Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj 15 P-388/2020.-41.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K., protiv tuženika M. S. iz S. K. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon 23. ožujka 2022. održane glavne i javne rasprave u nazočnosti stranaka osobno i zamjenice punomoćnice tužitelja N. N. K., odvjetnice u K. i punomoćnika tuženika, 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj I. D. iz Z., OIB:… dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine označene kao čkbr. 558/9 oranica površine 223 čhv (802 m2), z.k.ul.br. 1898, k.o. Z. pa se temeljem ove presude ima izvršiti zemljišnoknjižni prijenos navedene nekretnine na njegovo ime i vlasništvo nakon pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.759,05 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da je u zemljišnoj knjizi tuženik samo formalno upisan kao vlasnika čkbr. 558/9 u naravi oranica površine 223 čhv ili 802 m2, upisane u z.k.ul.br. 1898 k.o. Z.. Tužitelj se nalazi u stvarnom posjedu predmetne nekretnine od 5. studenoga 2000. Tužitelj je predmetnu nekretninu kupio od oca tuženika S.S. iz V. te se od studenoga 2000. nalazi u posjedu predmetne nekretnine koja trenutno u naravi predstavlja dio dvorišta. Sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Tužitelju je potrebno čisto gruntovno stanje, a u namjeri da uskladi zemljišnoknjižno i posjedovno stanje predlaže da sud donese presudu kojim će prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nisu točni navodi da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, jer ista nikad nije bila u njegovom posjedu. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naknadno je na ročištu naveo da tužitelj ne raspolaže bilo kakvim ugovorom ili sporazumom na temelju kojeg bi kupili predmetno zemljište od oca tuženika. Nije upisan kao vlasnik ni kao posjednik predmetne nekretnine, niti je kupio istu, niti je ikada bio u posjedu navedene nekretnine. Tuženik je u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine. Obvezao se dostaviti ugovor o darovanju odnosno sporazum po kojem je stekao predmetnu nekretninu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sporazum od 5. studenoga 2000., u potvrdu i izvadak iz zemljišne knjige u prilogu tužbe, u listu A zahtjeva za potporu za 2020. godinu na listu broj 22 i 23 spisa te u dokumentaciju na listu broj 24 spisa, u rješenje inspektorata od 14. travnja 2020., u sporazum od 12. listopada 2011. na listu broj 26 spisa, u preglednik na listu broj 29 spisa, u geodetski elaborat - poziv na predočavanje elaborata na listu broj 30 spisa, pročitao zapisnik o očevidu i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka G. d.o.o. iz P., izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista na listu broj 51 i zemljišnoknjižni izvadak na listu broj 52 spisa, saslušao stranke u svrhu dokazivanja na zapisniku od 4. listopada 2021., izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj P-477/2016 od 12. lipnja 2018., saslušao svjedoke S. R., J. S., M. C., D.

R., N. T. i I. D..

3.1. Sud nije provodio daljnje dokaze saslušanjem svjedoka jer je njihovo izvođenje nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio nepotrebnim budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno. Od predloženih dokaza saslušanjem svjedoka I. B. i D. P. tuženik je tijekom postupka odustao.

3.2. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

3.3. Sporne su bile činjenice je li predmetna nekretnina bila obuhvaćena sporazumom od 5. studenoga 2000. kojeg su zaključili tužitelj i tuženikov pravni prednik – otac S. S., predstavlja li taj sporazum ugovor o kupoprodaji te je li tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu po tom sporazumu kao i posljedično činjenica je li tuženik istu mogao naslijediti odnosno steći osnovom ugovora o doživotnom uzdržavanju od svog oca ili ista nije bila u tom trenutku u njegovom vlasništvu.

4. Tužitelj I. D., saslušan u svrhu dokazivanja, iskazao je da je kupio predmetnu nekretninu 5. studenoga 2000. od tuženikova oca koji se zvao S. S.. Od njega je kupio čitavo zemljište na brijegu kojeg su oni zvali "Gorica", a sastojala se od puno sitnih čestica. Kupoprodajna cijena je u cijelosti plaćena i odmah je stupio u posjed predmetne nekretnine te je ista sastavni dio njegovog dvorišta i većim dijelom obuhvaća prilaznu cestu koja je izgrađena prije 15-tak godina. Svo vrijeme je u posjedu predmetne nekretnine. Vodi ovu parnicu jer se desila jedna omaška prilikom pokretanja i vođenja ranije parnice radi utvrđenja prava vlasništva kojom su bile obuhvaćene sve ostale nekretnine koje se činile "Goricu", ali je raniji odvjetnik I.Z. omaškom izostavio tu jednu česticu koja je sada predmet ovog postupka. Od 2000. godine tuženik nije koristio predmetnu nekretninu. Kao svjedoci kupoprodajnog ugovora bili su navedeni J. S., tuženikov brat, a možda i njegova supruga Irena ne sjeća se točno, zapravo navodi da vidi na ugovoru da je i ona bila svjedok. U ugovoru nije bila navedena ni jedna nekretnina, već samo kao skupni naziv zemljišta na brijegu - "Gorica". Međutim, oni su svi znali o čemu se radi.

5. Tuženik M. S., saslušan u svrhu dokazivanja, iskazao je da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca koji je umro 2013. On je njegov jedini nasljednik. Otac je na predmetnoj nekretnini sijao kukuruz, pšenicu, grah, a ranije su istu uživali tuženikov pradjed, djed i prenosilo se vlasništvo s koljena na koljeno pa je tako došlo i do njega. Predmetnu nekretninu čistio je sa svojim ocem do 2010. kada je otac obolio. Zadnji put je istu nekretninu obrađivao ove godine na proljeće na način da je istu malčirao. Ista nekretnina je bila zarasla korovom i to cijelom površinom nekretnine. Inače dobiva poticaje za predmetnu nekretninu koje je primao i njegov otac 2013., a sada se i njemu isplaćuje naknada i on tu nekretninu uređuje. Do te nekretnine dolazi kroz zatvorenu "ljesu", a može do iste doći i odozdo po svojoj nekretnini. Ne zna kada je izgrađena prilazna cesta preko predmetne nekretnine jer je neko vrijeme i živio kod djevojke u Z. te ne zna je li mu to njegov otac dozvolio. Tužitelj inače nije isplatio cijenu za navedeno zemljište. Predmetnu nekretninu je njemu otac ostavio da si izgradi vikendicu, a sporazum na kojeg se poziva tužitelj ne obuhvaća predmetnu nekretninu. Tužitelj nije isplatio dio novaca ni za preostale nekretnine koje su bile obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom kao npr. 558/11 558/12,558/13, 558/14 i 558/2. Kad je on vidio da je na njegovoj nekretnini izgrađena prilazna cesta, već je bilo prekasno za pokretanje parnice. Otac je odlazio tužitelju i pitao ga što je to napravio, ali je prošlo 30 dana. Njegov otac nikad nije predao posjed tužitelju niti mu on to dozvoljava, a cijena za isto nije isplaćena. Njegova majka je plodouživatelj na predmetnoj nekretnini za života, kao i na ostalim nekretninama. Tužitelj je oko njegove nekretnine postavio betonski parapet, a ograda je samo na početku. U vezi toga je pokrenuo postupak radi smetanja posjeda. Postupak je pokrenut u Z. pred sudom, ali je uslijed nenadležnosti predmet prebačen na ovaj sud. Spis nije dovršen, zapravo nije ni počeo. Postupak je u tijeku. Na pitanje kako zna da cijena za predmetnu nekretninu njegovom ocu nije isplaćena, naveo je da je u vezi toga vođen postupak radi raskida sporazuma, a to zna o tome što je on bio s ocem kod tužitelja još prije 21 godinu. Postupak radi raskida sporazuma je završen. On je zakasnio sa žalbom protiv presude kojom je tužitelju priznato pravo vlasništva na drugim nekretninama osim čkbr. 558/9. Što se tiče postupka radi raskida sporazuma naveo je da ne zna je li završen. Postupak radi raskida sporazuma pokrenuo je on, odnosno još njegov otac dok je bio živ, a prije nego je umro je tužitelju napisao obavijest o preostalom iznosu cijene za kompletnu zemlju, bez predmetne nekretnine. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju njegov otac je svu imovinu ostavio tuženiku, a brata je izbacio i nije mu ništa ostavio, zbog toga što je svjedočio protiv njega. Smatra da je nepotrebno u ovom postupku prilagati dokaze o navedenim postupcima, budući da predmetna nekretnina nije bila predmet ugovora. Kad je zatvorena ograda do predmetne nekretnine, on na istu dolazi preko susjedne

6. Svjedok S. R. u svom je iskazu naveo da je ispod puta koji je prilazni put i vodi prema novoj kući J. D., tužiteljevog sina, postojala ta nekadašnja parcela. Ista parcela je po njegovom mišljenju obuhvaćala i taj sadašnji prilazni put prema kući J. D. i nekad je postojao put prema kući J. D. još u vrijeme dok je bio živ tuženikov otac. Predmetnu nekretninu je tužitelj kupio od tuženikova oca S. negdje u razdoblju od 1995. do 2000. Tuženik, njegov otac i brat nekada su imali drvenu kuću pokraj njegove, a kad su prodali navedenu zemlju išli su u izgradnju nove kuće. Prodali su nekadašnju veliku parcelu u sklopu koje se nalazi i put prema kući J. D., koji je sin I. D.. Predmetna nekretnina nalazi se u sklopu okućnice J. D. i to unutar ograđenog prostora. Od kad je predmetnu nekretninu kupio, tužitelj je taj put i uživao, u međuvremenu ga je i asfaltirao, zasadio drvored i sl. Prije dvije, tri ili četiri godine tuženik je znao staviti palete ispred ograde koja vodi u posjed Ilije odnosno J. D.. Ne zna je li I. D. kupljenu zemlju prenio na J. D. ili nije. U vezi predmetnih nekretnina već su vodili sporove, a ne zna je li predmetna nekretnina prenijeta na ime tužitelja. Ima saznanja da je o kupoprodaji sastavljen pismeni ugovor, a što je vidio kad je bio na sudu u Z. i ne zna je li taj ugovor pokazivao M. S. ili I. D.. Misli da se vodio i postupak radi raskida predmetnog kupoprodajnog ugovora. Na ranijoj velikoj čestici koja je prodana I. D. formalno su bili upisani tuženik i on. Još dok je tuženikov otac bio živ, tuženik ga je molio da mu potpiše za tu nekretninu i da se može upisati I. D. kao vlasnik. Zato je on tuženikovom ocu dao svoj dio čestice jer je bio na istoj samo formalno upisan. Ne zna kada je točno umro tuženikov otac. Nije mu poznato da bi netko drugi bio u posjedu predmetne parcele osim tužitelja. Poznato mu je da je K. bio vlasnik nekretnine koja se nalazila pored betonske ograde kojom je ograđen posjed I. D.. Nekretnina njegove majke D. R. nalazi se 500 m dalje od predmetne nekretnine i to s desne strane gledajući odozdo prema gore. Nije u dobrim odnosima s tuženikom već četiri do pet godina. Maltretira ga te mora hodati po sudovima, ismijava ga, naziva ga kokošarom i svinjarom. Njegova kuća je udaljena oko 1 km od predmetne nekretnine, može ju vidjeti, a i šeće se skoro svaki vikend kroz taj brijeg. Prije 25 godina imao je svoju nekretninu udaljenu od predmetne oko 500 m, a prije 30 ili 35 godina pomagao je i tuženiku obrađivati tu veliku parcelu dok je bila njegova. On tuženika nije vidio da bi kosio livadu ispod ili iznad predmetnog puta koji vodi prema kući J. D..

7. Svjedok J. S. u svom je iskazu naveo da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina te može reći da je ista dio jednog većeg komada zemljišta koji je prodan I. D. 1999. ili 2000. On je uz I. D. bio svjedok navedene kupoprodaje. Njegov otac je tužitelju prodao tu zemlju, što je obuhvaćalo i sporni dio i sve ispod predmetne nekretnine. Iznad predmetnog velikog komada zemlje koji je prodan I. D. nalazi se zemlja koja pripada trećem susjedu, misli da mu je prezime K., što tužitelj također želi kupiti, ali ne zna jesu li se dogovorili za cijenu. Prodano je 1999. ili 2000. Prodano je ukupno 1600 čhv zemljišta. I. D. je odmah stupio u posjed predmetne nekretnine, ali se obvezao da će u najkraćem mogućem roku srediti zemljišnoknjižno stanje odnosno prijenos kako se ne bi radili dupli troškovi te je dogovoreno da će predmetna zemlja zbog toga biti prenijeta direktno na njega kao kupca, a oni da mu ne osporavaju vlasništvo. Njegov otac je bio katastarski posjednik predmetne nekretnine, ali ne i gruntovni vlasnik, iako je bio u posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina. Nekretnina je koštala 12.000 tadašnjih DEM za kompletnu prodanu nekretninu i o tome je sastavljeni interni ugovor. I. D. je sam izgradio prilazni put za svoju kuću 5-10 godina kasnije. Ispred tog prilaznog puta napravio je ogradu odnosno lesu. Tuženik nije uživao od trenutka kupoprodaje predmetnu nekretninu. Na pitanje u kakvim je odnosima sa svojim bratom, ovdje tuženikom, naveo je da je on s njim u koliko-toliko odnosima, a on s njim nije ni u kakvim odnosima. Poznato mu je da je odvjetnik Z. tužitelju vodio postupak oko uknjižbe prava vlasništva predmetnog kompleksa zemljišta, a prije toga i odvjetnik P..

I.K. je bio vlasnik susjedne parcele odnosno parcele koja je bila iznad prodane zemlje. Možda je prezime tog vlasnika K.-K.. Njegov otac je preminuo 2015. Nije mu poznato kako se njegov brat upisao u katastar i gruntovnicu i kako je vratio vlasništvo odnosno posjed na sebe. Misli da je on sporazum o kupoprodaji potpisao. Dio kupoprodajne cijene je plaćen od strane tužitelja u novcu, a dio su kompenzirali. Dio je plaćen u novcu, a za vrijednost drugih 6000 DEM njegov otac je dobio građevinski materijal za izgradnju obiteljske kuće. Njegov brat uopće nije bio prisutan predmetnom ugovoru o kupoprodaji. Sve je on to operativno za oca odrađivao i otac je to njemu odobrio, a on je samo potpisao. Tuženik nije primio nikakvu isplatu novaca. Tuženik nije ništa odrađivao u vezi predmetne kupoprodaje, već je on o tome sve odrađivao. On je od kompenzacije od 6000 DEM uzeo koliko im je materijala trebalo, čak misli da su taj iznos od tadašnjih 6000 DEM i prekoračili. Radilo se o cigli, gredicama, armaturnoj mreži, ulošcima za gredice, vapno, cement. Možda je trošak tog materijala bio i 7000 DEM, ali I. D. nije tražio da mu se taj ostatak materijala plati. Nakon što mu je predočen sadržaj potvrde na listu broj 6 spisa naveo je da mu nije poznata ta potvrda niti činjenice koje se odnose na isplaćeni iznos od 4000 DEM. Misli da je siguran da isti iznos nije isplaćen ocu. Radilo se o građevinskom materijalu za kuću u kojoj sada živi njegov brat i koju je on naslijedio iza oca. Nije mu poznato da bi njegov otac od I. D. tražio još 2000 DEM za kupoprodajnu cijenu.

8. Svjedok M. C. u svom je iskazu naveo da u vezi predmetne nekretnine može reći da o stjecanju iste zna po pričanju M.S.. Na taj način je saznao da se radilo o nekom kupoprodajnom ugovoru, a sadržaj tog ugovora mu je nepoznat. Također nema saznanja kad je taj ugovor zaključen. Rekao mu je da je taj kupoprodajni ugovor zaključen između pok. oca M. S. i D.. Nisu mu poznati ni cijena ni predmet tog ugovora. Ne zna je li predmetnim ugovorom bila obuhvaćena predmetna nekretnina. Nadalje navodi da je također u posljednjih 12-tak godina vidio kako M. S. malčira predmetni cijeli brijeg uključujući i taj trokut. Želio je vidjeti na koji način on to malčira. Radi se o podrezivanju trave strojnim putem uz spiralne pokrete stroja. Prije tri godine također je bio prisutan kad je M. S. otpeljao svoj automobil na taj trokut, a inače je M. S. imao dva automobila. S njima je bio još jedan prijatelj. Naveo je da se ne sjeća ograde na predmetnoj nekretnini, već se sjeća prilaznog puta. Zna da je s jedne strane bio beton, a njegov zadatak je tom prilikom bio otpeljati M. S. i tog prijatelja natrag. Na predmetnoj nekretnini nije bio više od pet puta niti manje od dva puta. Ne manje od 10 puta vidio je Mladena kako malčira prostor predmetnog brijega, a kako je inače sindikalist, imali su i nekih nerazriješenih sindikalnih pitanja. M. S. je tijekom više od 10 godina malčirao predmetni brijeg i to kao što je rekao više od 10 puta u tom periodu. To je vidio, a očito je da je M. S. to najvažnija aktivnost u slobodno vrijeme. Naveo je da ako im je trgovački centar R. okrenut leđima, tada se predmetna nekretnina nalazi krajnje desno od tog velikog komada zemlje i to u gornjem dijelu. Nadalje pojašnjava da ako je ispred njih kuća tužiteljevog sina, tada se ostatak brijega nalazi s lijeve strane, a s desne strane se nalazi predmetna nekretnina. Zapravo može reći da je nekretnina po obliku nekakav romboid, a voćnjaka se ne sjeća. Ne zna tko je asfaltirao cestu.

9. Svjedokinja D. R. u svom je iskazu navela da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao kupoprodajom od tuženikovog oca S.S.. Zna da je I. D. vozio građevinski materijal za kuću M. S. iz V. V.. S.S. i ona su imali kuću do kuće te je S. S. znao reći npr. "daj I. kaj mi ne buš svu zemlju kupil". Smatra da bi S. S. bio siromah da mu I. D. nije vozio građevinski materijal za kuću. Što se tiče predmeta kupoprodajnog ugovora navodi da je tužitelj od S. S. kupio zemljište ispod njegove kuće, a zemljište za kuću je I . D. kupio od drugog prodavatelja prezimenom Č.. Misli da je predmetno zemljište kupljeno po cijeni od 8 DEM za "klafter", valjda je to čhv. Nakon što je ona prodala naknadno svoje zemljište po cijeni od 14000 DEM tada je M. rekao njezinom sinu nešto u smislu da bi raskinuli ugovor jer je prema njihovoj prodajnoj cijeni zemljišta, njegova prodajna cijena bila premala. Ne zna je li cijena po kupoprodajnom ugovoru od prije 20 godina između I. D. i S. S. isplaćena u cijelosti i ne zna je li dovoz građevinskog materijala tuženikovom ocu bio dio namirenja cijene kupoprodaje. Tužitelj je izgradio pristupni put do kuće njegovog sina. Tuda se vozio i građevinski materijal za gradnju kuće tužiteljevog sina. Sinova kuća je građena prije 20 godina, a stara kuća tužitelja se gradila prije. Na nekretnini na kojoj se nalazi pristupni put za kuću tužiteljevog sina i na dijelu zemljišta iznad tog puta tuženik nije radio ništa. Tuženik je malčao oko 1000 čhv prostora ispod tog pristupnog puta za kuću tužiteljevog sina. Malčao je i nekretnine trećih osoba. Tuženik je izgubio zemljište od I. P., P. Š. i osobe pod imenom V.. Tužitelj je u posjedu predmetnog brijega sigurno 20 godina. Tužitelj je vodio parnicu za utvrđenje prava vlasništva cijelog brijega. Ona je 1972. došla živjeti u V. i svi ti ljudi su radili te njive. U lošim odnosima je s tuženikom jer radi gluposti i "masira ih".

10. Svjedokinja N. T. u svom je iskazu navela da zna po pričanju M.S. da je on predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca i po njegovom pričanju on to obrađuje. Zna gdje se nalazi ta nekretnina koja obuhvaća pristupni put kući tužiteljevog sina i zemljani prostor iznad tog pristupnog puta. Isti je M. S. jesenas obrađivao, a i šetali su iznad te ceste. Taj se prostor vidi iz tuženikovog dvorišta. Ne zna tko je izgradio pristupni put kući tužiteljevog sina, niti zna koliko dugo postoji taj put. Kad kaže da je M. S. jesenas obrađivao predmetnu nekretninu navodi da je on traktorom prolazio tim pristupnim putem pa potom išao i nizbrdo i uzbrdo. Vidjela je da je išao traktorom po tom pristupnom putu. Ne zna kada je umro tuženikov otac. Ona je i prije jesenas za ljepšeg vremena dolazila u taj kraj i šetala, unatrag 2-3 godine je dolazila gore. Kad je prvi puta dolazila, taj prostor nije imao ogradu, već su bili samo stupovi na ulazu na taj pristupni put. Misli da je tuženik prilazio traktorom u zadnje 2-3 godine i iznad tog pristupnog puta, ali u to nije sigurna. Ne razumije se u poljoprivredne radove. Tuženik je traktorom prolazio preko predmetnog zemljišta i pristupnog puta. Navela je da kad su jesenas dolazili na predmetnu nekretninu ne zna jesu li ulazili kroz metalna vrata. Tuženik je već bio na traktoru, a ona je došla naknadno s automobilom. Nakon što su joj predočene fotografije na listu broj 49 spisa, navela je da je ona tom prilikom jesenas dolazila po cesti koja se nalazi s desne strane prostora vidljivog na fotografiji broj 1. Prešli su ogradu te su slikali tu ogradu i šetali oko te ograde slikajući ju. Ne sjeća se što je bilo zasađeno između mjesta gdje su oni stajali i pristupnog puta. Nije joj poznato je li to voćnjak niti tko bi taj voćnjak zasadio.

11. Svjedokinja I. D. u svom je iskazu navela da je predmetni kupoprodajni ugovor star preko 20 godina. Predmet ugovora obuhvaćao je puno manjih čestica, a sporazum se potom napravio s roditeljima M. S.. Oni su kupili cijeli taj brijeg i u njihovom je posjedu više od 20 godina. Dio kupoprodajne cijene je plaćen u novcu, a dio u građevnom materijalu jer su tuženikovi roditelji gradili kuću. Dostavljen im je građevinski materijal u vrijednosti više od ugovorenog. To je bilo prije puno godina i građevinski materijal se kupovao u Z. ili Z.. Oni su u vezi predmetne kupoprodaje bili na sudu, ali je njihov odvjetnik zaboravio obuhvatiti taj "štiklec" te sad opet moraju još jednom prolaziti svu "torturu". Pod materijalnom i moralnom odgovornošću iskazuje da nisu nikome ništa dužni niti su uzeli bilo čiju zemlju jer ona živi i dalje po principu da ono što je oteto je prokleto. Žao joj je što mora prolaziti ovo. Ne zna kolika je bila cijena za predmet kupoprodaje, ali to sve zna njezin suprug. Tuženikovim roditeljima je ostavljeno na biranje koliko će uzeti materijala, a koliko će biti isplata u novcu. Prvotnom dogovoru je bila ona prisutna, a poslije ne. Ne zna je li novac isplaćen tuženikovim roditeljima ili bratu. Ne zna kome je taj novac dan u ruke. Osim toga oni su kupovali i zemlju od drugih ljudi. Na mjestu sinove kuće ranije je bio predviđen gospodarski objekt, ali kad se sin odlučio ženiti, proširili su ga i napravili kuću. Sin se oženio prije 14,5 skoro 15 godina. Na toj zemlji je ranije bila staja. Oni su uredili i izgradili pristupni put sinovoj kući koji se formirao kad se gradila kuća njihovog sina. To isprva nije bio asfaltirani put, već su bile kocke, a sada je asfaltirani jer među kockama previše raste trava. Zemljani dio iznad pristupnog puta je oduvijek njihov, to je park odnosno voćnjak. Tu se nalazi parapetni zid visine oko 80 cm. M. S. nije koristio taj pristupni put kao i voćnjak iznad pristupnog puta, ali je ometao njihov posjed. I tamo je ostavio svoj osobni automobil u vezi čega se vodi postupak. Non-stop je provocirao, traktorom prolazio i uništavao taj dio zemlje i traktorom prolazio preko parapeta. Ona ne zna je li taj postupak i dalje u tijeku. To je vrlo neugodno i žao joj je što se to događa. Prije više od 10 godina izgrađena je ograda na početku prilaznog puta. Na pitanje ima li potvrdu o isplaćenoj cijeni za predmetnu nekretninu navela je da njezin suprug ima skoro 80 godina, da je njemu usmeni dogovor i ruka znak da je nešto dogovoreno, non-stop je vodila rat s njim tražeći ga da ažurira sve i da ima pismene potvrde da je nešto kupio od drugih ljudi, jer ljudi umiru, ljudi se promijene te se to upravo dogodilo. Smatra da je to njegov nemar i glupa naivnost. Na pitanje nalazi li se ispod imena S. S. potpis S. S. na sporazumu na kojem se nalazi i njezin potpis, navela je da ako je ona to potpisala i drugi su to potpisali. On je to potpisao. Njoj je to bila formalnost i sve je prepuštala suprugu. Potpisala je kao svjedok.

