Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-39/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja 1 O. G. d.o.o., OIB:…, S., i tužitelja 2 P. O., OIB:…, S., koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika O. I., OIB:…, I., kojega zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi sklapanja aneksa ugovora ( v.p.s. 283.945,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik O. I., OIB:…, I., zastupana po M. M., načelniku O. I., u ime R. H. kao davatelju poljoprivrednog zemljišta na korištenje, dužan je s tužiteljem O. G. d.o.o., OIB:…, S., zastupanom po direktoru V. R., kao korisniku i s tužiteljem P. O., OIB:…, S., zastupanom po upravitelju M. E., kao solidarnom jamcu, sklopiti slijedeći:

Aneks ugovoru:

Članak 1.

"Ugovorne strane suglasno utvrđuje da:

- su dana 23. lipnja 2006. na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, KLASA:320-02/05-03/27, UR.BROJ:5030122-06-1 od 28. travnja 2006. i Odluke Vlade Republike Hrvatske, KLASA:320-02/05-03/27, UR.BROJ:503122-06-3 od 17. svibnja 2006., R. H. koju zastupa ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva P. Č., sklopile Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području O. I. (u daljnjem tekstu: Ugovor o koncesiji), na vrijeme od 30 godina, sveukupne površine 346ha 50a 02m2, uz obvezu plaćanja godišnje koncesijske naknade u iznosu od 283.945,00 kuna

- je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, broj Tt-16/9223 od 5. siječnja 2017. upisana promjena jednog člana d.o.o., da je Društveni ugovor o uređenju međusobnih odnosa i poslovanju O. G. d.o.o. od 28. prosinca 2016. u

cijelosti zamijenio Potpuni tekst Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 25. srpnja 2016. te je pod Osnivači/Članovi društva upisana P. O., pored ranije upisanog člana M. E., OIB:…

- je O. G. d.o.o. podnijela zahtjev za prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji sukladno članku 41. stavku 3. točki i) Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18)

- su podmirene sve dospjele obveze s osnove Ugovora o koncesiji, te je P. O., zastupana po upravitelju M. E. pristala biti solidarni jamac za obveze iz Ugovora o koncesiji (Izjava od dana 5. siječnja 2017., ovjerena pod brojem OV-152/2017 dana 9. siječnja 2017. kod javnog bilježnika N. B., Đ.)

- je temeljem članka 41. stavak 3.i) i članka 104. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18), Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost za prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, KLASA:320-02/18-01/334, URBROJ:525-07/1795-18-4 od 30. svibnja 2018.

- je sklopljen Aneks Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 16. srpnja 2020. koji je ovjeren dana 18. rujna 2020. godine kod javnog bilježnika V. P. iz Z. pod brojem OV-11270/2020. i gdje je na temelju geodetskog elaborata 36/2019 izvršeno cijepanje kč.br. 4087, k.o. I. i nastaje kč.br. 4087/1 oranica S., površine 1,1723 ha, kč.br. 4087/2 u naravi kanal S. površine 0,1396 ha i kč.br. 4087/3 u naravi oranica S., površine 0,5467 ha, pa se u odnosu na utvrđenja iz članka 1. toga Aneksa određuje da je umjesto sveukupne površine od 346 ha 50 a i 02 m2 nova površina 346 ha 36 a i 06 m2 i da je umjesto sveukupne godišnje koncesijske naknade u iznosu od 283.945,00 kn sadašnja sveukupna visina godišnje koncesijske naknade 283.830,60 kn.

Članak 2

U odnosu na utvrđenje u članku 1. alineja 2. ovog Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ( u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora o koncesiji) ugovorne strane suglasne su da se ovim Aneksom Ugovora o koncesiji mijenja osoba korisnika iz Ugovora o koncesiji i Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 16. srpnja 2020. prijenosom prava i obveza sa ranijeg Korisnika P. O., S., OIB:.., na novog Korisnika O. G. d.o.o., OIB:..., S.,.

