Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 8 Kž-149/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. T., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO-a) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 2 K-822/2018-40 od 9. veljače 2022., u javnoj sjednici održanoj 27. travnja 2022. u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Vlaste Janković,
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe ODO-a, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se optuženik E. T. na temelju čl. 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., – dalje: ZKP/08) oslobađa optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude.
II Žalba ODO-a odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru presudom od 9. veljače 2022. na temelju čl. 453. st. 1. t. 3. ZKP/08 (ispravno: čl. 453. t. 3. ZKP/08) oslobodio je optužbe optuženog E. T. da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da sud prvog stupnja nije naveo brojeve "Narodnih novina" 101/17., 118/18. i 126/19.).
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni D. V. upućen je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnosi optuženi E. T. putem branitelja Trpimira Kučine, odvjetnika.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-162/2022 od 25. ožujka 2022. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. U skladu s čl. 475. st. 2. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Vlaste Janković, dok je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika i njegovog branitelja Trpimira Kučine, odvjetnika.
6. Žalba ODO-a je neosnovana.
7. Naime, ispitujući povodom žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon za štetu optuženika (čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08).
7.1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je optuženika oslobodio optužbe na temelju odredbe iz čl. 453. t. 3. ZKP/08 – da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje.
7.2. Međutim, ovaj žalbeni sud primjećuje da u činjeničnom opisu djela nisu navedeni svi konstitutivni elementi bića kaznenog djela za koje se optuženik tereti u ovom postupku, tako da djelo za koje se optužuje nije kazneno djelo, zbog čega ga je valjalo osloboditi optužbe na temelju druge zakonske osnove - one propisane u čl. 453. t. 1. ZKP/08, a kakva odluka je za optuženika povoljnija.
7.3. Prije svega valja navesti da kazneno djelo prijevare iz čl. 236. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku koristi dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time
ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
Iz takvog zakonskog opisa prije svega proizlazi da je za ostvarenje citiranog djela potrebno da počinitelj ostvari kako objektivna tako i subjektivna obilježja, s time sa se objektivna obilježja sastoje u tome da počinitelj lažnim prikazivanjem činjenica ili njihovim prikrivanjem dovede u zabludu raspolagatelja imovinom, koji uslijed te zablude raspolaže istom na svoju ili tuđu štetu, s time da između navedenih objektivnih obilježja mora postojati uzročna veza, na način da sklapanje inkriminiranog pravnog posla prethodi raspolaganju oštećenika na štetu svoje ili tuđe imovine.
To drugim riječima znači da ostvarenje navedenih objektivnih obilježja kaznenog djela prijevare cijeni s obzirom na trenutak zaključenja inkriminiranog pravnog posla, kao trenutka kada oštećenik, prethodno doveden u zabludu od strane počinitelja, raspolaže na štetu svoje ili tuđe imovine. Dakle, za postojanje predmetnog kaznenog djela je odlučno da između sklapanja inkriminiranog pravnog posla i postupanja oštećenika na štetu svoje ili tuđe imovine postoji uzročna veza.
Međutim, u činjeničnom opisu djela za koje se žalitelj tereti u ovom postupku se ne opisuje da bi oštećenik u trenutku sklapanja inkriminiranog pravnog posla, uslijed zablude u koju ga je doveo optuženik, nešto učinio na štetu svoje ili tuđe imovine.
Naime, optuženik se tereti da je oštećenika doveo u zabludu prilikom sklapanja Ugovora o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 24. travnja 2015. u kojem je navedeno da optuženik temeljem pozajmice duguje oštećeniku kao vjerovniku iznos od 95.000,00 eura, te se obvezuje taj iznos vratiti u roku od 30 dana od dana sklapanja Ugovora, a što upućuje da je novčana tražbina oštećenika, čije se vraćanje osigurava navedenim ugovorom, nastala ranije, zbog čega se u činjeničnom opisu djela niti ne navodi da bi oštećenik povodom navedenog pravnog posla nešto učinio na štetu svoje ili tuđe imovine (konkretno, pozajmio optuženiku inkriminirani iznos novca).
