REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 540/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. Ž., V. G., OIB: … , koju zastupa punomoćnica S. R. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ob-155/2021-2 od 13. rujna 2021. ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Gž Ob-155/2021-5 od 17. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-61/20-9 od 19. travnja 2021., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prvim postavljenim pitanjem koje glasi: „Može li sud presudom dva puta naložiti plaćanje parničnog troška, i to na način da prvom odlukom naloži tužiteljici, za koju je utvrdio da je u većoj mjeri u uspjela u parnici, platiti veći trošak tuženici, a istovremeno drugom odlukom naložiti tuženici platiti manji parnični trošak nakon što je u obrazloženju presude prebio trošak sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a?“ tužiteljica problematizira odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova ukazujući na to da nakon donošenja drugostupanjske presude postoje dvije presude o tome, jer je prvom (pri čemu misli na prvostupanjsku presudu) naloženo tužiteljici da tuženici nadoknadi parnične troškove, a drugom (pri čemu misli na drugostupanjsku presudu) je naloženo tuženici da parnične troškove nadoknadi tužiteljici. Tužiteljica se, kao na razlog važnosti postavljenih pitanja, poziva na više odluka županijskih sudova u kojima je, kad se radi o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku, donesena jedna odluka o trošku, pri čemu se vodilo računa o razmjeru uspjeha.
5. Ovdje se, međutim, ne radi o tome da je drugostupanjski sud u presudi izrazio neko shvaćanje (pa ni ono da se može „presudom dva puta naložiti plaćanje parničnog troška“) u svezi kojega bi postojala različita sudska praksa. Radi se, naime, o tome da je:
- drugostupanjski sud presudom (t. I. izreke) odbio žalbe stranaka ne samo u odnosu na t. I. i II. izreke prvostupanjske presude (kojima je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu), već i u odnosu na t. IV. izreke prvostupanjske presude, kojom je tužiteljici naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 59.891,61 kn te u tim dijelovima potvrdio prvostupanjsku presudu, ali je istovremeno (t. III. izreke) naložio tuženici da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 42.690,02 kn. - posebnim rješenjem (koje je pravomoćno), odlučujući o tužiteljičinom zahtjevu za ispravak zaprimljenom istoga dana kada i predmetni prijedlog za dopuštenje revizije, ispravio pogrešku u pisanju presude tako da je naveo da se t. I. izreke drugostupanjske presude ispravlja tako da se iz nje ispušta dio iz kojeg bi proizlazilo da je prvostupanjska presuda potvrđena u t. I. izreke.
Iz navedenog proizlazi da t. IV. izreke prvostupanjske presude nakon donošenja rješenja o ispravku više nije pravomoćna, jer se drugostupanjskom presudom (iako je žalbom pobijana) ona ne potvrđuje. Štoviše, uspoređujući tekst izreke drugostupanjske presude i tekst rješenja kojim je ona ispravljena, ne može se zaključiti ni to da je u t. IV. izreke prvostupanjska presuda preinačena, iako bi se to moglo zaključiti iz obrazloženja drugostupanjske presude, odnosno moglo bi se zaključiti kako je drugostupanjski sud imao namjeru odluku o trošku iz prvostupanjske presude preinačiti i o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka odlučiti konačno jednom odlukom – onom kakvu je donio u t. III. izreke drugostupanjske presude, a sasvim je sigurno da taj dio prvostupanjske presude nije ni ukinut. Ovakvo odlučivanje moglo bi se podvesti pod bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali, sve i da je tako, niti je takvo postupanje posljedica nekog izraženog pravnog shvaćanja drugostupanjskoga suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog ili nekog drugostupanjskog suda, niti postojanje takve povrede premašuje doseg konkretnoga slučaja pa stoga prvo postavljeno pitanje nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Sve navedeno u t. 5. obrazloženja ovoga rješenja može se glede važnosti postavljenoga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni primijeniti i u odnosu na drugo u prijedlogu postavljeno pitanje („Je li županijski sud kao žalbeni sud dužan u obrazloženju svoje odluke očitovati se o svim odlučnim žalbenim navodima?“), s tim da, u predmetnom prijedlogu tužiteljica obrazloženju drugostupanjske presude djelomično prigovara i s obzirom na činjenice kako ih ona smatra utvrđenima, a ne kako su u postupku i utvrđene.
7. Treće postavljeno pitanje je činjenične naravi te se stoga ne radi o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
