Poslovni broj: 65 Pn-115/2020-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja J.R., OIB …, R., zastupanog po punomoćniku Z.Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z.Š. i S.N, O., protiv tuženika E.O., d.d., OIB …, Z., zastupanog po M.V., odvjetniku u Odv. društvo G. i P., Pisarnica O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. ožujka 2022.g. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, a na ročištu za objavu presude 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku E.O., d.d., OIB …, Z., da tužitelju J.R., OIB …, R. isplati na ime pretrpljene imovinske štete radi uništenih naočala iznos od 600,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 21. listopada 2019. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na osobnom vozilu u iznosu od 4.784,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1.listopada 2019.pa do isplate, kao neosnovanim, sud tužitelja odbija.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika dana 9. lipnja 2020.g podigao tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da je tužitelj bio sudionik prometne nezgode kao vozač vozila reg.oznake …, a da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika V.Š. koji je upravljao vozilom reg.oznake ... koje je vozilo bilo osigurano kod tuženika policom br... .

3. Tužitelj je u ovoj prometnoj nezgodi pretrpio imovinsku štetu te s te osnove potražuje od tuženika na ime totalne štete na vozilu iznos od 19.000,00 kn, na ime troška odvoza vozila iznos od 1.500,00 kn, na ime uništenih naočala iznos od 1.400,00 kn, na ume uništenog mobitela iznos od 1.000,00 kn.

4. Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom koji je tuženik ocijenio kao pravno osnovan te je tužitelju isplatio na ime štete na vozilu iznos od 14.080,00 kn, na ime troška odvoza vozila iznos od 1.500,00 kn, na ime uništenih naočala iznos od 800,00 kn, na ime uništenog mobitela iznos od 200,00 kn.

Tužitelj tvrdi da tuženik odbija isplatiti svu štetu koju je on pretrpio u ovom štetnom događaju.

5.Podneskom od 15. lipnja 2021. (str. 73 spisa), a nakon provedenog strojarsko-prometnog vještačenja na koje stranke nisu imale primjedbi, tužitelj je podnio konačan tužbeni zahtjev kojim na ime štete na vozilu potražuje iznos od 4.794,00 kn, kao i na ime uništenih naočala iznos od 600,00 kn, zajedno s propisanom zateznom kamatom.

6. U pisanom odgovoru na tužbu (str. 18-20 spisa) tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 1. listopada 2019. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake … za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari.

Sastavni dio ugovora o osiguranju od A. su Uvjeti za obvezno osiguranje od A. (dalje u tekstu: Uvjeti A.) u kojima se navodi:

„Opseg pokrića - Članak 1.

Osiguratelj je temeljem police osiguranja i propisa o odgovornosti u obvezi nadoknaditi štetu, ako je pri uporabi vozila došlo do:

1) tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja ili smrti neke osobe,

2) uništenja odnosno oštećenja stvari, osim ako je došlo do štete na stvarima koje je vlasnik vozila primio radi prijevoza. (…)“

7.Iz navoda u tužbi i dokumentacije koja je dostavljena u tužbi može se utvrditi da za nastanak štetnog događaja od 1. listopada 2019. godine postoji odgovornost osiguranika tuženika, koju okolnost tuženik ne osporava.

8.Naime, do štetnog događaja je došlo na način da je osiguranik tuženika svojim vozilom prešao na kolničku traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera kretanja, te je u tom trenutku naišlo vozilo tužitelja koji je započeo s radnjom kočenja i skretanja u desno, a sve radi izbjegavanja vozila osiguranika tuženika, te je tom prilikom došlo do udara prednjeg lijevog dijela vozila osiguranika tuženika u prednji lijevi dio vozila tužitelja. Nakon toga oba vozila završila su u putnom jarku.

9. Tom prilikom na vozilu tužitelja nastala je totalna šteta, odnosno vozilo tužitelja O.A. iz 2006. godine nije ekonomski isplativo popravljati.

Vrijednost vozila na dan nastanka štetnog događaja procijenjena je na iznos od 16.000,00 kn, a što je sporno među strankama.

10.Tuženik je isplatio iznos od 14.080,00 kn, odnosno iznos umanjen za procijenjeni ostatak vrijednosti vozila (1.920,00 kn). Vozilo se nalazi kod tužitelja.

11.Osim oštećenja na vozilu za koju tužitelj potražuje naknadu totalne štete, potražuje se i šteta nastala zbog uništenih naočala.

12.Tužitelj u prilog navedenom dostavlja i dokaz u vidu računa (za koji nema potvrde da je i plaćen) iz kojeg proizlazi da je cijena naočala 1.400,00 kn. Tuženik osporava navedeno potraživanje preko iznosa od 800,00 kn, a navedeni iznos je nesporno isplaćen tužitelju. Naime, tužitelju u štetnom događaju nisu zasigurno oštećene nove naočale, a isto tako tužitelj nije niti dostavio račun kojim bi potvrdio koliko su koštale uništene naočale. Tužitelj potražuje i štetu s osnova uništenog mobitela. Za tuženika nije sporno da je na mobitelu tužitelja nastala šteta, međutim navedena šteta osporava se po visini. Naime, tužitelju je oštećen mobitel marke N. čija je vrijednost oko 420,00 kn, pa nije jasno iz kojeg razloga tužitelj potražuje za navedeni mobitel iznos od 1.000,00 kn. Tuženik je isplatio nesporni iznos od 200,00.

13.Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te da ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo sljedeće dokaze: provedena su dva prometno-strojarska vještačenja, i to po vještacima T.L. iz B. i D.K. iz S.B., saslušan je tužitelj kao stranka na okolnost vrijednosti uništenih naočala i nabavke novih, a također izvršen je uvid u kompletnu dokumentaciju priloženu spisu, i to prometnu dozvolu za osobno vozilo tužitelja na str. 9, račun na str. 10, fotografiju uništenog mobitela na str. 11-12, Sporazum o izvansudskoj nagodbi na str. 13 te izlistanje iz oglasa – usporedba oglasa Nj. oglasnik na str. 42-45 spisa.

15.Tužitelj J. R. u svom iskazu naveo je da je u trenutku štetnog događaja pored sebe na sjedištu imao korektivne naočale za blizu i daleko, dakle sa dvojakom funkcijom, a koje je dobio na poklon od svoje djece iz Nj.. Naočale su kupljene u Nj. kao nove te su mu djeca rekla da su ih platili 300 EUR. S obzirom da su mu naočale slomljene, odnosno uništene u štetnom događaju, to je tužitelj bio prinuđen kupiti si druge naočale, ali ne sa dvojakom funkcijom već obične koje je platio 1.600,00 kn kod jednog optičara u O.

16. Budući da na iskaz tužitelja pun. tuženika nije stavio primjedbe, to i ovaj sud njegov iskaz ocjenjuje uvjerljivim, točnim i istinitim dokazom jer je tužitelj iskazivao o okolnostima o kojima je imao, ili ima osobna saznanja, tako da je na njegovom iskazu sud utemeljio svoj zaključak o načinu reparacije ovog vida imovinske štete. Naime, s obzirom da su naočale kojima se do tada služio (s dvojakom funkcijom, za gledanje na blizu i daleko) bile uništene u predmetnom štetnom događaju, tužitelj si je kupio druge u RH, doduše, manje kvalitetne naočale, ali koje mu mogu poslužiti kao korektivne naočale u obavljanju svakodnevnih potreba.

Međutim, što se tiče iznosa za koji je nabavio nove naočale, sud ne može prihvatiti tužiteljeve navode da ih je platio 1.600,00 kn jer iz priloženog računa R1 (račun: 683/020/2 tvrtke V. d.o.o., O., (str. 10 spisa) proizlazi da su naočale koštale 1.400,00 kn, a upravo na taj iznos glasi i konačno postavljen tužbeni zahtjev. Dakle, time je tužitelj, odnosno kupovinom naočala za iznos od 1.400,00 kn doveo svoju imovinu u stanje kakvo je bilo prije nastupa štetnog događaja čime je sanirao štetu na naočalama, pa mu za navedeni iznos od 1.400,00 kn pripada pravo i na naknadu štete, zajedno sa zateznim kamatama, ali ne kao u konačno podnesenom tužbenom zahtjevu od 15. lipnja 2021.u kojemu stoji da zatezne kamate teku od 1.listopada 2019., već od ispostave računa 21.listopada 2021. pa do konačne isplate, kao u izreci ove presude.

17. S obzirom da je tuženik nesporno tužitelju prije pokretanja parnice, odnosno u mirnom postupku, podmirio dio troška nabave novih naočala isplativši mu iznos od 800,00 kn, to je valjalo tužitelju dosuditi preostali iznos naknade štete za uništene naočale u visini od 600,00 kn, zajedno sa propisanim zateznim kamatama, kako je naprijed navedeno i obrazloženo.

18. U ovoj parnici, a radi se o sporu male vrijednosti, tuženik ne osporava štetni događaj, kao ni svoju pasivnu legitimaciju, osporava jedino visinu štete na vozilu , kao i cijenu naočala preko isplaćenog iznosa od 800,00 kn, zbog čega je bilo potrebno provesti dva prometno-strojarska vještačenja i saslušati tužitelja kao stranku, kako bi se moglo utvrditi točan iznos navedenih vidova imovinske štete nastale u štetnom događaju.

