REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 776/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K., OIB: … , Z., protiv tuženice R. M., OIB: … , Z., koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništavosti i poništaja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1789/14-2 od 8. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11448/05-37 od 10. siječnja 2014., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e

Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. svibnja 2002. godine zaključen između tužiteljice T. K. iz Z., i R. M. iz Z., te se nalaže tuženici tužiteljici naknaditi parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. svibnja 2002. godine zaključen između tužiteljice T. K. iz Z., i R. M. iz Z., te se nalaže tuženici tužiteljici naknaditi parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 225.625,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložila ovome sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud.

3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

4. Revizija nije osnovana, a djelomično nije ni dopuštena.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nakon donošenja pobijane odluke rješenjem prvostupanjskog suda od 26. studenog 2018. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti pravne prednice tužiteljice R. K. (ranije T. K.), OIB: … , Z., (dalje: prednica tužiteljice). Rješenjem istog suda od 18. prosinca 2018. određen je nastavak postupka te je tužiteljica pozvana preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je utvrđena oporučnom nasljednicom iza pokojne R. K.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prednice tužiteljice i tuženice 13. svibnja 2002., kojim je prednica tužiteljice prodala, a tuženica kupila nekretninu koja u naravi predstavlja kuću i dvorište površine 237 m2. Podredno, tužiteljica je postavila i zahtjev za poništaj predmetnog ugovora.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su prednica tužiteljice i tuženica 13. svibnja 2002. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je prednica tužiteljice prodala tuženici nekretninu koja u naravi predstavlja kuću i okućnicu u M. površine 237 m2,

- da je na predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnine potpis prednice tužiteljice kao prodavateljice ovjeren od strane javne bilježnice G. J. iz Z.,

- da iz čl. II. gore navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnine proizlazi kako je tuženica isplatila prednici tužiteljice kupoprodajnu cijenu u iznosu od 110.000,00 kn,

- da se tuženica na temelju gore navedenog ugovora uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine,

- da iz „potvrde“ sastavljene 13. svibnja 2002. proizlazi kako je prednica tužiteljice primila od tuženice 110.000,00 kn za prodaju gore navedene nekretnine te da priznaje kako je tuženica obnovila krovište i krov dok je kuća bila u njezinom vlasništvu,

- da iz nalaza Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a RH I. V. od 24. siječnja 2007. proizlazi kako je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine potpisala prednica tužiteljice, dok je na predmetnoj „potvrdi“ od 13. svibnja 2002. njezin potpis krivotvoren,

9. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom na to da sporni ugovor o kupoprodaji nekretnine sadrži potpis prednice tužiteljice i ovjeru istog od strane javne bilježnice, kao i zbog toga što tužiteljica nije dokazala da je predmetni ugovor zelenaški u smislu odredbe čl. 141. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO). Nižestupanjski sudovi nisu predmetni ugovor utvrdili ništavim zbog okolnosti iz čl. 141. ZOO s obzirom na to da prednici tužiteljice nekretnina iz predmetnog ugovora nije bila jedina nekretnina, da je imala značajnu ušteđevinu te da je sama navela kako je bila u mogućnosti pozajmljivati novac tuženici i njenim prednicama, pa samim time nije dokazala stanje nužde, zavisnosti ili teškog materijalnog stanja kao jedne od kumulativnih pretpostavki za utvrđenje da bi neki pravni posao bio zelenaški. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništaj predmetnog ugovora zbog prekomjernog oštećenja odbijen je s obzirom na to da je tužba podnesena izvan roka propisanog čl. 139. st. 2. ZOO, dok navodi o tome da je tužiteljica bila u zabludi glede prirode predmeta obveze (čl. 61. st. 1. i 2. ZOO) nisu prihvaćeni s obzirom na to da je prednica tužiteljice svoju volju izrazila u pisanom obliku, da je sama isprava u tom smislu jasna, čitljiva i sastavljena na tipskom obrascu u širokoj uporabi na kojem je tiskanim slovima masno otisnuto „UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA“, a na mjestu iznad njenog potpisa jasno stoji oznaka za mjesto potpisa prodavatelja, koji potpis je njenim priznanjem pred javnim bilježnikom i javno ovjeren. Zaključno, nižestupanjski sudovi smatraju da je zabluda prednice tužiteljice bila skrivljena ako je unatoč gore opisanim okolnostima vjerovala da u konkretnom slučaju potpisuje punomoć, s obzirom na to da u tom slučaju nije postupala onom pažnjom koja se u pravnom prometu od nje zahtijevala (pažnja dobrog domaćina).

10. Neosnovano tužiteljica u reviziji ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći između ostalog da je nejasno kako je prvostupanjski sud zaključio da na strani tužiteljice ne postoje subjektivne okolnosti koje su potrebne da bi se neki pravni posao proglasio zelenaškim te da se nije držao okvira razloga i činjenica iz dostavljene dokumentacije, kao i to da je zanemario odluče činjenice. Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, u navedenoj odluci dani su jasni i neproturječni razlozi u odnosu na prigovore tužiteljice da predmetni ugovor ima elemente zelenaškog ugovora u smislu odredbe čl. 141. ZOO, da je prednica tužiteljice bila u zabludi glede sklapanja istoga, kao i u odnosu na prigovor da je na predmetnoj „potvrdi“ potpis prednice tužiteljice krivotvoren, te je u odluci jasno obrazloženo da to nije bilo od utjecaja za presuđenje ove stvari s obzirom na to da bi neisplata kupoprodajne cijene bila razlog za eventualni zahtjev za isplatu ili za raskid ugovora zbog neispunjenja, koji zahtjevi u ovom postupku nisu niti postavljeni, dok sama tužiteljica nije ni tvrdila da je potpis na predmetnom ugovoru o kupoprodaji krivotvoren. Samim time, neosnovani su i navodi tužiteljice da je u ovom postupku bilo potrebno vještačiti predmetnu „potvrdu“. Također, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP s obzirom na to da je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog zahtjeva. Neosnovani su i navodi tužiteljice da je drugostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 368. ZPP s obzirom na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazložio zašto u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te se prilikom donošenja pobijane odluke pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

11. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kako u predmetnom slučaju tužiteljica nije dokazala da bi predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine bio ništav, odnosno da ima razloga za njegov poništaj. Naime, u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, tužiteljica u predmetnoj reviziji paušalno navodi kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, tj. da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o obveznim odnosima, ne navodeći pri tome niti jednu konkretnu odredbu navedenog zakona u prilog svojih tvrdnji. U većem dijelu predmetne revizije tužiteljica osporava činjenično stanje utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, iznoseći u reviziji svoju interpretaciju ishoda dokaznog postupka, ukazujući između ostalog na to da su nižestupanjski sudovi naveli samo „neke argumente i zaključke, što definitivno daje krivu sliku o okolnostima i činjenicama oko sklapanja pravnog posla sa tužiteljicom“. Međutim, iz odredbe čl. 385. ZPP proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga revizijski sud pobijanu presudu nije ovlašten ispitati s obzirom na navedeni revizijski razlog. S obzirom na to da ovaj sud predmetnu reviziju ocjenjuje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, neosnovani su na navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Slijedom navedenog, ne postoji niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci presude.

14. Glede odluke o naknadi parničnih troškova, koju tužiteljica također pobija, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev- 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

15. Stoga je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić