REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4525/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 603/19-3 od 28. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 3646/18-21 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. prosinca 2017. nedopuštena, te odbijen zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad. Odlukom o troškovima postupka tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku 2.500,00 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidentice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. prosinca 2017., te zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad. 8. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice temeljem činjeničnog utvrđenja: - da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na poslovima voditelja poslovnog centa u poslovanju s pravnim osobama i javnim institucijama, - da je tužiteljica do 16. listopada 2017. koristila rodiljni dopust, - da je tuženik za vrijeme dok se tužiteljica nalazila na rodiljnom dopustu proveo reorganizaciju poslovanja na način kojim je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ukinuo radno mjesto voditelja poslovnog centa u poslovanju s pravnim osobama i javnim institucijama, - da je posljedično ovoj reorganizaciji kod tuženika prestala potreba za obavljanjem rada koji je do odlaska tužiteljice na porodiljni dopust ona obavljala, - da je tuženik odlukom od 22. prosinca 2017. otkazao ugovor o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta blagajnice, - da se tuženik prije otkaza savjetovao s radničkim vijećem o namjeri otkazivanja, - da tužiteljica nije prihvatila novo ponuđeni joj ugovor o radu, – da prema okolnostima slučaja tuženik nije bio u obvezi voditi računa o kriterijima koje propisuje odredba čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 933/14 – dalje: ZR), - da radno mjesto voditelja tima nije bilo odgovarajuće radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica, dok je navedeno radno mjesto s trenutkom povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta bilo popunjeno, - da s trenutkom povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta tuženik nije imao odgovarajuće radno mjesto koje po uvjetima rada nije nepovoljnije od uvjeta rada poslova koje je tužiteljica obavljala prije korištenja rodiljnog dopusta, zbog kojih okolnosti je tuženik ponudio tužiteljici drugo radno mjesto za koju je imao potrebu i koje je bilo slobodno, tj, radno mjesto blagajnice, koje je tužiteljica odbila, te – da je u navedenim okolnostima tuženik imao opravdan razlog za otkaz.
9. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
10. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili prestanak potrebe za tužiteljičinim radom kod tuženika zbog ukidanja radnog mjesta na kojem je ista radila, dakle zbog organizacijskih razloga (čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a). Obzirom na revizijske navode tužiteljice valja reći da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca, jer uslijed promijene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pritom nižestupanjski sudovi ispravno cijene da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost ukidanja radnog mjesta. U tom smislu poslodavac je ovlašten u svrhu racionalizacije poslovanja rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta. Glede prigovora tužiteljice koji se odnosi na primjenu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, tj. da tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa o duljini trajanja njenog radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, valja reći da je, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužiteljica bila jedina izvršiteljica na radnom mjestu voditelja poslovnog centa u poslovanju s pravnim osobama i javnim institucijama, koje je ukinuto („na razini cijele Hrvatske“), čime nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu socijalnih kriterija propisanih odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu. Naime, kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, zakonitost odluke o otkazu glede primjene socijalnih kriterija ovisi o činjenici postoje li okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode radnika u povoljniji položaj u odnosu prema drugim radnicima istog radnog mjesta glede otkazivanja, a koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu ispunjene.
11. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, radno mjesto voditelja tima na koje se poziva tužiteljica nije bilo odgovarajuće radnom mjestu na kojem je prethodno radila tužiteljica, dok je navedeno radno mjesto s trenutkom povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta bilo popunjeno. Isto tako, s trenutkom povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta tuženik nije imao odgovarajuće radno mjesto koje po uvjetima rada nije bilo nepovoljnije od uvjeta rada poslova koje je tužiteljica obavljala prije korištenja rodiljnog dopusta, zbog čega je u navedenim okolnostima tuženik ponudio tužiteljici drugo radno mjesto za koju je imao potrebu i koje je bilo slobodno, tj, radno mjesto blagajnice (koje je tužiteljica odbila). U navedenim okolnostima otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dopušten je i u pretpostavkama iz odredbe čl. 36. st. 2. ZR-a. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u okolnostima kada poslodavac nema drugih odgovarajućih poslova, pa ne može ponuditi radniku niti sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, ovlašten je otkazati ugovor o radu ako su (kao u konkretnom slučaju) ispunjene sve ostale pretpostavke za dopušten redoviti otkaz ugovora o radu.
12. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