12. Uvidom u sporazum od 5. studenoga 2000. utvrđeno je da je isti sastavljen između S. S. kao prodavatelja i I. D. kao kupca te da je predmet istoga zemljište na brijegu "Gorica", koje se nalazi pokraj imanja I. D. i proteže se uz ogradu počam od oranice pok. I.K. pa do ugla ograde, zatim skrene u liniji druge stranice ograde do parcele D. R. te skrene tom međom do parcele S. V. i dalje međom prema putu. Prije puta linija međe sa S. V. skreće prema raspelu i ide do puta te tako obuhvaća izdvojenu parcelicu veličine oko 55 čhv između V., puta i oranice pok. I. K. Formiran je i trajni put širine oko 4 m kao veza na veliku parcelu. Kupoprodajna cijena je bila 12.000,00 tadašnjih DEM. Na ime kapare kupac je tog dana isplatio 6.000,00 DEM, a prodavatelj je dužan u što kraćem roku urediti sve međe i omogućiti prijenos vlasništva na kupca nakon čega će uslijediti konačna isplata. Ako prodavatelj iz bilo kojeg razloga odustane od prodaje, dužan je kupcu vratiti duplu kaparu, tj. iznos od 12.000,00 DEM. Na sporazumu su potpisi prodavatelja i kupca te svjedoka I. D. i J. S..

13. Uvidom u potvrdu u prilogu tužbe utvrđeno je da je istom potvrđeno da je S. S. 25. veljače 2001. primio 4.000,00 DEM te da je do konačne isplate ostalo još 2.000,00 DEM koji iznos će biti isplaćen kad se obave sve procedure oko prijenosa vlasništva na sudu i katastru. Pod prodavateljem je potpisan M. S., a ispod nečitkog potpisa strelicom je dopisana naznaka imena S. S.. Ispod naznake kupca također se nalazi nečitki potpis.

14. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu i posjedovni list utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik i suposjednik predmetne nekretnine (uz Z. S. r. K. iz V. 10). Z. S., rođ. K., upisana je i kao ovlaštenica prava dosmrtnog uživanja na predmetnoj nekretnini.

15. Uvidom u list A zahtjeva za potporu 2020. godine utvrđeno je da su za poljoprivrednika M.S. navedeni podaci o nekretninama, time da je pod rednim brojem 7. Lista B utvrđeno da je rukom dodana oznaka čkbr. 558/9.

16. Dokument inspektorata od 14. travnja 2020. dostavljen je u spis u nepotpunom obliku te isti sud nije uzeo u obzir.

17. Uvidom u sporazum M. P. i tuženika od 12. listopada 2011. utvrđeno je da je M. P., kćer pokojne M. S., suglasna da čkbr. 558/9 oranica zv. Brijeg od 223 čhv, upisana u z.k.ul.br. 1898, k.o. Z., koja joj je pripala kao legat i za koju su tek tada utvrdili o kojoj se čestici radi, pripala M.S. i da mu istu daruje. Na istom su sporazumu ovjereni njihovi potpisi pred javnim bilježnikom.

18. Uvidom u poziv na predočavanje geodetskog elaborata koji je upućen tuženiku 24. lipnja 2020. utvrđeno je da je investitor I. D. zahtijevao od trgovačkog društva Z.d.o.o. iz K. izradu geodetskog elaborata za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta u svrhu provedbe rješenja o utvrđivanju građevne čestice na čkbr. 520/1, 520/2, 558/2, 558/9, 558/11, 558/12, 558/13 i 558/14, k.o. S. K. Z..

19. Neposrednim opažanjem na terenu utvrđeno je da je prema pokazivanju tužitelja predmetna nekretnina u naravi dio njegovog voćnjaka, prilaznog puta kući i livade ispod pristupnog puta. Pristupni put je asfaltirani, a ispred samog objekta - šljunčani. Tuženik nije osporio da predmetna nekretnina trokutastog oblika obuhvaća prostor kako je to pokazao tužitelj. Pristupni put objektu tužitelja ima ulaznu rampu koja je trenutno otvorena, a tužitelj navodi da je i inače otvorena jer je mehanizam pomoću kojeg se otvara trenutno neispravan. Voćnjak s gornje strane pristupnog puta omeđen je betonskim parapetom koji je napravljen prije pola godine po tvrdnji tužitelja odnosno po tvrdnji tuženika u 12., 1. ili 2. mjesecu prošle odnosno ove godine i navodi da se u vezi tog parapeta vodi postupak radi smetanja posjeda pred sudom u Z..

20. Nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka G. d.o.o. iz P. utvrđeno je da je predmetna nekretnina doista u naravi dio voćnjaka, dio prilaznog asfaltiranog puta i dio livade neposredno uz sam put. Pokazivanje tužitelja, koje nije osporio ni tuženik, odgovara službenim podacima katastra nekretnina. Na skici očevida prikazani su kopija katastarskog plana, brojevi katastarskih čestica, detalj kojeg nema na kopiji katastarskog plana, udaljenost kuće na kbr. V. 22E do pokazanih točaka predmetne nekretnine te udaljenosti između pokazanih točaka. Na skici očevida prikazan je i položaj rampe, prilaznog asfaltiranog puta, dijela voćnjaka i livade.

20.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje geodetskog vještaka jer su isti izrađeni stručno, detaljno i objektivno temeljem svih relevantnih podataka, uz priloženu detaljnu skicu očevida i fotografije lica mjesta.

21. Uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj P-477/2016 od 12. lipnja 2018. utvrđeno je da je istom prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na obvezu tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na nekretninama označenim kao:

- čkbr. 558/2, oranice od 825 čhv, upisane u z.k.ul. 847 k.o. Z.,

- čkbr. 558/12, oranice od 242 čhv, upisane u z.k.ul. 847 k.o. Z.,

- čkbr. 558/13, oranice od 120 čhv, upisane u z.k.ul. 847 k.o. Z.,

- čkbr. 558/14, puta od 102 čhv, upisane u z.k.ul. 847 k.o. Z. i

- čkbr. 558/11, oranice od 313 čhv, upisane u z.k.ul. 3192 k.o. Z..

Prema podacima eSpisa ista je presuda postala pravomoćna 28. lipnja 2018.

22. Tužitelj se činjenično u tužbi u ovom predmetu pozvao na dosjelost kao osnov stjecanja prava vlasništva te na ugovor o kupoprodaji s tuženikovim prednikom kao osnovom svog posjedovanja predmetne nekretnine.

23. Prema čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

23.1. Prema čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, s time da posjed koji je pribavljen na taj način postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

24. Iz iskaza tužitelja te svjedoka D. R., J. S., I.D.i S. R. utvrđeno je da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine već 20 godina, odnosno od kupoprodaje. Njihovi su iskazi u tom dijelu podudarni i logični te ih je sud prihvatio. Povezujući njihove iskaze s činjenicom da je predmetna nekretnina dio okućnice tužitelja, djelomično prilazni put njegovoj kući, koji je izgrađen kad se gradila kuća tužiteljevog sina (prema iskazima svjedokinje I. D. i iz konteksta iskaza svjedoka J. S., D. R. i S. R.), od kada ga tužitelj s obitelji i koristi, životno je logično da bi tuženikov otac do 2013. godine kada je umro, zasigurno sprečavao tužitelja u posjedu predmetne nekretnine da ju tužitelj doista ranije nije od njega kupio.

24.1. Nadalje je usporedbom skice očevida geodetskog vještaka u ovom predmetu i sadržaja predmetnog sporazuma u dijelu u kojem se on odnosi na opis predmeta kupoprodaje, utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi unutar cjelokupnog kompleksa zemljišta tužitelja, a iz iskaza svjedoka J. S.i S. R. utvrđeno je da je pored ograde kojom je ograđen posjed tužitelja odnosno susjedna parcela iznad prodane zemlje, bila oranica čiji je bio vlasnik K. (danas očito treća osoba M.B., prema skici očevida).

25. Tuženik ničim nije dokazao da bi predmetni sporazum između tužitelja i pravnog prednika tuženika bio raskinut, a na njemu je bio teret dokaza navedene činjenice koju je on iznio u postupku.

26. Iz iskaza tužitelja, svjedoka J. S. i svjedokinje I.D.utvrđeno je da je kupovnina za cjelokupni zemljišni kompleks koji je bio predmet ugovora o kupoprodaji (sporazuma) isplaćena i to na način da je dio plaćen u novcu, a dio u isporuci građevinskog materijala za kuću pravnog prednika tuženika, a danas tuženika, što je potvrđeno i iskazom svjedokinje D. R.. Kad to ne bi bilo tako, zasigurno bi prednik tuženika unutar 13 godina koliko je još živio, pokrenuo odgovarajući postupak protiv tužitelja i zahtijevao isplatu ostatka cijene. Navedeno nije dokazano, osim što je nesporna činjenica da je tek tuženik nakon smrti oca počeo tužitelju isticati takvu činjenicu i smatrao se vlasnikom i posjednikom iste.

26.1. Iako se tuženik nakon smrti oca doista upisao kao vlasnik (i posjednik) predmetne nekretnine, budući da je njegov otac u trenutku smrti još uvijek bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine (a prema pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj P- 477/2016, i cijelog zemljišnog kompleksa koji je bio predmet ugovora o kupoprodaji), to ne znači da je ista nekretnina bila u trenutku smrti njegovo vlasništvo.

26.2. Naprotiv, temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj u tom trenutku već stekao vlasništvo dosjedanjem jer su za to bile ispunjene sve zakonske pretpostavke. Tužitelj je osnovom zaključenog pravnog posla (sporazuma) bio u posjedu predmetne nekretnine od zaključenja tog pravnog posla te je njegov posjed bio zakonit. Tužiteljev posjed bio je i istinit jer ničim nije dokazano da bi bio pribavljen silom, potajno ili prijevarom. Iz iskaza tužitelja, svjedokinje I.D., D. R. te svjedoka J. S. i S. R. utvrđeno je da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine od dana kupoprodaje. Tuženik također nije dokazao da bi tužiteljev posjed bio nepošten, već je iz cjelokupnog dokaznog postupka utvrđeno da tužitelj nije imao razloga smatrati da mu ne bi pripadalo pravo na posjed jer je s tuženikovim prednikom zaključio ugovor o kupoprodaji, podmirio cijenu i ušao u posjed iste.

26.3. Prema tome, po čl. 159. ZV-a od 2000. godine do smrti tuženikovog oca proteklo je više od 10 godina te je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine protekom roka od 10 godina. Zato predmetna imovina nije mogla biti predmetom nasljeđivanja kao ni predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju između tuženika i njegovog oca, a ni predmetom darovanja između M. P. i tuženika iz 2011. godine.

27. Prema čl. 129. ZV-a, kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke, stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

28. Iz potvrde koja je priložena u spis i odnosi se na 25. veljače 2001. proizlazi da je isplaćen i drugi dio kupovnine od 4.000,00 DEM, a povezujući istu sa iskazima svjedoka I.D., J. S. i tužitelja utvrđeno je da je u vrijednosti drugog dijela kupovnine prodavatelj zapravo primio građevinski materijal za kuću prodavatelja. Osim toga, da je doista kupac ostao dužan prodavatelju, prodavatelj ga ne bi uveo u posjed nekretnina te bi mu isti posjed za života osporavao. Kako se ova parnica vodi upravo iz razloga što prijenos prava vlasništva s prodavatelja na kupca nije izvršen, što znači da prodavatelj svoju obvezu omogućavanja prijenosa vlasništva na kupca koju je preuzeo sporazumom, nije ispunio, to kupac nije bio dužan ni isplatiti prodavatelju iznos od 2.000,00 DEM prema toj potvrdi, ako je taj iznos kupovnine uopće ostao neplaćen ili nepodmiren isporučenim građevinskim materijalom, a što tužitelj izričito osporava.

29. Iskazi svjedoka N.T. i M. C. iz kojih proizlazi da su tuženika vidjeli na predmetnoj nekretnini na način da traktorom prolazi preko iste te da parkira auto na prilaznom putu na predmetnoj nekretnini, ni na koji način ne potvrđuju da tužitelj ima pravo na posjed predmetne nekretnine, a pogotovo da bi takav posjed bio zakonit, istinit ili pošten. Naprotiv, iz konteksta iskaza svjedokinje I.D. utvrđeno je da je tuženik mimo volje tužitelja prolazio traktorom i uništavao taj dio zemlje, čak i preko parapeta te na isti način parkirao svoj osobni automobil na njihovom pristupnom putu u vezi čega su protiv tuženika pokrenuti postupci. Tuženik nije dokazao da bi u bilo kojem postupku uspio osporiti posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Parnični trošak obuhvaća trošak sastava tužbe (tbr. 7/1-50 bodova), trošak zastupanja na ročištima 4. ožujka 2021., 4. listopada 2021. i 23. ožujka 2022. (tbr. 9/1-50 bodova), trošak zastupanja na ročištu 11. siječnja 2022. (tbr. 9/5 – 12,5 bodova) i trošak zastupanja na očevidu 26. svibnja 2021. (tbr. 9/7 – 50 bodova), što ukupno iznosi 262,5 bodova ili 2.625,00 kn. PDV na taj iznos jest 656,25 kn, što ukupno iznosi 3.281,25 kn.

30.1. Sudska pristojba na tužbu iznosi 50,00 kn, na presudu 100,00 kn te trošak vještačenja i izlaska suda iznosi 1.327,80 kn odnosno ukupni trošak iznosi 4.759,05 kn. 31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 27. travnja 2022.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. Odvj. V. N., K.,

2. Odvj. K. V., Z.

3. eOglasna ploča suda

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

R J E Š E N J E

Ova presuda ispravljena je rješenjem ovoga suda poslovni broj P-388/2020.-47. od 2. lipnja 2022. na način da se na svim stranicama u gornjem desnom uglu umjesto poslovnog broja "P-388/2022-41" ispravno dodaje poslovni broj "P-388/2020.-41".

U preostalom dijelu označena presuda ostaje nepromijenjena.

U Zaboku 2. lipnja 2022.

Sudac

Karolina Balen