Poslovni broj: 16 UsI-3921/2021-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje R. Ć., kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. J. iz
M., S. ., zastupanog po opunomoćeniku T. M., odvjetniku iz
M., K. D. ., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb,
Palmotićeva 5, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 27. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/17-01/41 Urbroj: 566-01/14-21-3 od 9. studenog 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/17-01/41 Urbroj: 566- 01/14-21-3 od 9. studenog 2021. odbija se tužiteljeva žalba na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda Klasa: UP/I-121-10/16-01/122 Urbroj: 513-07-21-08/16-2 od 19. prosinca 2016. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje),
kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu jubilarne nagrade za navršenih 40 godina radnog staža u državnim tijelima.
3. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija način na koji su protumačene mjerodavne odredbe koje uređuju pitanje prava na jubilarnu nagradu. Tuženik je utvrdio da je tužitelj u Općini M. bio zaposlen od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 2016. i pozivajući se na zaključak Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. travnja 2013. utvrdio da tužitelj nema 40 godina neprekinutog rada u državnoj službi, već da bi on taj uvjet ispunio da mu je služba prestala 1. siječnja 2017. To stajalište tuženik temelji na navedenom zaključku i odredbi članka 300. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a nije kod utvrđivanja neprekidnog rada uzeo u obzir da tužitelj radi od 1. siječnja 1977.
Navedeni zaključak Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike nije ni od kakve važnosti u konkretnom slučaju, što je vidljivo i iz zapisnika s 12. sjednice Komisije, na kojoj je taj zaključak donesen, u kojem se navodi da način računanja rokova nije utvrđen
Kolektivnim ugovorom, što znači da Komisija nije ovlaštena tumačiti računanje rokova. Tužitelj smatra da računanje trajanja neprekinutog rada u državnoj služi nema nikakve veze s rokovima i računanjem rokova. Predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome uzvraća kako pravo na isplatu jubilarne nagrade nije propisano odredbama Zakona o radu, već člankom 62.
Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja (Narodne novine, br. 104/13, 150/13, 153/13, 71/16), čijim su se člankom 120. stavak 1. i 6. ugovorne strane sporazumjele imenovati Zajedničku komisiju za tumačenje odredaba i praćenje primjene te obvezale pridržavati danog tumačenja. Kako se ovdje radi o pravu na jubilarnu nagradu, koje pravo proizlazi iz Kolektivnog ugovora, a isto je uvjetovano neprekidnim radnim stažem u državnim tijelima, tužitelj pogrešno drži da prvostupanjsko tijelo kod izračuna neprekidnog rada u državnoj službi nije vezano smjernicama i tumačenjem Zajedničke komisije koja je u odnosu na izračun staža u državnim dijelima dala tumačenje. Način i utvrđivanje mirovinskog staža na temelju kojeg se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja na koje se tužitelj poziva, nisu od utjecaja na donošenje odluke o pravu na jubilarnu nagradu. Predlaže se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.
5. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja.
7. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 8. Tužbeni
zahtjev nije osnovan.
9. Među strankama je sporna zakonitost osporenih rješenja kojima je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za isplatu jubilarne nagrade za navršenih 40 godina radnog staža u državnim tijelima.
10. S tim u vezi, stranke imaju suprotstavljeno stajalište jesu li takva rešenja donesena u pravilnoj primjeni odredbe članka 62. stavak 1. alineja 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 104/13, 150/13, 153/13, 71/16), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja. Prema toj odredbi službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 ili 45 godina rada.
11. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da u državnim tijelima ima 40 godina neprekidnog radnog staža (od 1. siječnja 1977. do 31. prosinca 2016.).
12. U činjenično istovrsnom predmetu Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na 12. sjednici održanoj 23. travnja 2013. u Ministarstvu uprave očitovala se zaključkom kako način računanja rokova nije uređen Kolektivnim ugovorom; kao i da se u smislu članka 4. stavak 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11) na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno Zakonom o radu ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora opći obveznog prava. U istom zaključku dalje se citira članak 300. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08) prema kojem rok određen tjednima, mjesecima i godinama završava onog dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojeg počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.
13. Kod takvog stanja stvari i odredbe članka 120. stavak 1. i 6. Kolektivnog ugovora, prema kojem su se ugovorne strane sporazumjele imenovati Zajedničku
komisiju za tumačenje odredaba i praćenje primjene tog Ugovora i obvezale pridržavati danog tumačenje, nije bilo prostora da na drukčijem tumačenju zakona odnosno
Kolektivnog ugovora, javnopravna tijela odlučuju o tužiteljevom zahtjevu za isplatu jubilarne nagrade za navršenih 40 godina radnog staža u državnim tijelima, jer je tužitelj s radom započeo 1. siječnja 1977., dok mu je služba prestala 31. prosinca 2016.
14. Kod izloženog, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan, kao što je to odlučeno u izreci ove presude.
23. O troškovima upravnog spora odlučeno je u primjeni članka 79. stavak 4. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Splitu 27. travnja 2022.
S U T K I N J A
Miranda Gulišija Jurišić, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku odvjetniku T. M., M., K.
D. .
- tuženiku Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5
- u spis
Rj:
I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine,
broj 118/18) ne plaća se sudska pristojba.
II/ Kal. 30 dana
