REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1542/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z., OIB …, iz B., kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica Đ. L. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i P., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1375/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1046/2019-26 od 12. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1375/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1046/2019-26 od 12. studenoga 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (npr. u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.), a nije riječ ni o pitanjima glede kojih bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

3. Posebice u odnosu na 3. pitanje koje se u bitnom odnosi na prekid zastare pokretanjem kolektivne tužbe u odnosu na predmetnu individualnu parnicu, valja reći da pobijana odluka glede tog pitanja ne odstupa od prakse revizijskog suda (npr. broj Rev-2245/2017-2 i dr.), pri čemu valja reći da kada je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. u dijelu o ništetnosti valutne klauzule, a od 13. lipnja 2014. glede promjenjive kamatne stope).

4. Budući da je u ovom predmetu postupak pokrenut 4. lipnja 2019., to zastara nije nastupila pa utoliko i navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Na osnovu izloženog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.