REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pž-1873/2020

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić- Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice M. Ž., zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 250. stavka 13. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), odlučujući o žalbi okrivljenice M. Ž.

, podnijetoj protiv presude

Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2020., poslovni broj: 2. Pp P-3182/2019-11, na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice M. Ž. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenica M. Ž. je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašena je krivom okrivljenica M. Ž., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 250. stavka 13. cit. Zakona i prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koje joj je primjenom instituta ublažavanja, temeljem članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, a samim time i zbog odluke o kazni.

4. U žalbi okrivljenica navodi da je 25. srpnja 2019. upravljala svojim vozilom u mjestu Jadrtovac, ali da se nije nalazila na javnoj površini nego na gradilištu, koje nije prometnica te je smatrala da ako ode na gradilište da provjeri ispravnost svog vozila ne ugrožava ostale sudionike u prometu, pa se je nakon što je preuzela svoj automobil od mehaničara uputila na gradilište, te ju je u 18,10 sati na pola puta zaustavila policija, uz još dosta drugih automobila. Nadalje navodi da nije bilo prometnog znaka niti ograde da se radi o gradilištu i da postoji zabrana njoj i ostalim sudionicima koji su sa svojim osobnim automobilima ulazili na spomenuto gradilište. Pri tom se poziva na odredbe članka 7. do 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 19., 26. i 28. cit. Zakona, te članka 61., 62. i članka 113. istog Zakona.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu su potpuno neosnovani navodi žalbe u kojima se okrivljenica poziva na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje je navela u žalbi i iste nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

9. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenice ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 250. stavka 13. cit. Zakona, kao i prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, s time da valja napomenuti da žaliteljica u žalbi ne osporava da kritične zgode (25. srpnja 2019.) ne bi bila bez prometne dozvole, da kao vlasnica vozila nije u roku od 15 dana od dana isteka važnosti prometne dozvole, koja joj je istekla 5. lipnja 2019. registrirala vozilo, te da u vrijeme kada je zatečena od policije nije imala sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, već ista potpuno neosnovano osporava da bi kritične zgode upravljala svojim vozilom, pa da stoga ne bi bila niti odgovorna za navedene prekršaje.

10. Međutim, iako okrivljenica osporava da bi predmetne zgode upravljala svojim vozilom javnom cestom, iz njezine obrane, kao i iz navoda žalbe nesporno proizlazi, da se je ista kretala vozilom od mehaničara do gradilišta, dakle, upravljala je istim javnom prometnicom, što bezuspješno i neargumentirano osporava, kako u svojoj obrani te u istom ustrajava i u navodima žalbe, jer iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da se je upravljajući vozilom od mehaničara gdje je vozilo bilo na popravku pa do gradilišta kretala javnom cestom te je i sama u žalbi navela da ju je policija zaustavila „na pola puta“, odnosno kako to proizlazi iz izvješća o počinjenom prekršaju, u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid i koji je sastavljen od strane policijskog službenika Postaje prometne policije

Šibenik na osnovu neposrednog zapažanja, ista je zatečana da upravlja na nerazvrstanoj cesti (a koja se u smislu članka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatra površinom koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi) u Ulici Jadrtovac D-58, a o čemu je sastavljena i obavijest o počinjenom prekršaju koju je okrivljenica bez primjedbi potpisala. Također istoj su predmetne zgode oduzete i registarske pločice od strane policijskog službenika Postaje prometne policije Šibenik koju potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta je okrivljenica potpisala bez primjedbi.

11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio. 13. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

14. Prvostupanjski je sud okrivljenici za sve prekršaje, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona utvrdio novčane kazne ispod propisanog minimalnog iznosa, te ovaj sud smatra da iste nisu prestrogo odmjerene te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud razmjernom težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, te dostatnom kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

15. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.

16. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenice, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.