Poslovni broj: Usž-1346/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. O. iz Z., vlasnika obrta O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., F. radi prisilne naplate poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2145/21-9 od 17. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2145/21-9 od 17. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/19-01/543, urbroj: 513-04-21-2 od 21. travnja 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa. UP/I- 415-02/2019-001/835, urbroj: 513-007-13/2019-1 od 27. svibnja 2019., kojim je utvrđeno da tužitelj, kao ovršenik na dan 27. svibnja 2019. na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od 1.305.166,24 kn, te je naloženo Financijskog agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu i u bitnome ističe da je u tužbi isticao da ovršna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi nije utemeljena na zakonu, što je utvrđeno vještačenjem provedenim po sudskom vještaku za područje financija i knjigovodstva, a navedeno je i potvrđeno presudom koja je donesena u postupku koji se vodio pred istim sudom, poslovni broj: 6 UsIpn- 19/19-24 od 13. svibnja 2021., i koja je postala pravomoćna dana 18. lipnja 2021. Tužitelj ističe da su navedena rješenja koja su bila temelj za donošenje ovdje osporenog rješenja poništena, te je tuženik trebao obustaviti postupak u skladu s člankom 147. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrđivao činjenice tada bi u ovom postupku pribavio spis istog suda, poslovni broj: 6 UsIpn-19/19-24 i utvrdio da su navodi tužbe osnovani odnosno da je postupak koji se vodio pred istim sudom pravomoćno završen. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu, te rješenja javnopravnih tijela.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, temeljem odredbe članka 140. stavka 2. i odredbe članka 141. stavka 1. Općeg poreznog zakona donijelo rješenje o ovrsi jer je utvrdilo da tužitelj nije platio dospjeli dug u za to propisanom roku, zbog čega su se stekli uvjeti da se dužni iznos naplati na osnovi rješenja o ovrsi.
8. Odredbom članak 140. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Prema stavku 2. istog članka ovršna isprava je i rješenje o utvrđivanju poreza. Prema stavku 3. istog članka vjerodostojna isprava je knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela.
9. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno 27. svibnja 2019. temelji se, između ostalog, i na ovdje spornom rješenju poreznog tijela, klasa: UP/I-471-02/16-01/951, ubroj: 513-07-29-01-17-1 od 3. veljače 2017. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost. Navedeno rješenje steklo je svojstvo ovršnosti dana 5. travnja 2019. pa je slijedom naprijed navedenih odredbi, prvostupanjsko tijelo imalo osnove donijeti rješenje o ovrsi pozivom i na navedeno ovršno rješenje. Tuženik je odbio žalbu tužitelja i ocijenio zakonitim prvostupanjsko rješenje o ovrsi jer je utvrdio da je porezno rješenje od 3. veljače 2017. (ovršna isprva) potvrđeno rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/17-01/192, urbroj: 513-04-19-2 od 22. od 22 veljače 2019., dakle da ovršna isprava i dalje egzistira.
10. Osnovano prvostupanjski sud navodi da je predmet ovog upravnog spora prisilna naplata poreza utvrđenog poreznim rješenjima-ovršnim isprava, te da se u tom postupku ne može osporavati porezni dug, zbog čega se navodi tužbe kojima je tužitelj osporavao porezni dug utvrđen ovršnim rješenjem od 3.veljače 2017. nisu mogli ocijeniti osnovanim.
11. Stoga ni presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpn- 19/19-24 od 13. svibnja 2021., pravomoćna 18. lipnja 2021. koju tužitelj dostavlja uz žalbu, a kojom se poništava rješenje od 3.veljače 2017. i rješenje od 22.veljače 2019., dakle, tek nakon donošenja ovdje osporenog rješenja i nakon podnošenja tužbe, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti rješenja tuženika, a niti prvostupanjske presude. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 147. Općeg poreznog zakona nije pravno odlučno u ovom upravnom sporu jer sukladno navedenoj odredbi obustavu ovrhe provodi porezno tijelo po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika uz zakonom propisane uvjete, a ne sud.
12. Iz navedenih razloga proizlazi da se osporena presude ne može ocijeniti nezakonitom, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