Članak 3.

Ugovorne strane su suglasne da ovaj Ugovor ima snagu ovršne javnobilježničke isprave u skladu s odredbom članka 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Korisnik daje izričitu suglasnost da Davatelj na temelju ovog Ugovora kao ovršne isprave može protiv njega zatražiti i provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, kao i na njegovim računima i novčanim sredstvima kod bilo koje banke ili drugog subjekta koji obavlja poslove novčanog prometa, radi naplate dospjelih potraživanja po osnovi naknade ili bilo kakvih drugih troškova po ovom Ugovoru.

Korisnik neopozivo izjavljuje i suglasan je da Davatelj, može neposredno temeljem ovog Ugovora, tražiti protiv njega ovrhu radi ispražnjenja i predaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. u posjed, sa kojeg zemljišta je Korisnik uklonio sve biljne ostatke prethodne kulture, u slučaju isteka roka ili otkaza ugovora ili prestanka važenja Ugovora na drugi način.

Korisnik neopozivo ovlašćuje Davatelja da po dospijeću potraživanja može ishoditi klauzulu ovršnosti kod javnog bilježnika i to na temelju pisane izjave kojom se utvrđuje postojanje duga, uz naznaku datuma njihova dospijeća te uz dostavu vjerodostojne dokumentacije o postojanju duga (izvod iz poslovnih knjiga). Svaka takva izjava Davatelja, smatrat će se konačnim dokazom o dospjelom iznosu.

Radi pokretanja neposredne ovrhe protiv Korisnika radi predaje nekretnine u posjed Davatelju, Davatelj će od javnog bilježnika ishoditi potvrdu ovršnosti temeljem pisane izjave da Korisnik nije predao nekretninu u posjed Davatelju. Davatelj je izričito suglasan da je prethodno navedena izjava dana u pisanom obliku dovoljna da javni bilježnik u tom slučaju na ovaj Ugovor stavi potvrdu ovršnosti.

Ovaj Ugovor nakon potvrde po javnom bilježniku ima svojstvo ovršne isprave.

Članka 4.

Ugovorne strane složno ističu da ostale odredbe Ugovora o koncesiji i Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 16. srpnja 2020. ostaju neizmijenjene.

Članak 5.

Javnobilježničke troškove u svezi s ovim Aneksom Ugovora o koncesiji snosi Korisnik.

Članak 6.

Ovaj Aneks Ugovora o koncesiji stupa na snagu danom ovjere potpisa zakonskih zastupnika Davatelja kod javnog bilježnika.

Članak 7.

Ovaj Aneks Ugovora o koncesiji sklapa se i podnosi javnom bilježniku na solemnizaciju u pet istovjetnih primjeraka, od koji je tri primjerka za Korisnika, jedan za Davatelja te je jedan za potrebe javnog bilježnika.

Članak 8.

Ugovorne strane preuzimaju prava i obveze iz ovog Aneksa Ugovora koncesiji te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju."

