Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-rz-10/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 91. stavak 2. točka 25. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2021. broj: K-rz-2/2020., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. S. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Zagrebu, presudom od 27. rujna 2021., broj K-rz-2/2020-29, proglasio je krivim optuženog M. S., zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, ratnog zločina, iz članka 91. stavak 2. točka 25. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude, pa ga je na temelju članka 91. stavak 2. točka 25. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećena N. V. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnični postupak.
1.2. Na temelju članka 148. stavak. 1. ZKP/08. optuženom Marinku Stojanoviću naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka. 6. i 7. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, kao i nagradu te nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom „da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika osudi na kaznu zavora u duljem trajanju.“
3. Žali se i optuženi M. S., po branitelju odvjetniku T. R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da „Visoki kazneni sud RH preinači presudu na način da mu izrekne primjerenu blažu kaznu“.
4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti kod optuženika, „da je njegovoj neosuđivanosti nekritički dao prevelik značaj“ te podcijenio značaj otegotnih okolnosti te nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je žrtva odvedena iz svoje kuće, da joj je optuženik pod vrat stavljao nož pod vrat, da je način počinjenja takav da žrtva i danas pod terapijom te da je od događaja prošlo 28 godina, što je svakako trebalo cijeniti teže pri izricanju kazne.“ Smatra da je otegotne okolnosti trebalo pravilnim vrednovanjem cijeniti strože i radi postizanja svrhe kažnjavanja optuženiku izreći strožu kaznu.
8. Optuženik smatra da mu je izrečena prestroga kazna te nabrajajući olakotne okolnosti koje mu je cijenio prvostupanjski sud zaključuje da je sud trebao u većoj mjeri cijeniti tako utvrđene olakotne okolnosti, a pogotovo činjenicu „djelatnog kajanja izraženu kroz okolnost potpunog priznanja djela uz svijest da se time žrtvu pošteđuje daljnjeg ponovnog svjedočenja i nasilja izvršenog nad njom“. Žalitelj smatra „kako njegovo iskreno i djelotvorno kajanje te protek tolikih godina zaslužuju da mu se izrekne minimalna kazna koju zakon predviđa.“
9. Međutim prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., cijenio utvrđene otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost je cijenio kriminalnu količinu koje nadilazi uobičajenu i redovito očekivanu s obzirom na konkretno kazneno djelo a koja se ogleda kroz način počinjenja kaznenog djela, dob oštećenice te psihičke tegobe koje su prisutne i danas, dakle protekom … godina od vremena počinjenja kaznenog djela. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela protekla … godina, da je tada optuženik imao … godine, odnosno bio u dobi koja još ne podrazumijeva punu zrelost, promišljenost i svjesnu društvenu odgovornost. Nadalje sud je kao olakotnu okolnost cijenio priznanje kaznene odgovornosti, čime je pridonio brzom okončanju kaznenog postupka te spriječio sekundarnu viktimizaciju žrtve, činjenicu da je otac dvoje djece, zaposlen i ostvaruje redovne izvore prihoda te da nije osuđivan, kao i verbalizirano žaljenje i kajanje zbog počinjenog.
10. Zbog prethodno iznesenih razloga je, i po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a suprotno žalbenim navodima, ispravno prvostupanjski sud osudio optuženog M. S. zbog kaznenog djela iz članka 91. stavak 2. točka 25. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Ta kazna će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i primjerena je osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti neke druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim. v.r.
