REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 231/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Z. – S. d.o.o., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u Z., protiv ovršenika D. M., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica K. R., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj reviziji protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž Ovr-225/2018-2 od 1. kolovoza 2018., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-22163/17 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine u iznosu od 953,96 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka na ovšenikovoj nekretnini.
2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"Žalba ovršenika se uvažava, te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-22163/17 od 18. prosinca 2017., tako da sada glasi:
"Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv- 22163/17 od 18. prosinca 2017. u cijelosti, te se prijedlog za ovrhu od 11. prosinca 2017. odbija."
3. Prema obrazloženju drugostupanjskoga rješenje predmetnim prijedlogom za ovrhu na nekretnini (podnesenim sudu prvoga stupnja 11. prosinca 2017.) ovrhovoditelj traži da se ovrha provede na ovršenikovoj nekretnini radi naplate tražbine na temelju javnobilježničkoga rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 27. travnja 2015. u iznosu od 953,96 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 795,50 kn, a ne radi se o tražbini na ime zakonskog uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Drugostupanjski sud smatra da u ovom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 80.b. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje: OZ) kojom je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
4. Protiv drugostupanjskoga rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14
- dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. OZ i predložio je ovome revizijskom sudu da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Ovršenik na reviziju nije odgovorio.
6. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. toga Zakona. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ako je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8.1. Ovrhovoditelj je, prethodno ustvrđujući:
- da se ovršni postupak pokreće prijedlogom za ovrhu,
- da je radi ostvarenja predmetne tražbine podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku 17. travnja 2015., općenito na imovini ovršenika,
- da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi u skladu s prijedlogom,
- da se to rješenje o ovrsi nije moglo provesti na ovršenikovim novčanim sredstvima zbog njihova nedostatka na ovršenikovu računu,
- da je stoga podnio predmetni prijedlog za ovrhu kojim traži promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovrhu na ovršenikovoj nekretnini,
- da je odredba čl. 80.b st. 1. OZ u taj Zakon unesena Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17) koji se primjenjuje od 3. kolovoza 2017.,
prigovorio primjeni odredbe čl. 80.b st. 1. OZ u ovom slučaju, jer smatra da se njime propisano ograničenje ne može primijeniti na postupke pokrenute prije 3. kolovoza 2017., odnosno, u reviziji postavio pitanje: „Može li sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika temeljem odredbe čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017) (dalje u tekstu OZ 73/17) ako iznos utužene glavnice ne prelazi 20.000,00 kn iako je ovršni postupak pokrenut pred javnim bilježnikom prije stupanja na snagu odredbe čl. 80.b OZ 73/17, a javnobilježničkim rješenjem o ovrsi određena je ovrha općenito na imovini ovršenika?“
8.2. Pozivajući se na razloge važnosti postavljenoga pitanja ovrhovoditelj je ukazao na to da je u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-131/18-2 od 30. siječnja 2018. izraženo pravno shvaćanje koje nije podudarno s onim iznesenim u predmetnom drugostupanjskom rješenju, a o tom pitanju da nema prakse revizijskoga suda.
8.3. U rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-131/18-2 od 30. siječnja 2018. izraženo je shvaćanje prema kojem nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 1. OZ u svim postupcima koji su započeti prije nego što je ta odredba unesena u OZ. Stoga je osnovana ovrhovoditeljeva tvrdnja kako o postavljenome pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, dok prakse revizijskoga suda o njemu nema, zbog čega je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9.1. Odredbom čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17, dalje: ZIDOZ/17) propisano je:
"Iza članka 80.a dodaju se naslov iznad članka i članak 80.b koji glase:
»Posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini
Članak 80.b
(1) Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
(2) Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
(3) Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
– je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
– je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.«."
9.2. Odredbom čl. 47. ZIDOZ/17 propisano je:
"Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbi članka 24., članka 25., članka 26., članka 27., članka 29., članka 30., članka 31. i članka 34. stavka 2. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. rujna 2017."
9.3. Kako je taj Zakon objavljen u Narodnim novinama br. 73/17 od 26. srpnja 2017., proizlazi da je na snagu stupio 3. kolovoza 2017.
9.4. Odredbom čl. 44. st. 1. ZIDOZ/17 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), a samo za određene njegove odredbe (st. 2., 4. i 5. toga čl.), među kojima nije ona iz čl. 15. ZIDOZ/17, propisana je iznimka, dakle njihova primjena i na postupke pokrenute prije njegova stupanja na snagu.
