REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 718/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) Š. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) B. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 1983/16-2 od 28. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 14375/06-59 od 30. prosinca 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

i

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 1983/16-2 od 28. ožujka 2017. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 14375/06-59 od 30. prosinca 2015. u t. IV. izreke kao neosnovana.

Odbacuje se revizija tužiteljice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 1983/16-2 od 28. ožujka 2017. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 14375/06-59 od 30. prosinca 2015. u t. I., II. i III. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti: - sporazuma sklopljenog između P. R. i tužiteljice 15. veljače 2001., - sporazuma sklopljenog između tužiteljice i tuženika 7. veljače 2002., - aneksa ovom sporazumu sklopljenog 7. veljače 2002., - drugog aneksa ovom sporazumu sklopljenog 16. travnja 2003., - trećeg aneksa ovom sporazumu sklopljenog 14. svibnja 2004., te – izjava o zapljeni računa po pristanku dužnika potpisana po tuženiku 16. travnja 2003. (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). Prihvaćen je i protutužbeni zahtjev na isplatu 10.425,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Prihvaćen je i protutužbeni zahtjev na isplatu 51.164,95 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos (izreka pod t. III. prvostupanjske presude). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu tuženika prema tužiteljici iznosa od: - 1.257,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, - 27.270,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Z. na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, te - zakonskih zateznih kamata na pojedinačno dospjele tražbine prema visini i dospijeću pobliže određenom izrekom pod t. IV.3. prvostupanjske presude (izreka pod t. IV. prvostupanjske presude).

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u t. I., II. i III. izreke nije dopuštena.

5. Po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona). Slijedom navedenog revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u t. I., II. i III. izreke nije dopuštena.

6. Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju tužiteljice izjavljenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u t. I., II. i III. izreke valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidentice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev na isplatu: - iznosa od 1.257,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, - iznosa od 27.270,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, te - zakonskih zateznih kamata na prema visini i dospijeću precizno određene dospjele tražbine, koji zahtjev tužiteljica temelji na ispunjenju ugovorne obveze.

11. Svoj zahtjev za isplatu tužiteljica temelji na zasnovanom ugovornom odnosu s tuženikom, te tako ispunjenju ugovorne obveze. Kako su pravni poslovi temeljem kojih tužiteljica zahtjeva predmetnu isplatu pravomoćno utvrđeni ništetnima (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/, kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/), to isti ne proizvode pravne učinke, pa je pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužiteljice. Naime, kako ne postoji valjani ugovorni obveznopravni odnos između tužiteljice i tuženika na kojem tužiteljica zasniva svoj zahtjev za isplatu, to ne postoji niti obveza tuženika za ispunjenje obveze na koju se neosnovano u smislu odredbi čl. 17. st. 1. i čl. 262. st. 1. ZOO-a poziva tužiteljica. Pri tom treba reći da se revizijski razlozi tužiteljice uglavnom odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je nižestupanjskim odlukama utvrđena ništetnost pravnih poslova na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, tj. u dijelu kojim je pobijanom presudom odlučeno o protutužbenom zahtjevu. Međutim, kako je prethodno navedeno, u tom dijelu revizija nije dopuštena.

12. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovana u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u t. IV. izreke i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.