REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 7/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. Č. zbog kaznenih djela iz čl. 250. st. 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. travnja 2022. broj Kv-I-18/2022., u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba izručenika M. Č., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke Županijski sud u Splitu utvrdio je da je udovoljeno međunarodnopravno ugovornim i zakonskim pretpostavkama za izručenje M. Č. Bosni i Hercegovini radi kaznenog progona od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine po optužnici broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 7. lipnja 2018., potvrđenoj 27. lipnja 2018., zbog kaznenih djela iz čl. 250 st. 2. i čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (dalje: KZ BiH), dok je odlukom pod toč. II. izreke pobijanog rješenja odlučeno da će se izručenje dopustiti pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni, ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje kazneno djelo nije odobreno izručenje i ne ograničava izručenika u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u svezi s izručenjem te ne izvede pred izvanredni sud.
2. Protiv navedenog je rješenja žalbu podnio izručenik putem branitelja V. Lj., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i zahtjev za izručenje odbije, podredno da se rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
I Kž 7/2022-5
3. Spis je, sukladno odredbi čl. 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04 - dalje: ZOMPO) u vezi sa čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Izručenik u žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio da činjenični opis predmetnih kaznenih djela za koje je odobreno izručenje odgovara kaznenim djelima iz čl. 328. i čl. 265. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11) jer da se njega u činjeničnom opisu tereti samo da je vršio radnje rastavljanja automobila i prodaje dijelova. Budući da zemlja moliteljica nije dostavila citiranu optužnicu temeljem koje se traži izručenje radi kaznenog progona, a iz čijeg bi se činjeničnog opisa moglo ocijeniti jesu li inkriminirane radnje kažnjive i prema domaćem pravu i o kojim bi se djelima radilo, imajući u vidu sadržaj činjeničnog opisa koji se u spisu predmeta nalazi u molbi za izručenje, izručenik je navedenim prigovorima doveo u sumnju ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja o obostranoj kažnjivosti.
5.1. Naime, pitanje dvostruke kažnjivosti kaznenog djela za koje država moliteljica od zamoljene države traži izručenje počinitelja radi vođenja kaznenog postupka je odlučna činjenica u smislu odredbe čl. 34. st. 2. ZOMPO-a jer se izručenje može odobriti samo za kaznena djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili sigurnosnom mjerom s lišenjem slobode na najduže razdoblje od barem jedne godine ili primjenom strože kazne, a gotovo je isto propisano i u čl. 6. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju potvrđenog Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju („Narodne novine“ - Međunarodni ugovor br. 1/2014 - dalje: Ugovor). Osim toga, u konkretnom slučaju, kako je izručenik i državljanin Republike Hrvatske, to se pitanje ispravne pravne kvalifikacije, tj. radi li se u konkretnom slučaju o kaznenim djelima organiziranog kriminala korupcije i pranja novca ukazuje odlučnim budući da se, u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i 3. Ugovora, izručenika kao državljanina i Republike Hrvatske zemlji moliteljici može izručiti jedino ukoliko se radi o tim kaznenim djelima.
5.2. Sud prvog stupnja utvrđuje da kaznena djela organiziranog kriminala iz čl. 250. i pranja novca iz čl. 209. KZ BiH, za koja se traži izručenje, po domaćem pravu odgovaraju kaznenim djelima počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. KZ/11 i kaznenog djela pranja novca iz čl. 265. KZ/11. Međutim, kako se iz priloga molbe za izručenje u kojem se opisuju radnje izvršenja koje je počinio izručenik ne vidi u čemu se ostvaruju obilježja kaznenog djela pranja novca po domaćem pravu, to je izručenik navedenim žalbenim prigovorima doveo u sumnju ispravnost odluke suda prvog stupnja u pogledu ove odlučne činjenice.
I Kž 7/2022-5
5.3. Nadalje, sud prvog stupnja u izreci pobijanog rješenja, kojim odobrava izručenje M. Č., navodi da se prema optužnici broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 7. lipnja 2018., potvrđenoj 27. lipnja 2018. radi o dva kaznena djela, jednog iz čl. 250. st. 2. i jednog iz čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, dok bi iz molbi za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine od 22. i 23. ožujka 2022. (list 35 i 37-39) proizlazilo da se radi o kaznenom djelu iz čl. 250. st. 2. u vezi čl. 209. st. 1. KZ BiH. Dakle u molbi se navodi da se radi o jednom kaznenom djelu, što bi odgovaralo konceptu definiranja kaznenih djela koja su počinjena u sastavu zločinačkog udruženja i po domaćem pravu jer se prema tom konceptu odgovarajuća kaznena djela iz KZ/11 koja su počinjena u sastavu zločinačkog udruženja pravno označuju kao jedno kazneno djelo koje se označuje prema toj odredbi iz čl. 329. st. 1. KZ/11 u vezi odgovarajuće odredbe počinjenog kaznenog djela, a kažnjavaju na temelju čl. 329. KZ/11. Prema tome, iz ovakve izreke pobijanog rješenja bi proizlazilo da se izručenje odobrava za dva kaznena djela počinjena u stjecaju, a ne za jedno kazneno djelo organiziranog kriminala, odnosno koje je počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja što bi proizlazilo iz molbe za izručenje zbog čega je također pobijano rješenje trebalo ukinuti.
6. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prije svega od države moliteljice na temelju čl. 5. Ugovora zatražiti potpunu izreku citirane optužnice temeljem koje se traži izručenje jer postojeći činjenični opis koji je naveden u molbi za izručenje od 22. ožujka 2022. očito predstavlja samo dio činjeničnog opisa iz izreke optužnice, što slijedi iz navoda molbe: „...M. Č. se tereti u 11 podtočaka optužnice.“, a koje nisu navedene u skraćenoj verziji činjeničnog opisa iz molbe.
6.1. Nakon pribave optužnice, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti mogu li se inkriminacije za koje se tereti izručenik podvesti pod neku od kaznenopravnih odredbi KZ/11 te je li predmet izručenja jedno ili dva kaznena djela. Sudu prvog stupnja se ukazuje da se pri ocjeni dvostruke kažnjivosti ne mora raditi o potpunom pravnom preklapanju zakonskih opisa kaznenih djela prema pravu zemlje moliteljice s zakonskim opisima zamoljene zemlje, već je dovoljno da se gledajući u cjelini suštinski radi o podudarnosti bitnog sadržaja normi koje se imaju primijeniti.
7. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
