Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-46/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84./21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 17. ožujka 2022., broj Kv I-Us-6/2022., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog D. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, odbijen je zahtjev za izricanje jedinstvene kazne zatvora osuđenom D. B. kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni D. B., putem branitelja, odvjetnika A. J., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka koja je konzumirana odredbom članka 468. stavak 3. ZKP/08., a u svezi sa člankom 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te povrede Kaznenog zakona koja je konzumirana člankom 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08.“, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje na način da se u cijelosti prihvati prijedlog radi preinačenja pravomoćne presude“.
3. Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nepravilno primijenio članak 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te time počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., koje je bila od utjecaja na donošenje odluke.
6. Suprotno ovakvim žalbenim navodima osuđenika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijano rješenje koje u pogledu izložene argumentacije u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ispravno utemeljivši svoju odluku na odredbi članka 53. stavak 1. KZ/11., pa stoga nije u pravu osuđenik da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio procesnopravnu odredbu koja utjecala na odluku i time počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
7.Naime, osuđeni D. B. podnio je prijedlog da mu se primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju preinače pravomoćna presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-84/11-77 od 15. veljače 2012., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-370/12. od 14. siječnja 2014., u odluci o kazni, a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97) i pravomoćna presuda na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-4/2019-590 od 25. siječnja 2022. kojom je za kaznena djela iz članka 328. stavak 1. i dr. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
8.Iz spisa predmeta K-Us-4/2019-590 proizlazi da je kaznena djela osuđenik počinio u vremenskom periodu od siječnja 2017. do svibnja 2018., dok je osuđenik kaznu zatvora na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-84/11-77, izdržao 25. rujna 2016., kada mu je istekao uvjetni otpust.
9.Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je osuđenik kaznena djela iz predmeta K-Us-4/2019-590 počinio nakon što je već izdržao kaznu zatvora po
10. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno odbio zahtjev osuđenika za preinačavanje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka jer je utvrdio kako nema zakonskih uvjeta za „nepravu“ obnovu postupka odnosno izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi iz članka 53. stavak 1. KZ/11.
11. Naime, prema članku 53. stavku 1. KZ/11. izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi moguće je u slučaju kada se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne. U ovom konkretnom slučaju, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, osuđenik je naknadno kazneno djelo počinio nakon što je izdržao kaznu za prethodno kazneno djelo za koje je pravomoćno osuđen.
12. Iz navedenih razloga žalba osuđenika nije osnovana. Naime, promašeno osuđenik polemizira sa primjenom i tumačenjem odredbe članka 53. stavak 1. KZ/11. i odredbe članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., smatrajući da se međusobno isključuju. Naime, sukladno članku 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela u stjecaju. Dakle, ova odredba predstavlja prvi korak i pretpostavlja mogućnost objedinjenja dviju pravomoćno izrečenih kazni kod kojih nisu primijenjene odredbe o stjecaju. Po ispunjenju tog prvog uvjeta prelazi se na utvrđivanje uvjeta za izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi prema odredbi članka 53. stavka 1. KZ/11 o odmjeravanju kazne za djela počinjena u stjecaju, koji se mogu primijeniti ako se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo koje je počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Dakle, s obzirom da pravomoćnost presude pretpostavlja da se radi o osuđenoj osobi, tada nije u pravu žalitelj da ove dvije odredbe isključuju jedna drugu, štoviše, one su međusobno komplementarne, jer reguliraju pretpostavke izricanja jedinstvene kazne zatvora osuđenoj osobi primjenom odredbi o stjecaju. Stoga, nije u pravu žalitelj ni da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
13. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju ni navodima žalitelja kako, postoji „brojna sudska praksa koja ide u prilog objedinjavanju više presuda pri čemu je jedna kazna ranije bila izdržana, u identičnim slučajevima“ u prilog čemu prilaže presude Općinskog suda u Osijeku, iz kojih, međutim, nije moguće utvrditi radi li se o identičnim situacijama predmetnoj, s tim da se napominje da čak i kad bi se radilo o identičnim situacijama, navedene presude donesene su protivno članku 53. KZ/11. i ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
14. Prema tome, kako žalbeni navodi osuđenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te nakon što je isto ispitano i u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