u roku od 15 dana, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 44.449,00 kn (slovima:četrdesetčetiritisućečetristočetrdesetdevetkuna), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 26. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.046,00 kn (slovima:desettisućačetrdesetšestkuna), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske od 28. travnja 2006. i Odluke od 17. svibnja 2006. između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i tužitelja P. O., sklopljen Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području O. I. na rok od 30 godina. Tužitelji su zatražili suglasnost Agencije za poljoprivredno zemljište za prijenos prava i obveza iz predmetnog Ugovora s P. O. na O. grupa d.o.o. Ministarstvo poljoprivrede je dalo suglasnost na prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji te je tu suglasnost dostavilo tuženiku radi postupanja u skladu s odredbom članka 41. stavak 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine",broj:20/18,115/18 i 98/19, dalje: ZPZ), odnosno radi izrade i sklapanja Aneksa ugovora o koncesiji. Tuženik je odbio postupiti po zaprimljenoj suglasnosti. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. ožujka 2022. tužitelj je dopunio tužbu, jer je u međuvremenu sklopljen i Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 16. srpnja 2020. Kako tuženik bez opravdanog razloga odbija postupiti u skladu s odredbom članka 41. stavak 3. i 4. ZPZ-a, iako je dužan sklopiti zatraženi aneks predmetnog ugovora, to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda za postupanjem u ovom predmetu, te je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako izmjene ugovora o koncesiji nisu u nadležnosti suda, nego Ministarstva poljoprivrede. Tuženik nije niti stranka ugovora o koncesiji, niti je vlasnik poljoprivrednog zemljišta, pa stoga nije niti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Navodi kako je tužitelj P. O. s Ministarstvom poljoprivrede sklopilo Aneks ugovora o koncesiji, iz kojega proizlazi da je izvršena geodetska izmjena poljoprivrednih čestica koje su predmet ugovora o koncesiji. Protivi se preinačenju tužbe. S obzirom da je došlo do izmjene sadržaja ugovora o koncesiji, tuženik ističe kako tužitelji nisu pribavili novu suglasnost Ministarstva poljoprivrede na sklapanje Aneksa ugovora. Ujedno ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje Aneksa, jer je nositelj udjela u društvu tužitelja 1. O. grupa d.o.o. u pretežnom dijelu M. E., dok poslovi udio tužitelja 2. P. O. iznosi samo 1 % temeljnog kapitala. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Aneks Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na stranici 7. do 23. spisa, u Aneks Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 22. kolovoza 2018., u suglasnost za prijenos prava i obveza iz ugovora o koncesiji, te u izjavu od 14. kolovoza 2018., od 5. siječnja 2017. sve na stranici 28. do 48. spisa, u dopise od 6. ožujka 2019., 26. travnja 2019., 20. svibnja 2019., 17. lipnja 2019., 22. srpnja 2019., 28. veljače 2020., u dopise Ministarstva poljoprivrede od 6. veljače 2019., od 26. studenog 2018., u dopise od 28. studenog 2018., od 21. kolovoza 2018., te dopise na stranici 174. do 183. spisa, u Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 23. svibnja 2006., u zapisnik Ministarstva poljoprivrede o inspekcijskom nadzoru od 26. srpnja 2017., u odluku O. I. od 20. travnja 2020. i koncept aneksa ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 16. travnja 2020., u Anekse Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH sve na stranicama 263. do 28.1 spisa, u dopis od 25. rujna 2020., u Aneks Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 16. srpnja 2020., u Izvadak iz zemljišne knjige od 7. ožujka 2022.

4. Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

5. Napominje se kako je sud donio presudu poslovni broj P-100/2020-9 od 21. kolovoza 2020. kojom je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je sud rješenjem odbio tuženikov prigovor nenadležnosti ovoga suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

6. Odlučujući po žalbi tuženika Visoki trgovački sud je rješenjem poslovni broj Pž-4192/0202-6 od 22. prosinca 2021, ukinuo presudu suda prvog stupnja i vratio na ponovno suđenje, te je potvrdio rješenje glede nadležnosti ovoga suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari. Ujedno je potvrdio kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio tuženikovu pasivnu legitimaciju primjenom materijalnog prava u smislu odredbe članka 41. stavak 3. točka (i) i stavak 4. u vezi članka 104. ZPZ-a, time i ovlaštenje sklopiti Aneks ugovora o koncesiji u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za sklapanjem Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta na području O. I..

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Sud je u postupku utvrdio kako je tužitelj P. O. s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva 7. srpnja 2006. sklopio Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području O. I., Klasa:320-02/05-01/877, Ur. broj:525-9-06-09/NV, na rok od 30 godina za površinu od 346ha 5a 02m2 (stranica 191. do 197. spisa), a što među strankama nije sporno. Nadalje je sud utvrdio kako je tužitelj O. G. d.o.o., 9. siječnja 2017. zatražio od Agencije za poljoprivredno zemljište suglasnost za prijenos prava i obveza sa P. O. na O. grupa d.o.o., po predmetnom Ugovor o koncesiji (stranica 175. i 176. spisa). Ujedno je zatražena suglasnost od Ministarstva poljoprivrede od 20. ožujka 2018. (stranica 182. i 183. spisa). Nadalje je utvrđeno kako je tužitelj P. O. dao Izjavu kojom pristaje biti solidarni jamac za obveze iz ugovora o koncesiji (stranica 43. i 44. spisa).

10. Među strankama nije niti sporno da je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost na prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji sa P. O. na O. grupa d.o.o, i to nakon što su utvrdili da su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, te je ujedno dopisom Klasa:320-02/18-01/344, Ur.broj:525-07/1795-18-6 od 30. svibnja 2018. dostavilo O. I. predmetnu suglasnost u kojem se O. I. upućuje na postupanje u skladu s odredbom članka 41. stavak 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

11. Tuženik, O. I. je odbila sklopiti aneks ugovora o koncesiji, pozivajući se da traži tumačenje odredbi članka 41. i 98. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ujedno je Općinsko vijeće O. I., 20. travnja 2020. (stranica 221. spisa) donijelo Odluku kojom se ne daje suglasnost načelniku općine da u ime R. H. sklopi s tužiteljima Ankes ugovora o prijenosu prava i obveza sa P. O. na O. grupa d.o.o., jer da je člankom 98. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisana nadležnost Ministarstva poljoprivrede za izmjene ugovora o zakupu, o prodaji, o koncesiji. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Odredbom članka 41. stavak 3. ZPZ-a, propisano je u kojim se slučajevima mogu prenijeti prava i obveze iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Točkom i) stavka 3. članka 41. ZPZ-a, propisano je prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o kako

zakupu na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede. Ujedno je stavku 4. propisano kako Aneks ugovora iz stavka 3. ovoga članka sklapaju jedinice lokalne samouprave odnosno G. Z. s novim zakupcem, a na aneks ugovor odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 38. ovoga Zakona.

13. Odredbom članka 104. ZPZ-a je određeno kako se na sve ugovore po svim oblicima raspolaganja koji su sklopljeni na temelju prijašnjih Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnose odredbe članaka 41. i 43. te članka 48. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.

14. Imajući navedeno na umu, sud je utvrdio kako su tužitelji ishodili suglasnost Ministarstva poljoprivrede o prijenosu prava i obveza iz Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta na području O. I. s P. O. na O. G. d.o.o., te da je stoga u smislu odredbe članka 41. stavaka 4. ZPZ-a, tuženik kao jedinica lokalne samouprave nadležan i dužan sklopiti predmetni Aneks Ugovora o koncesiji.

15. Pozivanje tuženika na odredbu članka 98. ZPZ-a, je neosnovano i ne oslobađa tuženika od obveze sklapanja Aneksa Ugovora s tužiteljima.

16. Naime, odredbom članka 98. stavak 4. ZPZ-a je propisano kako izmjene ugovora o zakupu, ugovora o prodaji s obročnom otplatom kupoprodajne cijene, ugovora o koncesiji i prioritetnoj koncesiji za poljoprivredno zemljište, ugovora o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta i dugogodišnjem zakupu za ribnjake koji su sklopljeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i ugovora koji su sklopljeni u postupcima iz stavka 1. ovoga članka provodi Ministarstvo sukladno ovom Zakonu.

17. Po ocjeni ovoga suda, predmetna odredba je jasna i ne traži dodatna tumačenja. Naime, postupak ispitivanja i davanja suglasnosti provodi Ministarstvo poljoprivrede u skladu sa ZPZ-om, a izmjene ugovora sklapaju jedinice lokalne samouprava, što znači da se ima primijeniti odredba članka 41. stavak 3. i 4. ZPZ-a, odnosno da je tuženik kao jedinca lokalne samouprave dužan sklopiti aneks ugovora o koncesiji kada Ministarstvo za to da suglasnost.

18. Prema odredbi članka 248. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje:ZOO), ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

19. Imajući navedeno u vidu sud drugog stupnja je utvrdio kako je tuženik pasivno legitimiran u ovoj ravnoj stvari, pa se stoga tuženikov prigovor ukazuje neosnovani.

20. Za vrijeme trajanja ovoga postupka R. H. (M. p.) je sa tužiteljem P. O. sklopilo Aneks ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 16. srpnja 2020., na kojem su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika 18. rujna 2020. Predmetnim Aneksom je utvrđeno kako je na temelju Geodetskog elaborata broj 36/2019 od 21. siječnja 2019. parcelacijom (cijepanjem) katastarskih čestica 4087 u k.o. I., nastale nove katastarske čestice i to kč.br. 4087/1, oranica S. sa 1,1723 ha, kč.br. kanal S. sa 0,1396 ha i kč. br. oranica S. sa 0,5467 ha, te da se smanjuje površina poljoprivrednog zemljišta danog u koncesiju i razmjerno tome se smanjuje i visina koncesijske nakade ta ista više nije 283.945,00 kn već iznosi 283.830,60 kn.

21. U skladu sa novonastalom promjenom u geodetskom i katastarskom stanju tužitelji su uredili i tužbeni zahtjev. Tuženik je istaknuo prigovor preinake tužbe i istome se protivio. Ovaj prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, ovim uređivanjem tužbe i tužbenog zahtjeva došlo je do smanjenja površine i koncesijske naknade, pa stoga u smislu odredbe članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), nije riječ o preinaci tužbe.

22. Nisu niti osnovani prigovori tuženika kako nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje Aneksa s obzirom na vlasničku strukturu tužitelja 1. O. grupa d.o.o. Naime,

(3) Iznimno od stavka 2.

odredbom članka 41. stavak 3. točka i. ZPZ je propisano: "

ovoga članka, prava i obveze iz ugovora o zakupu mogu se prenijeti na drugu osobu u sljedećim slučajevima: (i) prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, uz suglasnost Ministarstva.

23. Tumačeći navedenu odredbu, razvidno je kako je istom propisano da se prava mogu prenijeti na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik. Suprotno tvrdnji tuženika, nije propisano da taj osnivač mora biti i jedini osnivač. Sud je nesporno utvrdio kako je tužitelj P. O. osnivač tužitelja O. grupa d.o.o.

24. Kako je dakle tuženik po odredbama ZPZ-a dužan sklopiti Aneks Ugovora o koncesiji s tužiteljima, to je sud utvrdio kako se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103,14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 53/19).

26. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (Tbr.8.t.1.Ot) u iznosu od 5.000,00 kn, te trošak sastava podneska (Trb.8.t.1.Ot) od 29. svibnja 2020. i od 8. ožujka 2022. u iznosu od po 5.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 23. srpnja 2020., od 15. ožujka 2022. i od 7. travnja 2022. u iznosu od po 5.000,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 30.00,00 kn, uvećano za zastupanje dvije osobe u iznosu od 3.000,00 kn i sve uvećano za PDV u iznosu od 8.250,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.594,50 kn i na presudu u iznosu od 1.594,50 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 44.449,00 kn.

27. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu u iznosu od 5.500,00 kn uvećano za PDV, jer to nije nužno potreban trošak za vođenje ovoga spora. Nisu niti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od po 3.180,00 kn, nego je priznata pristojba u iznosu od po 1.594,50 kn, koliko je te pristojbe tužitelj i platio. Stoga je sud zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 10.046,00 kn odbio kao neosnovan.

9.

28. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 26. travnja 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 putem ovog suda.