9.5. Odredbom čl. 3. st. 1. OZ, kako je ona glasila i u vrijeme kada je ovrhovoditelj radi ostvarenja predmetne tražbine podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku (17. travnja 2015.), općenito na imovini ovršenika, propisano je da se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja. U tom je smislu predmetni ovršni postupak pokrenut prije stupanja na snagu ZIDOZ/17.
10.1. Neosnovano ovrhovoditelj odredbu čl. 44. st. 1. ZIDOZ/17 u odnosu na primjenu njegove odredbe čl. 15. tumači formalno, u smislu da je ne bi bilo dopušteno primijeniti na postupke kao što je predmetni, u kojima je prijedlog za ovrhu podnesen prije stupanja na snagu toga Zakona, pri čemu predmet i sredstvo ostvarenja ovrhe radi naplate novčane tražbine nije inicijalno bila prodaja ovršenikove nekretnine, već je tijekom ovršnoga postupka, zbog nemogućnosti već predložene ovrhe, podnesen prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe tako da se traži prodaja ovršenikove nekretnine.
10.2. Naime, još od stupanja na snagu Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96) u ovršnom se postupku vodi računa o zaštiti ovršenikova dostojanstva, odnosno, propisano je da se pri provedbi ovrhe pazi na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna (čl. 6. toga Zakona). To je načelo sadržano i u odredbi čl. 6. OZ koji se primjenjuje u ovom predmetu, koja glasi: "Pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni."
10.3. S podrobnijom razradom ovoga načela nastavilo se i u OZ-u koji se primjenjuje u ovome predmetu, pa su tako, njegovim izmjenama i dopunama izvršenim ZIDOZ- om/17 po prvi puta u ovršnom postupku propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na ovršenikovoj nekretnini, kojima je takva ovrha, pa i neovisno o tome je li ona jedina ovršenikova nekretnina, osim uz iznimku koja se odnosi samo na ostvarenje tražbina radi zakonskog uzdržavanja i tražbina radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, isključenja za sve ovrhovoditeljeve tražbine koje ne prelaze određenu visinu (čl. 15. ZIDOZ/17 u OZ dodan čl. 80.b), a čak je i za ovrhovoditeljeve tražbine koje prelaze tako određeni limit omogućeno da sud odbije provesti ovrhu unovčenjem ovršenikove nekretnine, primjenom kriterija pravične ravnoteže (čl. 15. st. 2. ZIDOZ/17).
11. Zato je za zaključiti da iako formalno čitanje odredbe čl. 44. st. 1. ZIDOZ/17 upućuje na zaključak da se odredbe o posebnim uvjetima za određivanje ovrhe na nekretnini propisane čl. 15. ZIDOZ/15 ne odnose na postupke u kojima se takva ovrha zahtijeva prijedlogom za promjenu predmeta i sredstva ovrhe nakon njegova stupanja na snagu, 3. kolovoza 2017., ali u postupcima u kojima je prijedlog za ovrhu podnesen prije toga, treba poći od toga da je pri izmjeni i dopuni OZ-a o kojoj je riječ očita bila intencija zakonodavca da se takva ovrha više ne određuje radi ostvarenja tražbina koje se smatraju bagatelnima, imajući u vidu ravnotežu ovrhovoditeljeva interesa da naplati takvu bagatelnu novčanu tražbinu prodajom ovršenikove nekretnine i ovršenikova interesa da sačuva vlasništvo na nekretnini. Također, potrebno je navedenu prijelaznu i završnu odredbu ZIDOZ/17 dovesti u kontekst s načelom zaštite ovršenikova dostojanstva otprije propisanom odredbom čl. 6. OZ. Pri tome je za napomenuti i da je odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 131/20., na snagu stupio 28. studenoga 2020.) odredba čl. 80.b st. 1. OZ izmijenjena tako da je limit ovrhovoditeljeve tražbine radi ostvarenja koje se ovrha neće odrediti na ovršenikovoj nekretnini povećan na iznos od 40.000,00 kn, dok u ovom postupku ovrhovoditelj inzistira na prodaji ovršenikova stana radi ostvarenja novčane tražbine s osnove neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve u glavničnoj svoti od 953,96 kn.
12. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Odredba čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17) primjenjuje se u svim ovršnim postupcima u kojima je nakon stupanja na snagu toga Zakona, 3. kolovoza 2017., podnesen prijedlog za ovrhu na ovršenikovoj nekretnini, pa i kada se radi o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnesenom u postupku u kojemu je prvi prijedlog za ovrhu podnesen prije 3. kolovoza 2017.
13. Predmetno je drugostupanjsko rješenje zasnovano na takvom shvaćanju pa je stoga ovrhovoditeljeva revizija odbijena kao neosnovana (čl. 393. ZPP).
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
