Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-91/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika B. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 466/21-100 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2022.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba okrivljenika B. S. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik B. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku B. S. se izriče sigurnosna mjera obvezatnog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 2 (dvije) godine, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom pod nadzorom nadležnog tijela za probaciju.
1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom.
1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljeniku B. S. će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u ovom predmetu u trajanju od 21. svibnja 2021. do 28. lipnja 2021. i od 7. siječnja 2022. do 15. veljače 2022. godine.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13,145/13 i 152/14 dalje: ZKP/08) nalaže se okrivljeniku B. S. naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna te trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 4.108,00 (četritisuće sto i osam) kuna koje troškove je dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude dok se oslobađa dužnosti naknade troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljenik B. S. po branitelju Ž. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu okrivljenika, pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.
5. Žalba okrivljenika B. S. nije osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vidi u činjenici da je izreka presude nerazumljiva i razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nerazumljivi i nejasni. Na strani 3. pobijane presude pod točkom 4. obrazloženja sud je odbio dokazne prijedloge da se pribave dokumenti koji se nalaze u posjedu okrivljenika, a kojima bi se dokazalo činjenicu da oštećenik D. H. surađuje s firmama koje su izvodile radove u zgradi nakon potresa i to na okolnost koliko je novaca potrošeno. Nadalje, nije sporno da je uslijed neriješenih međustanarskih odnosa došlo do opisanog događaja i utvrđeno da se oštećenik nalazio na 3. katu stubišta stambene zgrade, a okrivljenik na 4. katu, pa da je prvostupanjski sud trebao provesti rekonstrukciju događaja radi provjere iskaza svjedoka, a što nije učinjeno pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud nije prihvatio primjedbu na iskaz svjedoka M. M. iako je nesporno utvrđeno po samom iskazu svjedoka da nije niti vidio okrivljenika, pa je i to dokaz da njegov iskaz nije istinit. Smatra da je povrijeđen i Kazneni zakon jer je osuđen za kazneno djelo koje nije počinio.
7. Sud prvog stupnja pravilno i zakonito te dostatno i iscrpno iznio je sve razloge kojima je utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona, kao i obrazložio odluku o kaznenoj sankciji.
8. Ispravno sud prvog stupnja zaključuje da je nesporno utvrđeno kako su međustanarski odnosi između okrivljenika B. S. i oštećenika D. H. duže vrijeme narušeni. Ispravno je prihvaćen istinitim iskaz oštećenika D. H. koji je u bitnom potvrđen i iskazom svjedoka M. M., a koji su iskazali da su tom prilikom izgovorene uvredljive riječi, pored toga i prijetećeg sadržaja, kako je to opisano u izreci presude. Također je sam okrivljenik B. S. priznao u svom iskazu da je vrijeđao oštećenika D. H. i psovao ga, pa je to dodatni razlog za prihvaćanje istinitosti iskaza oštećenika D. H. da mu je te zgode okrivljenik izgovorio riječi prijetećeg sadržaja. Samu radnja pljuvanja dodatno potvrđuje činjenica koju je u svom iskazu naveo okrivljenik da je nakon inkriminiranog događaja više puta pljuvao po vratima oštećenika, temeljem čega je sud ispravno zaključio da je radnja pljuvanja modus izražavanja nezadovoljstva i frustracije okrivljenika. Pritom valja uzeti u obzir da je okrivljenik u niz navrata i ranije, nezadovoljan i isfrustriran postupanjem oštećenika u vidu upravljanja zgradom i raspolaganjem sredstvima pričuve, istoga u više navrata vrijeđao. Takovim postupkom kritične zgode okrivljenik je ostvario bitno obilježje kaznenog djela za koje je proglašen krivim iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
9. Glede žalbenog prigovora da je sud odbio pribaviti dokumente koji se nalaze u njegovoj kući, a u kojima je on u lipnju prošle godine po izlasku iz istražnog zatvora tražio od firmi s kojima surađuje oštećenik D. H. da mu predoče sve račune za radove u zgradi, a na okolnost provjere iskaza oštećenika, ispravno je pod točkom 4. obrazloženo da ti računi apsolutno nemaju nikakve veze s izvršenjem ovog kaznenog djela, sve okolnosti su utvrđene na temelju personalnih dokaza, a kako je to i obrazloženo u pobijanoj presudi.
10. Dakle, potpuno je promašen žalbeni navod da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i da su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i nejasni.
11. Sud prvog stupnja proveo je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika B. S. po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. M. koji je utvrdio kako je okrivljenik izrazito napet, impulzivan ali i nesiguran, tako da u situacijama stresa, frustracije ili onima koje su nepovoljne za njega može doći do izbijanja potisnutog anksioznog naboja i manifestiranja impulzivnih, pa i agresivnih postupaka po okolinu i da je njegovo ponašanje neuklopljeno, impulzivno i često agresivno, a što ga dovodi u sukobe s okolinom, pri čemu koristi mehanizme obrane tipa projekcije i paranoidnih interpretacija.
12. Sud prvog stupnja pravilno je cijenio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, kako olakotne tako i otegotne, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, način počinjenja kaznenog djela te prijašnji život okrivljenika. Ispravno je cijenjena okrivljenikova ranija neosuđivanost, frustriranost te sudjelovanje u Domovinskom ratu i činjenica da je umirovljenik. Također je ispravno cijenjeno otegotnim njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela jer proizlazi da je tijekom kaznenog postupka opetovano kršio mu naložene mjere opreza zabrane približavanja oštećeniku D. H., kao i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenikom, zbog čega su mu one naposljetku zamijenjene istražnim zatvorom. Međutim, valja uzeti u obzir njegovo zdravstveno stanje i potrebu liječenja, pa stoga i sud drugog stupanj smatra da je izrečena uvjetna osuda, u odnosu na težinu kaznenog djela, primjerena počinitelju, no također mu je ispravno primijenjena sigurnosna mjera obvezatnog psihosocijalnog tretmana u cilju liječenja u zdravstvenoj ustanovili ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja.
13. Troškovi postupka određeni su pravilno u skladu s duljinom i složenošću kaznenog postupka i provedenog psihijatrijskog vještačenja.
14. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
15. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu, 27. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Leon Kovačić, v.r.
