Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Pn-103/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, Z., OIB: …, P. služba u V., V., zastupan po punomoćnici J. J., dipl. iur., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici I. Š., odvjetnici u O. društvu Ć. & Š. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon 16. ožujka 2022., održane glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja P. K., zaposlenice tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene P. G. Š., odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom u Z. odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R. iz V., 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Zavodu, Z., OIB: …, iznos od 76.760,64 kn (sedamdeset šest tisuća sedamsto šezdeset kuna i šezdeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 33.369,76 kn od 26. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 25.838,77 kn od 19. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 17.552,00 kn od 26. travnja 2022. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 76.760,64 kn s osnova naknade štete. Navodi da je 02. studenog 2006., osiguranik tužitelja A. V., rođen …, smrtno stradao u prometnoj nesreći, a za koju nesreću je presudom Općinskog suda u Ivancu broj K-40/2007 od 30. lipnja 2008., proglašen krivim J. B., sa vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika broj police …. Potom da je rješenjem tužitelja udovici pokojnog osiguranika M. V. rješenjem Područne službe u V. broj 34199 od 29. prosinca 2006 priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Isplatama obiteljske mirovine za tužitelja da je nastajala šteta koju je tužitelj imao pravo potraživati od tuženika temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, te ju je tuženik i podmirivao što u mirnom postupku, što nakon provedenih sudskih postupaka tužitelju do 31. kolovoza 2018. Daljnjim isplatama obiteljske mirovine za tužitelja da je nastala i daljnja šteta pa je odštetnim zahtjevom od 6. kolovoza 2020. tužitelj pozvao tuženika da mu podmiri štetu koja je nastala u razdoblju od 1. rujna 2018. pa do do 31. prosinca 2019. u iznosu od 33.369,76 kn, dok je odštetnim zahtjevom od 26. travnja 2021. pozvao tuženika da mu podmiri štetu u iznosu od 25.838,88 kn za 2020. godinu. Tužitelj navodi kako je tuženik otklonio odštetne zahtjeve kao neosnovane iz razloga što bi, a da nije bilo štetnog događaja pokojni osiguranik stekao pravo na starosnu mirovinu, pa bi šteta na koju tužitelj ima pravo bila razlika između obiteljske mirovine i eventualne starosne mirovine pokojnog osiguranika. Tužitelj nadalje ističe kako su prava iz mirovinskog osiguranja strogo osobna prava pa ih osiguranici ne mogu steći ako su pokojni. Tužitelj nadalje ukazuje kako je u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021 tužitelj korisnici obiteljske mirovine M. V. isplatio iznos od 17.552,00 kn, a koji iznos za tužitelja također predstavlja štetu. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021), te odredbu čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/2018.) u pogledu osnove tražbine, te na odredbu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju u pogledu utvrđivanja visine nastale štete. (Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-21 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da priznaje štetni događaj od 02. studenog 2006. i činjenicu da je u istom događaju smrtno stradao osiguranik tuženika A. V. rođen …., te kako nije sporno da tužitelj udovici pokojnog osiguranika M. V. isplaćuje obiteljsku mirovinu temeljem rješenja područne službe u V. broj … od 29. prosinca 2019. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01. rujna 2018. do 31. prosinca 2019. i za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. jer je pokojni osiguranik tužitelja rođen …,. te bi isti u veljači 2016. ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, slijedom čega bi mu tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, te mu taj iznos ne predstavlja štetu. Naime, tuženik smatra kako bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila veća od trenutke mirovine koju isplaćuje udovici pokojnoj osiguranika, te bi samo u slučaju da je starosna mirovina manja od obiteljske mirovine, tužitelj trpio štetu što je također po načelu tereta dokazivanja, dužan dokazati tužitelj. Tuženik je stava da se tužitelj pogrešno poziva na primjenu novog Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojemu ima pravo tražiti naknadu štete u punom iznosu jer se taj zakon može primijeniti samo na štetne događaje nastale u trenutku stupanja na snagu zakona, a mjerodavno vrijeme štetnog događaja je 2006. Konačno, tuženik ističe i prigovor zastare smatrajući da je zastarni rok za konkretna potraživanja tri godine.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u presudu Općinskog suda u Ivancu poslovni broj: K-40/2007-40 od 30. lipnja 2008. (na listu 3-5 spisa), rješenje Zavoda, Područna služba V., Klasa: …, Urbroj: … od 29. prosinca 2006. (na listu 69 spisa), Odštetni zahtjev od 06 kolovoza 2020. (na listu 10 spisa), Odštetni zahtjev od 26. travnja 2021. (na listu 11 spisa), povratnice na listu 12 spisa, Obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. srpnja 2020. na listu 13 spisa i od 26. travnja 2021. na listu 14 spisa, Banku podataka doznačenih mirovinskih primanja za V. M. na listu 15 spisa, karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju od 01. rujna 2021. (list 16-17 spisa), Obavijest o neosnovanom zahtjevu tuženika od 24. svibnja 2021. (list 18 spisa) i od 25. kolovoza 2020. (list 19 spisa), te u obračun isplata na teret Zavoda od 31. kolovoza 2021. (list 20 spisa).

