Broj: Pž-5014/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika R.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika R.M., podnesenoj po skrbnici i majci J.B., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 24. ožujka 2019., broj: 97. Pp P-3802/2019 -11 na sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika R.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik R.M. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik R.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 (dvijetisućesto) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv navedene presude skrbnica okrivljenika J.B., koja je ujedno i majka okrivljenika, pravodobno je u korist okrivljenika podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi skrbnica okrivljenika navodi da je u prvostupanjskoj presudi zanemarena činjenica da je okrivljenik lišen poslovne sposobnosti i da temeljem njegove dijagnoze ne može odgovarati, niti prekršajno, niti kazneno, niti financijski. U dokaz svojih tvrdnji priložila je uz žalbu rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, klasa: UP/I-552-02/16-05/52 S-1695/17, ur. broj: 2170-20-03/37-17-11 od 16. svibnja 2017. na ime okrivljenika te nalaz specijaliste Klinike za psihijatriju Rijeka od 9. ožujka 2020., također na ime okrivljenika.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, nije osnovan žalbeni navod okrivljenice da je od strane prvostupanjskog suda zanemarena činjenica da je okrivljenik lišen poslovne sposobnosti i da temeljem njegove dijagnoze ne može odgovarati, niti prekršajno, niti kazneno, niti financijski.

10. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik rješenjem Centra za socijalnu skrb od 16. svibnja 2017. u koje je izvršio uvid, a koje je žaliteljica priložila uz žalbu, osnovano zaključio da ne postoje razlozi za isključivanje odgovornosti okrivljenika, pri čemu utemeljeno ističe da je već u samom rješenju Centra za socijalnu skrb okrivljeniku zabranjeno upravljanje motornim vozilom. Naime, u navedenom rješenju je striktno navedeno za što je okrivljenik djelomično lišen poslovne sposobnosti, a u isto ne ulazi pitanje njegove prekršajne odgovornosti kako se to pogrešno ističe u žalbi.

11. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

12. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedeno djelo primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne za navedeno djelo za koje je alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

13. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, a pogotovo postupanje suprotno odredbi članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da je za navedeni prekršaj, kako je već navedeno, alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.

14. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

15. Dakle, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

16. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnog stanja okrivljenika.

17. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.