Broj: Ppž-9202/2021.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.B. novine broj 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljene M.B. podnesenoj putem braniteljice M.Đ., odvjetnice u Odvjetničkom društvu xx d.o.o., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, od 5. srpnja 2021., broj: 71. Pp J-315/2020., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene M.B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenoj M.B., za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašena krivom, na temelju istog propisa, izriče novčana kazna od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna.

II. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljenici se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode od 4. travnja 2020. u 16,10 sati do 5. travnja 2020. u 17,10 sati kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne tako da joj za platiti ostaje iznos novčane kazne od 1.400,00 (tisuću četiristo) kuna, koju je dužna platiti u roku od 30 dana računajući od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

III. U ostalom dijelu žalba okrivljene M.B. se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljena M.B. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena M.B. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa kažnjena novčanom kaznom od 3.000,00 kuna, u koju kaznu je, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, s time da će se ta kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenica, u određenom roku, plati dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 900,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. i točke 11. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

2.1. Okrivljenica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog budući da ju je proglasio krivom za prekršaj čiji činjenični opis ne odgovara činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu. Bez obzira što je takvom izmjenom sud išao na blaže za okrivljenicu, stječe se dojam da je, budući da tijekom postupka nije dokazano ono za što se okrivljenica teretila, sud izmijenio optužni prijedlog kako bi ju ipak za nešto mogao proglasiti krivom. Na taj način je sud preuzeo ulogu tužitelja te je u konkretnom slučaju povrijeđen objektivni identitet optužbe. Okrivljenica smatra da je temeljno pitanje proizlazi li iz provedenih dokaza osnovanost optužnog prijedloga, a za što okrivljenica tvrdi da ne proizlazi. Osim toga, okrivljenica ukazuje kako prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir doprinos oštećenika njezinom postupanju. Sve i da se tijekom postupka utvrdilo da je ona izgovorila neke riječi, a što nije utvrđeno, okrivljenica smatra da u njezinom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Nadalje, okrivljenica navodi kako pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također, zbog navedenog je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno. Protivno zaključcima iz pobijane presude, a kojom se iskaz oštećenika ocjenjuje logičnim, uvjerljivim i jasnim, iz samih iskaza oštećenika, kako ih je davao u tri navrata, vidljivo je da je isti kontradiktoran te da je inscenirao ponašanje okrivljenice na način da ju je zvao sa mobitela kćerke jer da ju je zvao sa svog mobitela, ne bi mu se bila javila. Na taj način je isprovocirao njezinu reakciju kako bi ju mogao prijaviti policiji. Okrivljenica tvrdi da su iskazi oštećenika različiti i nisu potvrđeni tijekom dokaznog postupka. Iz dokaznog postupka je vidljivo da su odnosi među njima u vrijeme spornog događaja bili zategnuti, vjerojatno zbog toga jer je okrivljena pokrenula postupak za povećanje alimentacije. Nadalje, okrivljenica se pita zašto ovlašteni tužitelj nije podnio optužni prijedlog i protiv oštećenika kada je on bio taj koji je isprovocirao poziv i konfliktnu situaciju pritom koristeći maloljetno dijete u odnosu na koju nije učinio ništa kako bi ju zaštitio i poštedio svega. Na kraju, okrivljenica u odnosu na kaznu navodi da čak i kada bi njezina krivnja bila utvrđena, ovakva kazna je previsoko određena jer sud nije vodio računa o okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona

2.2. Okrivljenica u žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači i da ju se oslobodi od optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a od razloga zbog kojih okrivljenica pobija presudu, ovaj Sud smatra osnovanim samo razloge u odnosu na odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

5. Uvidom u prvostupanjsku presudu utvrđeno je da je tijekom prvostupanjskog postupka sud ispitao okrivljenicu i oštećenog M.O., između kojih je provedeno i suočenje, te je ispitao i dijete M.O., a pročitana je i dokumentacija koja se nalazi u spisu, nakon čega je donio pobijanu odluku, nalazeći nesporno utvrđenim da se okrivljenica inkriminirane zgode ponašala na način opisan u izreci pobijane prvostupanjske odluke čime je počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega ju je proglasio krivom i kaznio novčanom kaznom.

6. Iako okrivljenica u žalbi osporava iskaz oštećenog M.O., ističe se da je procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na njezinu krivnju prihvati iskaz navedenog svjedoka, u skladu sa odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Iz kojeg razloga je sud iskaz navedenog svjedoka ocijenio vjerodostojnim, sud je obrazložio, pozivajući se i na suočenje provedeno između okrivljenice i oštećenika kao i činjenicu da je sama okrivljenica priznala da mu je u tijekom telefonskog razgovora upućivala pogrdne riječi, ne sjećajući se točno kojih. Dakle, nesporno je, kako i sama okrivljenica potvrđuje, da je oštećenika vrijeđala putem telefona, slijedom čega odstupanja u oštećenikovom iskazivanju vezana za nazočnost djeteta Marte nisu od utjecaja na postojanje osnovnog oblika ovog prekršaja, kao što nisu niti od utjecaja i druge okolnosti koje okrivljenica iznosi vezano za dinamiku događaja uz tvrdnje da je oštećenik namjerno nju isprovocirao zvanjem na telefon i prijetnjom prijavljivanja policiji. Takvi postupci oštećenika mogli su okrivljenicu isprovocirati i dovesti je u stanje afekta, kako ona navodi, ali takvo stanje, a niti oštećenikova možebitna provokacija, nisu takve prirode da bi se radilo o okolnostima za isključenje krivnje. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza mogao, kao što i jeste, sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj opisan u izreci pobijane presude.

7. U odnosu na žalbene navode da je povrijeđen identitet optužbe i da je optužni prijedlog prekoračen, ističe se da izmjenom činjeničnog i pravnog opisa djela prvostupanjski sud nije počinio spomenutu povredu. Prvostupanjski je sud činjenični opis izmijenio na način da je ispustio okolnosti koje nisu utvrđene tijekom dokaznog postupka, pri tome nije dirao u biće djela, niti je išao na štetu okrivljenice. Identitet optužbe nije povrijeđen iz razloga jer se i dalje štiti isti objekt, a to je obitelj, kao što je i oštećenik isti, a i način počinjenja je isti – vrijeđanje odnosno počinjenje psihičkog nasilja prema bivšem suprugu. Okolnost koja je tijekom postupka utvrđena, a to je da vrijeđanju nije bilo nazočno dijete, je kvalifikatorna okolnost. Ista nije utvrđena i sud ju je ispustio iz činjeničnog opisa te okrivljenicu proglasio krivom za osnovni oblik prekršaja.

8. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, utvrđuje se kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je okrivljenica prekršajno nekažnjavana, kao niti težinu samog prekršaja. Prema stavu ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale izricanje novčane kazne u visini koju je odmjerio prvostupanjski sud. Uzimajući navedeno u obzir, ovaj Sud je prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni, izričući okrivljenici novčanu kaznu u visini posebnog minimuma od 2.000,00 kuna. U izrečenu kaznu okrivljenici se uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona. Ovaj sud smatra takvu kaznu primjerenu kako svim okolnostima predmetnog slučaja, tako i za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

10. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 otpravaka - za spis, okrivljenicu, braniteljicu, oštećenika, opunomoćenika i tužitelja.