Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pn-13/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja A. M., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz K., protiv 1. tuženog C. o., Z., OIB: … i 2. tužene L. u. S., V., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. V., odvjetniku iz V., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku C. o., Z., OIB: … i II. tuženiku L. u. S., V., OIB: …, da tužitelju A. M., B., OIB: …, solidarno namire tražbinu u iznosu od 49.000,00 kuna, na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (16.10.2019. godine) pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku C. o., Z. OIB: … i II. tuženiku L. u. S., V., OIB: …, da tužitelju A. M., B., OIB: …, solidarno namire tražbinu u iznosu od 1.440,00 kuna, na ime naknade troškova vučne službe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana isplate (24.01.2020. godine) pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženiku C. o., Z., OIB: … i II. tuženiku L. u. S., V., OIB: …, da tužitelju A. M., B., OIB: …, na ime naknade parničnog troška, solidarno isplate iznos od 10.00,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. M. je podnio tužbu protiv 1. tuženog C. o. i 2. tužene L. u. S., radi naknade štete koju je pretrpio tužitelj dana 13. listopada 2019. godine na kolniku županijske ceste kad se je kretao iz V… prema mjestu L…, svojim osobnim automobilom marke M…, registarske oznake …, kada je naletio na divljač – veprove koji su istrčali na kolnik iz obližnjeg jarka sa vozačeve desne strane.

1.1. U tom štetnom događaju oštećeno je vozilo tužitelja i to branik sa ukrasnom maskom, sklop svjetala sa pokazivačem smjera, blatobran, poklopac motora, registracijska pločica, hladnjak i druga oštećenja koja je tužitelj procijenio, nakon konzultacije sa vještacima prometne struke, u iznosu od 49.000,00 kn, s obzirom da je na vozilu nastala totalna šteta.

1.2. Osim toga, tužitelj je imao i troškove vučne službe u iznosu od 1.440,00 kn, s obzirom da vozilo nije bilo u voznom stanju nakon prometne nesreće, a podmirio ih je autoprijevozniku S. S..

1.3. Za nastanak štetnog događaja odgovorni su 2. tužena koja gospodari lovištem iz čijeg područja je istrčala divljač, i 1. tuženi kod kojeg je osiguranja odgovornost iz djelatnosti tuženika.

1.4. Tužitelj se je 15. listopada 2019. godine obratio sa odštetnim zahtjevom 1. tuženiku radi rješavanja spora izvansudskim putem, ali je taj odštetni zahtjev otklonjen uz obrazloženje da su prije štetnog događaja od Hrvatskih cesta zatražili postavljanje prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti".

1.5. Tužitelj je predložio da sud usvoji kao osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev naveden u točci I. i II. izreke ove presude, s obzirom da je tijekom postupka tužbeni zahtjev precizirao, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženi C. o. navodi da je nesporna činjenica da je 13. listopada 2019. godine došlo do naleta divljači na vozilo registarske oznake … na županijskoj cesti L…, kao što je nesporna i činjenica da Hrvatski lovački savez, svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, među kojima i L. u. S., imaju zaključen ugovor o osiguranja od odgovornosti sa tuženikom za razdoblje od 31. prosinca 2018. godine do 31. prosinca 2019. godine, po polici broj: …

2.1. Međutim, sporna je pasivna legitimacija tuženika iz razloga što 1. tuženik smatra da njegova odgovornost proizlazi iz odgovornosti L. u. S., a ukoliko nema odgovornosti L. u. S., onda nema niti odgovornosti odnosno pasivne legitimacije 1. tuženika iz razloga što je L. u. S. u više navrata od Hrvatskih cesta, kao pravne osobe koja gospodari navedenom prometnicom, tražila postavljanje prometnog znaka "Divljač na cesti", kojem zahtjevu nije udovoljeno. Iz tog razloga je predloženo sudu da se o ovoj parnici izvijeste H. c. B., pri čemu 1. tuženik smatra da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara prvenstveno vozač, a tek podredno lovačko društvo, ali samo ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Osim toga, 1. tuženik ističe i prigovor djelomične odgovornosti samog tužitelja zbog prekoračenja brzine kretanja, kao što osporava i visinu štete smatrajući da se ne radi o totalnoj šteti već djelomičnoj šteti, a trošak popravka je gotovo upola manji od iznosa koji se potražuje u tužbi.

2.2. Radi naprijed navedenoga 1. tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška od 430,00 kao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

3. U odgovoru na tužbu 2. tužena L. u. S. navodi da nema saznanja o oštećenjima na vozilu niti troškova vučne službe, ali je naveo da na dijelu ceste gdje je došlo do prometne nezgode ne postoji prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" iako je od Hrvatskih cesta d. o. o. 2. tuženica višekratno tražio postavljanje istih, tako da za nastalu štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom ukoliko ista na zahtjev lovoovlaštenika nije označena prometnom signalizacijom i opremom, sukladno posebnim propisima. Radi toga je L. u. S. otklonila odštetni zahtjev te je predložila da se tužba odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova.

4. Među strankama nije sporno da je 13. listopada 2019. godine došlo do naleta automobila tužitelja na divljač – veprove, kao što nije sporno niti da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi Ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete počinjene prema trećim osobama, od strane divljih životinja udarom u motorna vozila, tako da na ove okolnosti sud nije provodio daljnje dokaze.

5. Među strankama je sporna pasivna legitimacija 1. tuženika, sporna je pravna osnova nastale štete odnosno doprinos tužitelja nastaloj šteti, kao što je sporna i visina oštećenja na automobilu jer 1. tuženik smatra da se radi o djelomičnoj a ne o totalnoj šteti.

6. Prilikom davanja odgovora na tužbu C. o. je predložio da se sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku o ovoj parnici izvijeste H. c…., što je sud i učinio ali iz podneska H. c. od 31. ožujka 2021. godine proizlazi da iste nemaju pravni interes stupiti u parnicu niti na strani 1. tuženika niti na strani 2. tuženice s obzirom da H. c. upravljaju državnim cestama, a događaj se dogodio na županijskoj cesti, te da H. c. nisu stranka ugovora o osiguranju, radi čega nemaju razloga osporavati niti da li je nastao osigurani slučaj niti osporavati iznos štete, radi čega su predložili da sud odbije zahtjev za miješanje H. c. u ovaj postupak.

7. S obzirom da među strankama nije sporno da se je štetni događaj dogodio na županijskoj cesti kojom ne upravljaju Hrvatske ceste d. o. o., sud je odbio prijedlog za miješanje H. c. u ovoj pravnoj stvari rješenjem na raspravnom zapisniku od 7. travnja 2021. godine.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u potvrdu (5), oznaku štete (7), prometnu dozvolu (8), fotografiju (9), račun (10), odštetni zahtjev i obavijest (11- 14), policu osiguranja (21-23), zamolbu za postavljanje znakova (24-25), prijavu štete (26), oznaku štete sa fotografijama (27-36), saslušao tužitelja kao stranku (56), svjedokinju N. A. (26), izvršio uvid u službene bilješke MUP-a (63-65), zapisnik (6), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (67-68), službenu zabilješku (69), skicu (70), proveo vještačenje po prometno tehničkom vještaku D. F.(73-82), dopunu nalaza i mišljenja (92-94, 102-103).

9. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. S obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije C. o., kao i pravne odgovornosti za nastalu štetu, sud je prvenstveno primijenio čl. 32. A Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/2009) kojim je propisano da vozač, ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, osoba ovlaštena upravljati javnom cestom prema odredbama ovoga Zakona ukoliko nije postupala sukladno čl. 7. ovog Zakona, osoba koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, u ostalim slučajevima.

11. Osim toga, propisano je čl. 50. st. 1. Zakona o cestama propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. U st. 2. istog čl. propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovog čl. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dok je Zakonom o lovstvu, u čl. 80. st. 6. propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost vozača A. M. za nastalu štetu s obzirom da je do prometne nesreće došlo naletom osobnim vozilom na divljač, i to najmanje tri divlje svinje, kad se je vozač kretao brzinom od oko 80 km/h, a na području ograničenja brzine znakom ograničenja brzine kretanja od 90 km/h. Prema tome, vozač je prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i postupio je po prometnom znaku, a tehničku mogućnost izbjegavanja naleta na divljač nije imao bez obzira da li se je prije nesreće kretao naletnom brzinom od 74 km/h, iskazanom brzinom od 80 km/h ili dopuštenom brzinom od 90 km/h.

13. S obzirom da je ovaj sud otklonio odgovornost vozača jer isti nije kriv za nastalu štetu, prema čl. 32. A Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnim cestama, odnosno čl. 50. Zakona o cestama, odgovorna je osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom, sukladno posebnim propisima.

14. Iz zamolbe L. u. S. od 2. kolovoza 2017. godine te 1. ožujka 2019. godine, utvrđeno je da je od Hrvatskih cesta zatraženo da se postavi znak A44 (Divljač na cesti) na dijelu ceste na kojem je došlo do prometne nezgode, ali Hrvatske ceste to nisu učinile. Međutim, sud smatra da ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta, iako se radi o javnoj odnosno državnoj cesti, s obzirom da između propusta Hrvatskih cesta da na cesti postavi znak "Divljač na cesti" i štetnog događaja nema uzročno posljedične veze. Naime, iz utvrđene dinamike prometne nezgode, a prije svega onog dijela nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji navodi da raspoloživo vrijeme od 0,42 sekunde nije dovoljno da vozač poduzme skretanje ili kočenje bez obzira kojom brzinom se osobno vozilo kretalo, tako da ovaj sud cijeni da bi se štetni događaj dogodio i kad bi na cesti bio postavljen znak "Divljač na cesti" jer vozač jednostavno nije imao mogućnost izbjeći nalet iako se je kretao svojim vozilom u granicama dopuštene brzine.

15. S obzirom da je sud utvrdi da nema odgovornosti vozača A. M. niti Hrvatskih cesta kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode i nastale štete, sud smatra da je u konkretnom slučaju, temeljem č. 32. A Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama, odgovorna osoba koja gospodari lovištem, a to je L. u. S., kao i temeljem čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, odnosno u svezi sa čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tijekom ovog postupka nije dokazano. Inače, da divljač predstavlja opasnu stvar, ne treba posebno dokazivati, jer o tome postoji obimna sudska praksa, kao npr u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2463/1995-2

16. S obzirom da je L. u. S. odgovorna za nastalu štetu, a imala je sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama po polici broj: …, za ovu štetu solidarno odgovaraju kako 1. tuženik C. o., tako i 2. tužena L. u. S.

17. Sud smatra da nema doprinosa tužitelja nastaloj šteti zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja iz razloga jer se je u trenutku nastanka štete vozač kretao dopuštenom brzinom, a štetu ne bi mogao izbjeći da se je kretao bilo kojom brzinom s obzirom da je radi izbjegavanja ili kočenja imao raspoloživo vrijeme od 0,42 sekunde, što nije dovoljno da vozač poduzme skretanje ili kočenje.

18. U ovom štetnom događaju nastala je samo materijalna šteta i to radi oštećenja vozila A. M., i troškova usluge vučne službe u iznosu od 1.440,00 kn, iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima.

19. Tijekom ovog postupka sud je na okolnost oštećenja vozila A. M. proveo prometno tehničko vještačenje po vještaku D. F., a povodom prigovora punomoćnika tužitelja na utvrđenu visinu štete, kao i činjenicu da li se radi o totalnoj ili djelomičnoj šteti, izvršene su dvije dopune nalaza i mišljenja, a stranke na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunu nalaza i mišljenja vještaka, u konačnosti nisu imali primjedbi.

20. U dopuni nalaza i mišljenja od 15. veljače 2022. godine utvrđeno je da ukoliko bi se umjesto popravka prednjeg i prednjeg desnog blatobrana sa PVC oblogama zamijenili novima, tada bi visina štete bila približno ista visini štete iz tužbenog zahtjeva, radi čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti, te je presudio kao u točci I. izreke ove presude, vodeći računa o tome da, i uz troškove popravka vozila tužitelja od 49.000,00 kn, šteta na vozilu tužitelja ne bi bila potpuna ili totalna jer bi troškovi popravna vozila iznosili 53 % njegove tržišne vrijednosti na dan štetnog događaja od 92. 427,89 kn jer granica isplativosti popravka iznosi 75 % njegove tržišne vrijednosti.

21. Pri tome sud navodi da je u cijelosti prihvatio nalaza i mišljenje vještaka, odnosno dopune nalaza i mišljenja vještaka, s obzirom da je vještak u svom nalazu naveo logične i razumljive razloge zbog kojih sud njegov nalaz prihvaća kao stručan i objektivan.

22. S obzirom da među strankama nije bilo sporo da su troškovi vučne službe iznosili 1.440,00 kn, što proizlazi i iz fiskalnog računa od 23. siječnja 2020. godine (10), sud je usvojio i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja te je presudio kao u točci II. izreke ove presude.

23. S obzirom da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 1. tuženom C. o. 15. listopada 2019. godine, koji je otklonjen, što je vidljivo iz obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva (13), tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od prvog sljedećeg dana tj. od 16. listopada 2019. godine.

24. S obzirom na postignuti uspjeh u parnici, tuženici su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi parnični trošak, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u iznosu od 10.000,00 kn. 24.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, podnesak od 9. rujna 2021. godine i 10. siječnja 2022. godine, ročište od 7. travnja 2021. godine i 26. travnja 2022. godine, u iznosu od 1.000,00 kn za svaku parničnu radnju, te na podnesak od 23. rujna 2020. godine i ročište od 26. listopada 2020. godine, u iznosu od 500,00 kn za svaku pojedinu parničnu radnju, ili ukupno 6.000,00 kn, čemu treba pridodati PDV od 1.500,00 kn, što iznosi ukupno 7.500,00 kn, čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, što iznosi ukupno 10.000,00 kn. Sud nije dosudio tužitelju trošak ročišta radi objave presude jer isto nije održano, kao niti sudsku pristojbu odgovor na tužbu u iznosu od 854,00 kn jer se ona plaća po pravomoćnom okončanu postupka, ovisno u uspjehu u parnici.

U Virovitici 26. travnja 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Z. Š., K.

2. 1. tuženi – C. o., Z.

3. Punomoćnik 2. tužene – odvjetnik S. V., V.