Prema tome, u činjeničnom opisu nisu sadržana sva bitna obilježaja kaznenog djela za koje se optuženik tereti u ovom postupku, budući da se ne opisuje da bi oštećenik povodom inkriminiranog pravnog posla nešto učinio ili propustio učiniti na štetu svoje ili tuđe imovine, dapače, iz takvog činjeničnog opisa proizlazi da oštećenik, budući da je inkriminirani iznos novca pozajmljen prije sklapanja inkriminiranog Ugovora o osiguranju novčane tražbine, u trenutku sklapanja tog pravnog posla, a koji trenutak se slijedom svega prethodno navedenog ukazuje kao odlučan za ocjenu postojanja kako subjektivnih tako i objektivnih obilježja predmetnog kaznenog djela, nije ništa učinio na štetu svoje ili tuđe imovine.
Stoga valja zaključiti da se u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela ustvari opisuje građanskopravni odnos koji ne ulazi u kaznenu sferu.
Prema tome, činjenični opis djela iz optužnice ne sadrži sva njegova zakonska obilježja, tako da djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo, te je stoga optuženika valjalo osloboditi optužbe iz osnove propisane u čl. 453. t. 1. ZKP/08.
7.4. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je doduše optuženika također oslobodio optužbe, ali ne iz citirane osnove, već iz osnove propisane čl. 453. t. 3. ZKP/08 – da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje, čime je, po stavu ovog žalbenog suda, na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon u pitanju da li je djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo – čl. 469. točka 1. ZKP/08.
Naime, imajući u vidu sadržaj i suštinu oslobađajuće presude iz osnove propisane u 453. t. 3. ZKP/08, donošenje takve odluke podrazumijeva da djelo kako je opisano u optužnici predstavlja kazneno djelo, ali sud ne nalazi dokazanim da bi ga optuženik počinio.
Takva odluka je suštinski bitno različita od oslobađajuće presude iz osnove propisane u čl. 453. t. 1. ZKP/08, prema kojoj djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo.
S time u svezi valja navesti da se u oba slučaja radi o meritornim sudskim odlukama, međutim, oslobađajuća presuda iz osnove propisane u čl. 453. t. 1. ZKP/08, se temelji na razlozima materijalne naravi, te se sud ne upušta u pitanje dokazanosti činjenica koje se navode u činjeničnom opisu djela, za razliku od oslobađajuće presude iz osnove propisane u čl. 453. t. 3. ZKP/08., koja se temelji na razlozima činjenično-procesne prirode, a čije donošenje podrazumijeva utvrđenje činjenica navedenih u opisu djela, a time i mogućnost da u slučaju njihove dokazanosti optuženik bude proglašen krivim za djelo za koje se optužuje.
S druge strane, logikom stvari takva mogućnost ne postoji kod oslobađajuće presude iz osnove propisane u čl. 453. t. 1. ZKP/08, budući da već sam činjenični opis djela iz optužnice ne sadrži sva njegova zakonska obilježja, tako da se sud nema razloga i potrebe upuštati u pitanje dokazanosti činjenica navedenih u njegovom opisu, jer čak i u slučaju da te činjenice budu izvjesno dokazane, ono za što se optuženik optužuje i nadalje nije kazneno djelo.
Stoga se po stavu ovog žalbenog suda presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe po osnovi propisanoj u čl. 453. t. 3. ZKP/08, iako postoje razlozi za oslobađanje po osnovi iz čl. 453. t. 1. ZKP/08, ukazuje kao odluka koja je za optuženika nepovoljnija, a što dovodi do daljnjeg zaključka da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, time što je optuženika za djelo koje po zakonu nije kazneno djelo oslobodio iz zakonske osnove propisane u čl. 453. t. 3. ZKP/08 – da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje, povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu u pitanju je li djelo za koje se progoni kazneno djelo (riječ je o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08).
8. Iz navedenih razloga, ovaj žalbeni sud je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu na način da je optuženika oslobodio optužbe za kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci te presude na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08, a kako je to i odlučeno pod točkom I izreke ove odluke.
8.1. Budući da se slijedom svega navedenog žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje kao neutemeljena, to je na temelju čl. 482. ZKP/08 ista odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to odlučeno pod točkom II izreke ove presude.
U Varaždinu 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke