REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-1420/2021-11

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja O. S. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi premještaja na drugo radno mjesto, 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/782, URBROJ: 566-01/15- 21-2 od 12. listopada 2021. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, URBROJ: 511-05-05- 01/03-162/128-2019 od 13. svibnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, broj: 511-05-05-01/03-162/128-2019 od 13. svibnja 2020. u točki 1. tužitelj s preddiplomskim stručnim studijem, u osobnom policijskom zvanju samostalni policajac, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, na radnom mjestu vođa grupe za zaštitu granice, premješta se s danom 16. prosinca 2019. u Policijsku upravu karlovačku, Policijsku postaju Duga Resa, na radno mjesto vođa grupe za zaštitu granice, za koje je kao uvjet propisana srednja stručna sprema s najmanje 12 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova i zvanje samostalni policajac. Točkom 2. je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, a točkom 3. je određeno utvrđivanje plaće posebnim rješenjem.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/21-01/782, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 12. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Navedeno drugostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda poslovni broj 1 UsI-421/21 od 15. rujna 2021. kojom je poništeno prvotno doneseno drugostupanjsko rješenje tuženika KLASA: UP/II-112- 07/20-01/558, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 25. veljače 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak iz razloga što spisu upravnog postupka nije priležila dokumentacija na temelju koje je tuženik utvrdio da je tužitelj na poslovima policijskog službenika proveo manje od 20 godina, a na kojoj činjenici je tuženik temeljio svoju odluku te i iz razloga što iz prvostupanjskog rješenja nije razvidno o kojoj vrsti premještaja se radi, da li o premještaju na neodređeno vrijeme (trajni premještaj) ili na određeno vrijeme (privremeni premještaj). Stoga je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak s uputom da je u ponovnom postupku potrebno upotpuniti upravni postupak na način da tuženik pribavi materijalnu dokumentaciju koja nedostaje u spisu i da na temelju uvida u istu ispita osnovanost utvrđenja i zaključka prvostupanjskog tijela da tužitelj nema više od 20 godina na poslovima policijskog službenika i da se otkloniti nedostatak i u pogledu vrste premještaja (da li se radi o premještaju na određeno ili na neodređeno vrijeme).

4. Tuženik je nakon otklanjanja navedenih nedostataka donio navedeno rješenje KLASA: UP/II-112-07/21-01/782, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 12. listopada 2021. kojim je ponovo odbio žalbu tužitelja, a koje rješenje tužitelj osporava tužbom u ovom sporu.

5. Tužitelj u tužbi navodi istovrsne navode kao i u navedenom sporu poslovni broj 1 UsI-421/21, odnosno navodi u bitnome da je on u službi od 14. lipnja 1999. i to na službeničkom mjestu policajac za koje je utvrđeno zvanje policajac pa da stoga ima više od 20 godina radnog staža te se poziva na čl. 76. st. 2. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZP) prema kojem da se policijskog službenika ne može premjestiti bez njegove suglasnosti ako je na poslovima proveo više od 20 godina. Pojašnjava kako je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 26. svibnja 1999. primljen s danom 14. lipnja 1999. na službeničko mjesto policajac na temelju tadašnjeg čl. 51. Zakona o unutarnjim poslovima, a za to službeničko mjesto da je utvrđeno zvanje policajac pošto tada on nije završio tečaj za prekvalifikaciju već srednju policijsku školu u trajanju od 2 godine te je razvidno da je na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina jer se na istog primjenjuju odredbe rješenja kojeg posjeduje, a kojeg Ministarstvo unutarnjih poslova nikada nije pobijalo. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo na način da mu nisu priznata prava koja mu pripadaju prema tadašnjem Zakonu o unutarnjim poslovima. Nadalje, tužitelj u tužbi obrazlaže kako u obrazloženju osporavanog rješenja nije navedeno na koji način bi on to pridonio poboljšanju, efikasnosti i kvaliteti na poslovima zaštite i nadzora i učinkovitijeg rada granične policije, a pored toga smatra da se njegovim premještajem ne bi ostvarila racionalizacija troškova. Predložio je da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i da se ponište osporavano i prvostupanjsko rješenje te da mu se naknade troškovi ovog spora.

6. Ove navode tužitelja iz tužbe, Sud je već ocijenio u navedenom sporu poslovni broj 1 UsI-421/21, te je nakon ocjene osnovanosti tih navoda donio navedenu presudu s uputom tuženiku što je dužan učiniti u ponovnom postupku. Stoga je, radi izbjegavanja ponavljanja, u ovom sporu jedino bilo odlučno utvrditi je li tuženik u ponovnom postupku otklonio nedostatke na koje je Sud ukazao u navedenoj presudi poslovni broj 1 UsI-421/21.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu ponovio navode iz obrazloženja osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

8. U tijeku spora održana je rasprava dana 26. travnja 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

9. Na temelju razmatranja odlučnih činjenica i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da je tuženik u ponovnom postupku postupio u skladu s uputom Suda iz presude poslovni broj 1 UsI-421/21.

10. Čl. 56. st. 1. ZP propisano je da osoba primljena u policiju stječe status policijskog službenika stjecanjem policijskog zvanja.

11. Čl. 68. ZP propisano je da se policijskog službenika premješta na osobni zahtjev ili po potrebi službe, na neodređeno vrijeme (trajni premještaj) ili određeno vrijeme (privremeni premještaj).

12. Čl. 72. st. 3. ZP propisano je da se premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni o potrebi da se policijskog službenika premjesti na drugo radno mjesto zbog potrebe popunjavanja radnog mjesta na kojem se poslovi moraju obavljati u kontinuitetu ili zbog povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, zbog bolje organizacije rada ili potrebe za angažiranjem drugog policijskog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog ili efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.

13. Čl. 76. st. 2. ZP propisano je da se policijskog službenika ne može premjestiti sukladno čl. 72. tog Zakona, ako je na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina, osim uz pisani pristanak.

14. Čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka, sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci.

15. Dakle, iz prvotnog drugostupanjskog rješenja od 25. veljače 2021. kojeg je Sud poništio navedenom presudom, slijedi da se je tuženik u obrazloženju tog rješenja pozvao na činjenicu da spisu predmeta prileži rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, broj: 511-04-07-1518/3-00 od 19. lipnja 2000., iz kojeg je razvidno da je tužitelj s danom 20. svibnja 2000. (nakon završenog vježbeničkog staža i položenog državnog stručnog ispita) postavljen u zvanje policajac, a da je premješten s danom 16. prosinca 2019., pa da stoga nisu osnovani navodi tužitelja da je na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina jer da je na dan premještaja imao 19 godina, 6 mjeseci i 27 dana na poslovima policijskog službenika i da stoga nije potrebna njegova suglasnost u smislu citiranog čl. 76. st. 2. ZP. Nadalje, tuženik se je u obrazloženju tog rješenja pozvao i na činjenicu da spisu predmeta prileži očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, od 6. srpnja 2020., upućeno tuženiku povodom žalbe tužitelja, u kojem se navodi da je tužitelj primljen u radni odnos u Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijsku upravu ličko-senjsku, IV. Policijsku postaju Plitvička jezera, s danom 14. lipnja 1999. u svojstvu vježbenika na neodređeno vrijeme, te da je dana 20. svibnja 2000. položio državni stručni ispit, da je postavljen u zvanje policajca te da je raspoređen na službeničko mjesto policajac u PU ličko- senjsku i da je time stekao status policijskog službenika nakon uspješno okončanog vježbeničkog staža, pa da se stoga tužitelju u radno iskustvo na poslovima policijskog službenika računa period od 20. svibnja 2000. do 16. prosinca 2019. što je na dan premještaja ukupno 19 godina 6 mjeseci i 27 dana.

16. Međutim, Sud je u navedenom sporu utvrdio nakon uvida u spis predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio Sudu uz odgovor na tužbu, da se u istome nije nalazilo navedeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Broj: 511-04-07-1518/3-00 od 19. lipnja 2000. na kojeg se je pozvao tuženik u obrazloženju svog rješenja, a iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelj s danom 20. svibnja 2000. postavljen u zvanje policajac, a niti rješenje o prijmu tužitelja u svojstvu vježbenika. Radi toga je Sud predmet vratio tuženiku na ponovni postupak radi upotpunjavanja navedene dokumentacije koja je nedostajala u spisu.

17. Uvidom u spis upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio Sudu uz odgovor na tužbu u ovom sporu utvrđeno je da se sada u spisu nalaze rješenja koja su nedostajala i to rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, broj: 511-01-62-34647/366-99 od 26. svibnja 1999. iz kojeg je razvidno da se tužitelj prima na službeničko mjesto policajac za koje je utvrđeno zvanje policajac s danom 14. lipnja 1999. i to u svojstvu vježbenika na neodređeno vrijeme uz obvezu polaganja državnog stručnog ispita u roku od 14 mjeseci, i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, broj: 511-04-07-1518/2-00 od 19. lipnja 2000. iz kojeg je razvidno da se tužitelj koji se nalazi u radnom odnosu vježbenika na neodređeno vrijeme raspoređuje na službeničko mjesto policajac za koje je propisano zvanje policajac s danom 20. svibnja 2000. Također spisu prileži i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, broj: 511-04- 07-1518/3-00 od 19. lipnja 2000. iz kojeg je razvidno da je tužitelj s danom 20. svibnja 2000. postavljen u zvanje policajac.

18. Dakle, time je otklonjen nedostatak iz ranijeg upravnog postupka, te je Sud uvidom u navedena rješenja utvrdio da je pravilno obrazloženje i utvrđenje tuženika da je tužitelj tek s danom 20. svibnja 2000. nakon položenog državnog stručnog ispita postavljen u zvanje policajac i da mu se stoga u radno iskustvo na poslovima policijskog službenika računa period od 20. svibnja 2000. do 16. prosinca 2019. što je na dan premještaja ukupno 19 godina 6 mjeseci i 27 dana. Stoga tužitelj nije trebao dati suglasnost za premještaj, jer je na poslovima policijskog službenika proveo manje od 20 godina. Pri tome pogrešno smatra tužitelj da se ovaj raniji period kada je primljen u službu u svojstvu vježbenika također ima uračunati u radno iskustvo policijskog službenika, jer se radi o vježbeničkom stažu, a ne o poslovima u svojstvu policijskog službenika. Naime, tužitelj je poslove policijskog službenika mogao obavljati tek nakon stjecanja policijskog zvanja, kojeg je stekao nakon odrađenog vježbeničkog staža i položenog državnog stručnog ispita dana 20. svibnja 2000. te je tog dana i raspoređen na mjesto policijskog službenika.

19. Nadalje, tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja pojasnio kako se ovdje radi o trajnom premještaju policijskog službenika iz razloga što se je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja pozvalo na odredbe ZP kojima je uređen trajni premještaj policijskog službenika (a ne privremeni) te i iz razloga što u prvostupanjskom rješenju nije naznačeno trajanje premještaja. Stav je Suda da izreka rješenja mora biti jasna i da se već u izreci prvostupanjskog rješenja o premještaju policijskog službenika treba navesti da se policijski službenik trajno premješta, a potom se u obrazloženju pozvati zakonske odredbe koje opravdavaju takav trajni premještaj. Međutim, kako je u obrazloženju osporavanog rješenja izričito pojašnjeno da se radi o trajnom premještaju, time je odgovoreno o kojoj vrsti premještaja se konkretno radi, radi čega Sud cijeni da se ne radi o takvom nedostatku radi kojeg je trebalo ponovo poništiti drugostupanjsko rješenje tuženika.

20. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st.

1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 27. travnja 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).