REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 45/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 8. ožujka 2021. br. K-498/2016-59 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 29. listopada 2021. br. Kž-195/2021-8, u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. G. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 8. ožujka 2021. br. K-498/2016-59 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 29. listopada 2021. br. Kž-195/2021-8, osuđen je G. M. zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju N. J., odvjetniku iz D., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

3. Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika na način da ga smatra neosnovanim.

III Kr 45/2022-3

3.1. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovu branitelju.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

5. Ne navodeći taksativno osnove iz čl. 517. st. 1. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, osuđenik navodi da "je osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da je došlo do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi", što bi ukazivalo na osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08. za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

5.1. Obrazlažući navedene povrede, osuđenik navodi da se prvostupanjska presuda temelji na odgovoru na optužnicu dakle, na dokazu koji nije izveden na raspravi čime je povrijeđena odredba čl. 450. st. 1. ZKP/08., a slijedom toga da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, a čime je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom te mu je teško povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

5.2. U navedenom osuđenik nije u pravu, budući se prvostupanjska presuda ne temelji na dokazu koji ne bi bio izveden na raspravi, a ukazivanje na neuvjerljivost obrane kompariranjem navoda iz odgovora na optužnicu i navoda obrane dane na raspravi u odnosu na osobu, vlasnika jahte (Nijemac, Nizozemac) nije odlučna činjenica, jer je nesporno da je osuđenik bio svjestan da se radi o tuđoj jahti iz koje je otuđio stvari za koje je proglašen krivim, na što mu je i odgovoreno u drugostupanjskoj presudi.

5.3. Stoga nije ostvarena niti jedna od povreda na koje se poziva osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

6. Na navedeni način osuđenik u stvari osporava postojanje namjere na počinjenje kaznenog djela krađe, što je u stvari činjenično pitanje i nije osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Međutim, neovisno o tome izravna namjera na počinjenje kaznenog djela krađe je pravilno utvrđena, jer je osuđenik bio svjestan da je otuđio i prisvojio stvari s tuđe jahte, a osnovano nije prihvaćena obrana da je smatrao da time naplaćuje dug za obavljene radove.

6.1. U odnosu na uistinu nespretno spominjanje kaznenog djela samovlasti (čl. 329.) koje je bilo predviđeno u Kaznenom zakonu iz 1997. godine, a što se apostrofira u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, potrebno je istaknuti da postupanje osuđenika kako je ono utvrđeno u provedenom dokaznom postupku ne bi omogućavalo tu kvalifikaciju da je djelo i počinjeno u vrijeme kada je taj zakon bio na snazi.

III Kr 45/2022-3

6.2. Naime, neprihvaćanjem obrane osuđenika i utvrđenjem da su stvari otuđene s jahte vlasništvo N. M. ne bi se moglo govoriti o namjeri na počinjenje kaznenog djela samovlasti za koje bi počinitelj morao biti svjestan svog samovlasnog postupanja u pribavljanju nekog svojeg prava ili prava za koje smatra da mu pripada, već bi se i tada radilo o kaznenom djelu krađe, jer je osuđenik bio svjestan da su stvari tuđe i otuđio ih je s namjerom da ih prisvoji.

7. Slijedom navedenog, nije prihvaćen zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Žarko Dundović, v.r.