REPUBLIKA HRVATSKA

99. P-980/21-19

Trgovački sud u Zagrebu

Amruševa 2/II desno p.p.432, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja Z.H. d.o.o., OIB: ,iz Z.,, kojeg zastupa punomoćnica D.H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H&p d.o.o., Z., protiv tuženika S.C. d.o.o., OIB, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik iz Osijeka, radi utvrđenja tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, 27. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se priznatom prijavljena tražbina predstečajnog vjerovnika Z.H. d.o.o., OIB:, Z. u iznosu od 2.317,03 kn, a koju je, na ispitnom ročištu osporio dužnik", kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.400,00 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja tražbine u iznosu od 2.317,03 kn, koju je dužnik osporio u predstečajnom postupku. U tužbi je naveo da je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom u iznosu od 50.373,32 kn, koja tražbina je osporena te je sud uputio tužitelja na pokretanje parnice radi utvrđenja tražbine u iznosu od 2.317,03 kn, za koji dio tražbine tužitelj ne raspolaže ovršnim ispravama. Navodi da se potraživanje odnosi na pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada na adresi S.cesta ,Z . za razdoblje od svibnja do studenog 2019. godine, na kojoj adresi je tuženik obavljao svoju djelatnost i bio korisnik tužiteljeve usluge. Tužitelj je 4. prosinca 2019. izvršio terensku provjeru budući da tuženik nije plaćao račune te je utvrdio da se poslovni prostor ne koristi. Navodi da tuženik nije sukladno čl. 6. Općih

uvjeta poslovanja obavijestio tužitelja o promjeni korisnika te da tužitelj nije mogao znati da se prostor ne koristi jer mu tuženik nije dostavio dokumentaciju koja bi bila temelj razduživanja u evidencijama tuženika.

2. Tuženik je tijekom postupka naveo da je na predmetnoj adresi poslovnu djelatnost obavljao pravni prednika tuženika, društvo S. T d.o.o., koje je pripojeno tuženiku na temelju rješenja suda Tt-19/36568-2 od 11. studenog 2019. Navodi da niti pravni prednik tuženika nije bio u posjedu prostora od rujna 2019. godine kada mu je posjed protupravno oduzet. Navodi da je uredno obavijestio Grad Z., tužitelja i sve komunalne službe da nije posjednik niti vlasnik prostora.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao prigovor (list 5 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 6-7, 78-80 spisa), zapisnik (list 8 spisa), pregled objekta (list 9 spisa), matične evidencije (list 10 spisa), obračun zateznih kamata (list 11 spisa), račune (list 12-18 spisa), opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 19-23 spisa), dopunu cjenika (list 27 spisa), opće uvjete ugovora s korisnicima usluga o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 28 spisa), cjenik (list 28- 30 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 50 spisa), tužbu (list 52-57 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-706/20 (list 81-88 spisa), dostavnicu (list 89 spisa), rješenje Županijskog suda Gž-779/21 od 16. studenog 2021. (list 94-100

spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem tražbine u iznosu od 2.317,03 kn po osnovi usluge odvoza komunalnog otpada u razdoblju od svibnja do studenog 2019. godine za poslovni prostor u Z., koja tražbina je osporena u predstečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

6. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-706/20 od 9. rujna 2020. proizlazi da je u predstečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom osporena tužiteljeva tražbina u iznosu od 50.373,32 kn, a tužitelj je upućen na parnicu radi utvrđenja tražbine u iznosu od 2.317,03 kn u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja. Rješenje je objavljeno na oglasnoj ploči istog dana kada je doneseno, tj. 9. rujna 2020. pa je dostava rješenja izvršena protekom 8 dana od dana objave sukladno čl. 12. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15, 104/17 – dalje: SZ), tj. 17. rujna 2020. Rješenje je postalo pravomoćno protekom roka od 8 dana od dana dostave, tj. 25. rujna 2020., pa je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 3. listopada 2020. Tužba je podnesena 25. rujna 2020. pa je podnesena u roku koji je određen u uputi suda u rješenju St-706/20 od 9. rujna 2020. (osam dana od pravomoćnosti rješenja).

7. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio sljedeće račune društvu S.T. d.o.o.:

- račun broj R-57048/2019 od 31. svibnja 2019. u iznosu od 313,60 kn za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za svibanj 2019. godine,

- račun broj R-69981/2019 od 30. lipnja 2019. u iznosu od 313,60 kn za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za lipanj 2019. godine,

- račun broj R-82898/2019 od 31. srpnja 2019. u iznosu od 313,60 kn za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za srpanj 2019. godine,

- račun broj R-95914/2019 od 31. kolovoza 2019. u iznosu od 313,60 kn za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za kolovoz 2019. godine,

- račun broj R-108823/2019 od 30. rujna 2019. u iznosu od 313,60 kn za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za rujan 2019. godine,

- račun broj R-122005/2019 od 31. listopada 2019. za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za listopad 2019. godine,

- račun broj R-135238/2019 od 30. studenog 2019. za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za studeni 2019. godine.

8. Iz zapisnika broj 62/19 i računa proizlazi da se usluga odvoza komunalnog otpada odnosi na poslovni prostor u Z., dok je u računima pogrešno navedeno S.cesta.

9.U postupku nije sporno da je tuženik pravni sljednik društva S.T.d.o.o. jer sam tuženik navodi da je to društvo pripojeno tužitelju te da je pripjaanje upisano na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-19/36568-2 od 11. studenog 2019. Tuženik je sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – dalje: ZTD) sveopći pravni sljednik društva S.T. d.o.o. pa su sve obveze S.T. d.o.o. prešle na tuženika.

Stoga, nije odlučno što su računi ispostavljeni društvu S.T. d.o.o. jer su na tuženika kao sveopćeg pravnog sljednika prešle sve obveze tog društva prema tužitelju.

10. U postupku nije sporno da je S.T. d.o.o., pravni prednik tuženika,

koristio predmetni poslovni prostor do rujna 2019. godine. Sam tuženik navodi da je do rujna 2019. njegov pravni prednik bio u posjedu poslovnog prostora.

11. U postupku je sporno je li tuženik ili njegov pravni prednik bio korisnik tužiteljeve usluge i u razdoblju od rujna do studenog 2019. godine te visina naknade.

12. Iz zapisnika broj 62/19 proizlazi da je tužitelj 4. prosinca 2019. izvršio terensku provjeru adrese i tada utvrdio da se poslovni prostor ne koristi.

13. Iz tužbe S.T. d.o.o. proizlazi da je pravni prednik tuženika S.T. d.o.o. podnio tužbu zbog smetanja posjeda u predmetnom poslovnom prostoru.

Iz rješenja Županijskog suda u Sisku Gž-779/21 od 16. studenog 2021. proizlazi da je pravomoćnom presudom utvrđeno da su tuženici u tom postupku smetali tuženika u posjedu predmetne nekretnine na način da su zastupniku po zakonu tuženika onemogućili ulazak na nekretninu. Iz ovog rješenja proizlazi da su tuženici u tom postupku oduzeli tuženiku posjed nekretnine 13. rujna 2019.

14. Odredbom čl. 6. st. 4. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima ("Službeni glasnik Grada Z." broj: 4/15) određeno je da su postojeći korisnici dužni sve promjene koje se odnose na eventualne promjene tvrtke, promjene adrese na koju se šalju računi, kao i o drugim relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od nastale promjene. Ako to ne učine dužni su podmiriti cijenu usluge sve dok ne izvrše predmetne promjene.

15. Nesporno je da je pravni prednik tuženika koristio predmetni poslovni prostor do rujna 2019. godine. Tuženik nije dokazao da je pravni prednik tuženika ili tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika, odnosno o činjenici da više ne koristi predmetni poslovni prostor jer nije predložio niti jedan dokaz kojim bi se ta činjenica mogla utvrditi. Tuženik nije dostavio nikakav dopis koji bi dostavio tužitelju i kojim bi ga obavijestio o prestanku korištenja poslovnog prostora. Stoga, tuženik je u utuženom razdoblju obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada sukladno čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17, 14/19).

16. Međutim, tužitelj nije dokazao visinu naknade. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj obračunao naknadu prema kriteriju površine poslovnog prostora na način da je pomnožio površinu poslovnog prostora od 315,36 m2 s cijenom od 0,88 kn/m2. Iz tužiteljevog cjenika od 31. kolovoza 2009. proizlazi da je tim cjenikom određena površina u m2 kao jedinica mjera, a cijena je 0,88 kn/m2 za tri odvoza tjedno. Međutim, sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom tužitelj ne može naplaćivati naknadu prema kriteriju površine poslovnog prostora, dakle, na način da uopće ne uzima u obzir količinu predanog otpada.

17. Prema odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. toga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama toga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. toga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. toga Zakona.

18. Prema odredbi čl. 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. toga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. toga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. toga Zakona.

19. Prema odredbi čl. 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Z. ("Službeni glasnik Grada Z."

broj: 2/18) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju kriterij obračuna količine otpada koji predaje korisnik javne usluge je volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika, a prema odredbi čl. 21. st. 3. te Odluke strukturu cijene javne usluge čini, između ostalog, cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, a ona se prema čl. 22. te Odluke određuje prema jediničnoj cijeni za pražnjenje volumena spremnika miješanog komunalnog otpada, broju pražnjenja spremnika i udjelu korisnika usluge u korištenju spremnika.

20. Dakle, naknada za pruženu uslugu određuje se prema kriteriju količine predanog otpada koji se određuje prema volumenu spremnika i broju pražnjenja tog spremnika. Naknada se ne može određivati prema kriteriju površine poslovnog prostora kako je to učinio tužitelj. Tužitelj nema pravo na naknadu koju je u utuženim računima obračunao prema kriteriju površine poslovnog prostora jer je to protivno navedenim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

21. Tužitelj nije dokazao koliko iznosi naknada prema kriteriju količine predanog otpada jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza, a niti tužitelj iznosi činjenicu koliko bi po tom kriteriju iznosila naknada.

22. Tužitelju ne pripadaju niti zatezne kamate jer su njegovim obračunom kamata obračunate u iznosu od 121,83 kn na način da su obračunate na naknadu za uslugu koja je obračunata prema kriteriju površine poslovnog prostora pa se time ne utvrđuju zatezne kamate na iznos glavnice na koji bi tužitelj imao pravo prema kriteriju količine otpada.

23. Stoga, tužbeni zahtjev je neosnovan.

24. Tuženik je uspio u parnici pa je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbijen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Tuženik nije određeno naveo iznos troška koji potražuje sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a pa je i njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen. Zagreb, 27. travnja 2022.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

Broj zapisa: eb30b-146bd

Kontrolni broj: 0be12-4faf8-0d5fa

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORAN ISKRA, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.