4. Temeljem provedenih dokaza sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, između stranaka je činjenično nesporno da je osiguranik tužitelja pokojni A. V. smrtno stradao u prometnoj nesreći 02. studenog 2006., te da je rješenjem tužitelja od 29. prosinca 2006. godine udovici pokojnog osiguranika, M. V. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, koju joj isplaćuje tužitelj. Činjenično nije sporni ni da bi pokojni A. V. 2016. godine, pod pretpostavkom da nije došlo do smrti, stekao pravo na starosnu mirovinu, koju bi mu također bio u obvezi isplaćivati tužitelj.

6. Spornim se ukazuje osnova potraživanja tužitelja, odnosno je li tuženik u obvezi isplatiti na ime naknade štete ukupno isplaćeni iznos obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika M. V., a to u omjeru u kojem je ta obveza tužitelja nastala temeljem štetnog događaja ili samo razmjerni dio tj. razliku između obiteljske mirovine koju nesporno tužitelj isplaćuje i starosne mirovine koju bi pokojni A. V. stekao s navršenjem 65 godina, te je sporno da li je za konkretnu tražbinu nastupila zastara.

7. Iz obračuna izvršenih isplata proizlazi da je tužitelj isplatio udovici pokojnog osiguranika, M. V., za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. prosinca 2019. s osnova obiteljske mirovine iznos od 33.369,76 kn, za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. s osnove obiteljske mirovine iznos od 25.838,88 kn, te za razdoblje od 01. siječnja do 31. kolovoza 2021. s osnova obiteljske mirovine iznos od 17.552,00 kn.

8. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021., dalje u tekstu ZOMO) propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. istog čl. u točki 1. propisano je da naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja, bez obzira na to bi li osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

9. U pravu je tuženik kada tvrdi da je za isplatu naknade štete mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, međutim, ne u vrijeme nastanka štetnog događaja u vidu prometne nezgode 2006., nego štete koja je nastajala tužitelju prilikom isplate svake obiteljske mirovine. Obzirom na vrijeme isplata, dakle 2018., 2019., 2020. i 2021., mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021.). Naime odredba čl. 16. Zakona o mirovinskom osiguranju je lex specialis, pa se na konkretni tužbeni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a jednako tako niti odredbe o mirovinskom osiguranju koje su bile na snazi u vremenu prije izvršenih isplata a posebno ne u vrijeme nastanka štetnog događaja iz 2006.

10. Neosnovano tuženik smatra da bi njegova obveza isplate naknade štete nestala stjecanjem uvjeta za starosnu mirovinu (pokojnog) osiguranika tužitelja. Naime iz odredbe čl. 162. st. 2. proizlazi suprotno, a kako je već naprijed citirano, dakle, neovisno od uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, tužitelj ima pravo zahtijevati ukupne svote davanja. Jednak stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017., u postupku prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom upravo čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 120/2016.,). Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim navode predlagatelja u vezi neusklađenosti odredaba čl. 161. st. 2. ZOMO-a sa Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu zbog toga jer posebni propis ima prioritet pred općim upravo u odredbama koje se razlikuju od općeg propisa, te Ustavni sud smatra da je ZOMO lex specialis u odnosu na materiju mirovinskoga osiguranja jer se ovim zakonom propisuje što predstavlja štetu za zavod, od koga zavod ima pravo potraživati štetu, u kojem opsegu ima pravo istu potraživati, od kada teče zastara i slično. Konačno, odredbe članaka 161. – 165. su iznad općeg zakona R. H. iz razloga što se navedenim člancima uređuje specifična materija naknade štete.

11. U pogledu dokazivanja tužitelja da mu je šteta doista i nastala, tužitelj istu dokazuje obračunima za izvršene uplate od 28. srpnja 2020. na listu 13 spisa i od 26. travnja 2021. na listu 14 spisa, te u obračunom isplata na teret Zavoda od 31. kolovoza 2021. (list 20 spisa), odnosno šteta mu nastaje priznanjem novčanog davanja iz mirovinskog osiguranja temeljem rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, a visinu štete dokazuje rečenim potvrdama, dok je uzročno posljedična veza prema mišljenju ovog suda nesporna.

12. U odnosu na prigovor zastare:

Odredba iz čl. 161. st. 1. ZOMO-a određuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom iz čl. 161. st. 3. ZOMO-a, a koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidskih mirovina koje se potražuju u ovom predmetu je određeno da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Tužitelj u ovom predmetu potražuje ukupnu štetu nastalu u pojedinoj godini a koja ukupna šteta je nastala isplatama pojedinačnih obiteljskih mirovina tijekom te godine što znači da bi uvažavajući odredbu iz čl. 161. st. 3. ZOMO-a značilo da tužitelj potražuje stvarnu štetu nastalu u pojedinoj godini, a slijedom čega bi zastara za takvu štetu trebala početi teći od prvog dana slijedeće godine. To znači da bi za iznos isplaćen tijekom 2018. zastara trebala početi teći sa danom 1. siječnja 2019., za isplate izvršene tijekom 2019. trebala početi teći sa danom 1. siječnja 2020., za isplate izvršene tijekom 2020. zastara bi trebala početi teći sa danom 01. siječnja 2021., te za isplate izvršene u 2021. sa danom 1. siječnja 2022. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 09. rujna 2020. elektroničkim putem. Kako iz naprijed citiranih propisa proizlazi da se u ovom slučaju radi o naknadi štete a na što upućuje i naprijed citirana odluka Ustavnog suda to po mišljenju suda zastaru za potraživanje predmetnih iznosa treba cijeniti kroz odredbe koje se odnose na zastaru naknade štete odnosno sukladno rokovima određenih u Zakonu o obveznim odnosima (čl. 165. st. 1. ZOMO). Prema odredbi iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Nema dvojbe da tužitelj zna i jedno i drugo počevši od prve isplate obiteljske mirovine, a posebno od dana zaprimanja odštetnih zahtjeva od 06. kolovoza 2020. i od 27. travnja 2021. (list 10-12 spisa). Međutim tužitelj je zahtjev za naknadu štete postavio na način da traži ukupan iznos u točno određenome razdoblju, a za što mu daje pravo odredba iz čl. 161. st. 3. ZOMO-a time da je u ovom predmetu to razdoblje jedna kalendarska godina. To znači da imajući u vidu da je tužba podnesena dana 09. rujna 2021. zastara nije zastupila niti za 2018., a koja zastara je počela teći s danom 1. siječnja 2019. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da niti jedno potraživanje tužitelja iz ovog predmeta zastarjelo.

13. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek odredio prema zahtjevu tužitelja koji nije u suprotnosti sa odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a niti sa odredbom iz čl. 1086. ZOO- a koji određuje dospijeće naknade imovinske štete pa tako i početak tijeka zakonske zatezne kamate; a nedvojbeno jest da se u ovom slučaju radi upravo o naknadi imovinske štete. Kako tužitelj traži stvarnu štetu nastalu u pojedinoj godini, to ima pravo i na zateznu kamatu koja teče od prvog dana slijedeće godine, pa kako tužitelj kamatu za isplate obiteljske mirovine za 2018. i 2019. traži od kolovoza 2020., a za isplate izvršene u 2020. od svibnja 2021., odnosno posljednji iznos od 17.552,00 kn (za isplate izvršene u 2021.) od dana donošenja presude, to je udovoljeno i tužbenom zahtjevu glede tijeka zatezne kamate.

14. O troškovima postupka nije odlučivano jer ih tužitelj nije tražio. Varaždin, 26. travnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Tužitelj – Zavod (P. služba u V., V.)

2) Tuženik po punomoćnici - I. Š., odvjetnici u O. d. Ć. & Š. d.o.o. iz Z.,