Broj:Ppž-8417/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.S., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika A.S., podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Blatu, broj: DU8 : Pp P-1054/2019-19 od 1. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik A.S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik A.S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 120,00 (stodvadeset) kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. U žalbi okrivljenik navodi da nije bio u mogućnosti preuzeti pozive za ročišta, je su njegovi roditelji cijelo ljeto na otočiću P., a on je u to vrijeme (dostave poziva) radio po 20 dana na plivarici na moru na području zadarske županije, te kada bi došao kući iz Zadra išao bi se javiti roditeljima na P. te bi tamo provodio vrijeme za koje je bio slobodan dok je lovostaj, pa bi po završetku istog odmah išao u Zadar. U međuvremenu da je nastradao i proveo godinu dana u Zagrebu u bolnici i u Krapinskim toplicama te o tome ima svu potrebnu medicinsku dokumentaciju i u to vrijeme je njegova majka bila stalno s njim, tj. van adrese prebivališta, a otac se je za to vrijeme kao pomorac nalazio na brodu. Navodi da je preuzeo obavijest o bilo kakvom prekršajnom postupku, da bi se svakako odazvao sudu, a i dokazao svoju nevinost na istom. Poriče da bi navedene zgode upravljao navedenim vozilom, te navodi da je sa istim upravljao njegov prijatelj N.S. koji ima položen vozački ispit, dok je on bio na mjestu suvozača.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenika da nije bio u mogućnosti preuzeti pozive za ročišta, valja navesti da nije sporno da su pozivi za ročišta za dane 18. lipnja 2019., 22. kolovoza 2019., 1. listopada 2019. i 14. veljače 2020. slani na adresu prebivališta okrivljenika, koji u žalbi ne konkretizira niti jedan datum ili period u kojem je dolazio na adresu prebivališta: xx, već samo paušalno navodi da je povremeno dolazio na navedenu adresu nakon čega bi otišao posjetiti roditelje, kao i da je godinu dana proveo u Zagrebu u bolnici i u Krapinskim Toplicama u kojem periodu je cijelo vrijeme njegova majka bila sa njim dok se njegov otac u to vrijeme kao pomorac nalazio na brodu, pri čemu ničim ne dokumentira navedene tvrdnje, odnosno argumentirano ne osporava osnovanost stavljanja poziva na oglasnu ploču za raspravu, odnosno ročište za dan 1. srpnja 2020.

9. Također valja napomenuti da je zakazano 5 ročišta u periodu od 18. lipnja 2019. do 1. srpnja 2020., dakle u vremenskom razmaku dužem od godinu dana, čime je okrivljeniku, za kojeg nije sporno da je povremeno u tom periodu dolazio na adresu prebivališta na koju su mu slani pozivi, omogućeno da se izjasni o navodima optužnog prijedloga, s time da kako je navedeno isti ničim argumentirano ne osporava da nije bio u mogućnosti pristupiti niti na jedno od navedenih ročišta, pri čemu valja napomenuti da je u smislu članka 109.a Prekršajnog zakona okrivljenik upoznat sa vođenjem prekršajnog postupka, te je indikativno da je isti odbio potpisati pisanu obavijest o predmetnom prekršaju sastavljenu sukladno cit. članku Prekršajnog zakona, a koja se s obzirom da je istu okrivljenik odbio potpisati u smislu članka 148. stavak 4. Prekršajnog zakona smatra uredno uručenom.

10. Naime, ključna odlučna činjenica tko je kritične zgode upravljao predmetnim vozilom utvrđena je na osnovu iskaza djelatnika policije A.N., službene osoba koja nema razloga neosnovano teretiti okrivljenika, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u presudi i za to dao valjane razloge, analizirajući iskaz navedenog svjedoka, ocjenjujući ga vjerodostojnim i dajući za to razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nije osnovan žalbeni navod okrivljenika kojim dovodi u sumnju iskaz ispitanog svjedoka, odnosno tvrdi u žalbi da kritične zgode nije upravljao predmetnim automobilom.

11. Prvostupanjski je sud nakon što su ispunjene sve zakonske pretpostavke za vođenje prekršajnog postupka na osnovu provedenih dokaza, iskaza svjedoka A.N., policijskog službenika, osnovano zaključio da su se ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

12. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

13. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za predmetni prekršaj izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne za navedeno djelo za koje je alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

14. Naime valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to kako je već navedeno u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, pri čemu vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

15. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

16. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.