REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4810/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 887/2021-2 od 31. svibnja 2021., odnosno o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-887/2021-2 od 31. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-158/2020-9 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao nedopušten. II Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao nedopušten. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-887/2021-2 od 31. svibnja 2021. kojim je, kao nedopuštena, odbačena njegova žalba protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-158/2020-9 od 8. ožujka 2021.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-887/2021-2 od 31. svibnja 2021., u dijelu kojim je njezina žalba odbijena, podnijela je i tuženica.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, dok je tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti, a tuženicu obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlozi stranaka nisu dopušteni.
5. Polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, pa da isti nema pravni interes za podnošenje žalbe, pobijanim drugostupanjski rješenjem, odbačena je, na temelju odredbe članka 358. stavak 1. i 3. ZPP, žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude.
6. Tužitelj predlaže ovom sudu dopustiti mu podnošenje revizije protiv predmetnog drugostupanjskog rješenja preispitujući shvaćanje drugostupanjskog suda da ne bi imao pravni interes pobijati presudu ukoliko je sud prihvatio njegov djelomično precizirani tužbeni zahtjev za dio utuženog razdoblja, istovremeno odbivši njegov dokazni prijedlog da se utvrdi visina tužbenog zahtjeva za preostalo utuženo razdoblje.
7. Važnost tako postavljenog pitanja tužitelj opravdava činjenicom da je u parničnim postupcima relativno česta pojava da tužitelji samo djelomično ili opreza radi preciziraju tužbeni zahtjev za nesporni dio, dok pridržavaju pravo konačno urediti tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja.
8. Osim što tužitelj polazi od toga da bi prvostupanjskom presudom bilo odlučeno samo o dijelu njegovog zahtjeva, iako to ne proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, ovaj sud smatra da navodi tužitelja kojima obrazlaže razloge važnosti svog pitanja nisu sami po sebi dovoljni za intervenciju revizijskog suda, već je tužitelj bio dužan određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. ZPP. Pritom ovaj sud ne smatra da bi pitanje kako ga tužitelj postavlja, sve da o njemu ovisi odluka u konkretnom sporu, bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Zbog navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja i prijedlog tužitelja odbaciti kao nedopušten.
10. Tuženica, s druge strane, svojim pitanjem problematizira shvaćanje prema kojem bi tužitelju pripadalo pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad na terenu za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, ističući da sudska praksa viših sudova o tom pitanju nije jedinstvena.
11. S obzirom na to je u prvostupanjskom postupku utvrđeno, što je onda prihvatio i sud drugog stupnja, da tužitelju ne pripada razlika neisplaćene plaće s osnova prekovremenih sati rada na terenu koji su mu (već) plaćeni danim i iskorištenim slobodnim danima, zbog čega da mu pripada (samo) pravo na neisplaćenu razliku dodatka na plaću u dodatnom iznosu od 9.4545,98 kn, onda ne postoje razlozi za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, jer odluka suda drugog stupnja ni na koji način ne odstupa od odluka drugih drugostupanjskih sudova na koje se tuženica poziva, a u kojima je izraženo identično pravno shvaćanje – da se slobodni iskorišteni dani trebaju odbiti od ukupno ostvarenog broja prekovremenih sati.
12. Slijedom navedenoga, pitanje koje tuženica postavlja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
13. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije sadržana pod stavkom III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
