REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1433/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz U., OIB:..., koju zastupa punomoćnica D. M., odvjetnica u R., protiv prvotuženika E. S. B. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnica A. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i P. u R., drugotuženika H. T. d.d. Z., OIB:... i trećetuženika V. S. iz U., OIB:..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3062/2017-2 od 13. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-310/2017-14 od 30. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ovrha određena rješenjem ovog suda o ovrsi posl. br. Ovr-607/12 od 20.07.2012. godine na Stanu koji čini posebni dio nekretnine i to: 4. etažu sa 37/100 dijela, na II katu zgrade površine 118,00 m2, u U., u zgradi na k.č.br. 1639, kuća i dvorište z.k.ul. 4708 k.o. U., proglašava se nedopuštenom u 1/2 dijela i to na cijelom suvlasničkom dijelu S. J.“

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku E. S. B. d.d. naknade parnični trošak u iznosu od 23.125,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu do zatraženih 37.500,00 kuna zahtjev odbija.“

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice J. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-310/2017- 14 od 30. kolovoza 2017. u točki I. njene izreke.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli- Poli, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-310/2017-14 od 11. svibnja 2017. i sudi:

Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 210.000,00 kuna.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-310/2017-14 od 30. kolovoza 2017. u točki II. njegove izreke i sudi:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku E. S. B. d.d. naknade parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 30. kolovoza 2017. do isplate u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke reviziju je podnijela tužiteljica, pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženike obvezati da tužiteljici naknade parnične troškove i troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, a revizija podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

6. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. U pravu je tužiteljica kada ističe da nije tijekom parničnog postupka nije bila u obvezi dokazivati negativne činjenice. Međutim, na temelju odlučnih činjenica utvrđenih tijekom postupka, sud je izveo pravilan zaključak o mogućnostima tužiteljice da izvrši uvid u zemljišnu knjigu, te tako sazna pravni status spornog stana i poduzme odgovarajuće pravne radnje radi zaštite svog prava vlasništva za koje tvrdi da ima s osnova bračne stečevine, odnosno na temelju kojih je donio zaključak o savjesnosti, dobroj vjeri i ponašanju tužiteljice u okolnostima konkretnog slučaja.

7.2. Budući da tužiteljica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP počinjene tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, to ovaj sud, postupajući sukladno odredbi članka 386. stavak 2. ZPP, takav, neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

8. Navodi tužiteljice, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova i osporava zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tužiteljica zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 385. stavak 1. ZPP) to činjenične navode tužiteljice iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim tužiteljičin revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

10. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem Općinskog suda u Bujama-Buie broj Ovr- 607/12 od 20. srpnja 2012. koja se vodi po prijedlogu prvoovrhovoditelja ovdje prvotuženika E. S. B. d.d. R. i drugoovrhovoditelja ovdje drugotuženika H. T. d.d. Z., protiv ovršenika ovdje trećetuženika V. S.

10.1. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su stranke nekretninu koja je predmet ovrhe stekle zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te da je 1/2 dijela te nekretnine koja je u naravi stan nadograđen na kući koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo trećetuženika, njeno suvlasništvo s osnova bračne stečevine koja ne može biti predmet ovrhe.

11. U postupku je utvrđeno:

- da su tužiteljica i trećetuženik sklopili brak 1987. te da brak nije razveden,

- da je trećetuženik ugovorom o darovanju nekretnina od 10. prosinca 2004. od V. S. dobio na dar stambeni objekt na k.č.br. 1639 k.o. U., a 12. kolovoza 2004. izdana je dozvola radi nadogradnje mansarde na postojećem objektu,

- da je nekretnina koja premet ovrhe bila upisana kao vlasništvo trećetuženika, a radi se o stanu koji je izgrađen na postojećem stambenom objektu na k.č.br. 1639 k.o. U. kojeg je trećetuženik ranije stekao darovanjem,

- da je trećetuženik V. S., kao protivnik osiguranja, potpisao ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES-123/08-1, 14. veljače 2008. (dalje: ugovor) te je u članku 6. ugovora jamčio da na predmetnoj nekretnini ne postoji nikakvi knjižni ni izvanknjižni tereti te da ne postoje nikakva prava trećih osoba koja bi na bilo koji način umanjivala ili ograničavala pravo vlasništva, kao ni mogućnost upisa založnog prava i općenito tereta u korist banke,

- da je trećetuženik prilikom sklapanja ugovora (članak 7. ugovora), kao protivnik osiguranja, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da izvadak iz zemljišne knjige od 28. siječnja 2008., koji je bio sastavni dio ugovora, potpuno i istinito sadržava činjenično i pravno stanje nekretnine,

- prvotuženik je prije potpisivanja ugovora kojim je založno pravo zasnovano, izvršio uvid u vlasnički list u kojem je bilo upisano vlasništvo trećetuženika,

- da brak tužiteljice i trećetuženika nije razveden, te oni sada žive u istom stanu,

- da je prvotuženik protiv trećetuženika kod Općinskog suda u Bujama 18. srpnja 2012. pokrenuo ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini koja je i predmetom i ovog postupka, da je sud rješenje o ovrsi broj Ovr-607/12-2 donio 20. srpnja 2012. te da je izvršena zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi 30. srpnja 2012. pod brojem Z-3725/12-3,

- da je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bujama-Buie broj Ovr-607/12-2 od 20. srpnja 2012., na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kč. br. 1639 upisana u zk. ul. 4708, k.o. U. i to 4. suvlasnički dio: 37/100 etažno vlasništvo (E-4) 2.B.1.3. II kat (5+2) D posebni dio obojan svjetloplavom bojom, stambeni prostor ukupne etažne površine 118 m2,

- da je tužiteljica protiv trećetuženika 14. svibnja 2015. podnijela tužbu radi utvrđenja suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini-stanu koji je predmet ovršnog postupka, nakon čega je Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie sud donio presudu zbog ogluhe broj P-Ob-3154/2015 6. kolovoza 2015., koja je postala pravomoćna postala 16. rujna 2015. te da se tužiteljica na temelju te presude upisala suvlasnicom predmetne nekretnine.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da je prvotuženik prilikom sklapanja ugovora s trećetuženikom poduzeo sve potrebne pravne radnje, dok tužiteljica nije poduzela ni jednu pravnu radnju radi zaštite svog prava vlasništva, pa su pozivom na odredbe članka 79. stavak 2. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10 i 154/11 – dalje: OZ) u vezi s člankom 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: OBZ) tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim. Pritom su sudovi, prihvaćajući pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., o potrebi ocjene savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, ocijenili ponašanje, savjesnost i dobru vjeru prvotuženika i trećetuženika, kao ugovornih strana koje su sklopile ugovor, te savjesnost tužiteljice koja se poziva na vlasnička prava s osnova bračne stečevine kao razlog za nedopuštenost ovrhe, a sve navedeno u svezi s načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige koje štiti savjesnog stjecatelja nekog stvarnog prava u zemljišnoj knjizi.

13. Prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz članka 79. stavak 2. i 4. OZ te mjerodavne odredbe OBZ, kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, polazeći od pravnog shvaćanja o potrebi ispitivanja savjesnosti svih sudionika pravnog posla pa i bračnog druga koji nije sudionik tog odnosa, a nije ni upisan u zemljišnu knjigu, vodeći računa i o načelu povjerenja u zemljišne knjige. U vezi navoda revidentice o ništetnosti pravnog posla kojim je zasnovano predmetno založno pravo bez suglasnosti drugog bračnog druga iz razloga što je takav posao protivan odredbi članka 249. OBZ u vezi s odredbom članka 306. ZVDSP, treba reći da temeljem rezultat provedenog dokaznog postupka u okolnostima konkretnog slučaja, nema osnove za zaključak o ništetnosti ugovora samo zbog pozivanja tužiteljice na zakonsku presumpciju o jednakim udjelima bračnih drugova u bračnoj stečevini iz članka 249. OBZ. To iz razloga što je u ovoj parnici utvrđeno da tužiteljica, kao bračni drug koji nije bio upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi, nije učinila ništa da zaštiti pravo suvlasništva koje tvrdi da ima s osnova bračne stečevine, premda je imala i mogućnosti i razloga za javno prezentiranje svog prava. S druge stranke je prvotuženik, kao osoba koja je stekla založno pravo, postupao savjesno, pošteno i u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige pri čemu je upisani vlasnik nekretnine u ugovoru pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, izjavio da je stanje u zemljišnim knjigama istinito i potpuno, da odgovara stvarnom stanju i da ne postoje prava trećih osoba na nekretnini koju daje u zalog. Prema tome, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tužiteljica podnijela reviziju.

14. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

15. U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima u reviziji pobija drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

16. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba članka 400. stavak 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP.

17. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 400. stavak 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.