19. S tim u vezi, a s obzirom da to ni stranke do dovršetka dokaznog postupka nisu osporavale, a što proizlazi iz nalaza vještaka K. sud nalazi da šteta na osobnom automobilu tužitelja na dan vještačenja iznosi točno 14.181,39 kn, a s obzirom da je tuženik tužitelju izvan parnice na ime nastupile štete na vozilu isplatio iznos od 14.080,00 kn, to proizlazi da je razlika cca 101,00 kn, dakle radi se o bagatelnom iznosu koji ne opravdava dosuđenje, već sud ocjenjuje da je isplatom navedenog iznosa tuženik tužitelju u cijelosti naknadio štetu na vozilu, zbog čega nije bilo potrebe da se tužitelju dosuđuje bilo koji iznos naknade štete na vozilu.

20.Pri tome, sud ocjenjuje da tužitelj neosnovano smatra da je tuženik dužan isplatiti još daljnji iznos štete od 4.784,00 kn, tražeći da tuženik preuzme ostatke vozila, premda se vozilo nalazilo i još uvijek se nalazi kod njega, odnosno tužitelja, a tuženik nije dužan preuzeti ostatke vozila, ako to ne želi, jer je takav stav zauzela i sudska praksa, vezano za štete iz osiguranja, već ostaci vozila pripadaju vlasniku, odnosno ovdje tužitelju. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik pravilno naznačuje još u odgovoru na tužbu da od procijenjene vrijednosti vozila na dan štetnog događaja (16.000,00 kn) valja oduzeti procijenjeni ostatak vrijednosti vozila od 1.920,00 kn, čime se dobije iznos od 14.080,00 kn koji je iznos tuženik već isplatio kao štetu tužitelju za uništeno vozilo, a koji je iznos (14.080,00 kn ) vrlo blizu visini štete koju je utvrdio i vještak K. (14.181,39 kn).

21. Stoga, a kako je naprijed navedeno, tuženik je tužitelju već u mirnom postupku namirio štetu uslijed totalno uništenog vozila, tako da je s tužbenim zahtjevom za ovaj vid štete sud tužitelja odbio, nalazeći ga neosnovanim, kao u točki II.izreke presude.

22. Dakle, nakon iscrpnog i sveobuhvatnog dokaznog postupka, a vezano za utvrđenje činjenica o visini naknade imovinske štete, sud ocjenjuje da je tužitelj svoje tvrdnje i činjenične navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a vezano za pravo na isplatu naknade štete, uspio samo djelomično dokazati.

23. Također, sud nalazi da je i tuženik svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu, dakle vezano za osporavanje visine naknade nastale imovinske štete, odnosno da tužitelju ne pripada onaj iznos naknade štete kako je to tužitelj obuhvatio tužbenim zahtjevom, a nakon provedenog strojarskog vještačenja po vještaku K., uspio u cijelosti dokazati.

24. S obzirom da je tuženik nesporno tužitelju uplatio na ime naknade imovinske štete, i to za štetu na vozilu iznos od 14.080,00 kn, na ime troška odvoza vozila iznos od 1.500,00 kn, na ime uništenih naočala iznos od 800,00 kn i na ime uništenog mobitela iznos od 200,00 kn te s obzirom da je tužitelj nakon provedenog vještačenja po vještaku K. podneskom od 15.lipnja 2021.podnio konačan tužbeni zahtjev, kojoj se preinaci, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik protivio smatrajući da je za povlačenje potreban njegov pristanak, sud nalazi da tuženik nije djelomično povukao tužbu već samo specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, jer prije tog vještačenja nije bilo moguće objektivno utvrditi visinu štete na vozilu. Stoga su po ocjeni suda oba provedena vještačenja bila nužna za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom parničnom predmetu, a kako je naprijed navedeno, tužitelj je podnesenim tužbenim zahtjevom od 15.lipnja 2021. samo specificirao prvobitno podneseni tužbeni zahtjev, tako da se toj preinaci tuženik ne može osnovano protiviti.

25.U ovoj parnici tužitelj je samo djelomično uspio, i to u odnosu na naknadu štete za uništene naočale u cijelosti, dok u odnosu na pretrpljenu štetu na vozilu nije uspio, odnosno u tom dijelu tuženik je uspio u cijelosti, protiveći se osnovano već od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave naknadi štete iznad isplaćenog iznosa od 14.080,00 kn, dakle obje su stranke u ovoj parnici uspjele kako po osnovi, tako i po visini samo djelomično, koju je okolnost valjalo uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o naknadi prouzročenog parničnog troška, sukladno odredbi čl. 154.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

26.Budući da su obje stranke samo djelomično uspjele u parnici,a s obzirom da su obje bile zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima, te da je stoga i njihov trošak otprilike podjednak, kao i s obzirom da su obje imale trošak predujma po jednog provedenog prometno-strojarskog vještačenja u iznosu od po 2.500,00 kn, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, dakle trošak vlastitog zastupanja, odnosno trošak odvjetnika, kao i predujmljeni trošak vještačenja, kao u točki III. izreke ove presude.

27. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Valpovu 27. travnja 2022.g.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ , v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika