REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 433/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Švedske, G., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. , protiv prvotuženice M. K. ud. D., Ž., koju zastupa kćerka M. M. rođ. Ž. i J. S. Z. u Š.
K., drugotuženika A. V. iz Š., trećetuženice D. S. iz Š., četvrtotuženika D. S. iz Š., koje treće i četvrtotuženike zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., petotuženika R. K. pok. I. iz Z., šestotuženika M. K. pok. M. iz Š., sedmotuženika J. K. pok. M., Z., osmotuženika D. K. pok. M. iz Š., devetotuženika B. K. pok. M. iz Z., desetotuženika M. K. pok. S. iz S., jedanaestotuženika M. K. pok. M. iz S., dvanaestotuženika A. Ć. iz Z., trinaestotuženice M. M. rođ. K. iz Š., i četrnaestotuženice J. Z. rođ. K. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2779/2019-2 od 26. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1829/14 od 24. listopada 2018., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja B. K. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tužitelja.
2. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 763/9 k.o. V. B., površine 300 m2, a koji dio je na geodetskom snimku G. K. d. od 24. kolovoza 2012. označen slovima C- D-E-F-C, kao i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini, uz zahtjev za naknadu troškova postupka, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu 11.000,00 kuna.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj radi postavljenih pitanja kako slijedi:
"1. Ako je temeljem kupoprodajnog ugovora, kao valjanog pravnog osnova za stjecanje vlasništva nekretnine, kupac uveden u posjed kupljene nekretnine od strane prodavatelja, te je taj posjed trajao zakonom predviđeno vrijeme, da li je za stjecanje vlasništva nužan osim titulusa i modus (uknjižba) sukladno čl. 33. ZOVO ili pod gore spomenutim uvjetima (zakonit, istinit i pošten posjed), a temeljm odredbi čl. 28. i čl. 72. ZOVO, kupac može vlasništvo kupljene nekretnine steći i temeljem samog zakona, odnosno dosjelošću?
2. Može li se kod višestrukog otuđenja stjecatelj koji se prvi uknjižio pozivati na stjecanje u dobroj vjeri temeljem povjerenja u zemljišne knjige, ako je zemljišno- knjižno stanje za nekretninu koja je predmet ugovora nesređeno, a osim toga stjecatelj je znao i mogao znati da izvanknjižno stanje odstupa od knjižnog, odnosno znao je i mogao znati da postoje stjecatelji koji su prije njega zaključili kupoprodajni ugovor za dio nekretnine, ali isti svoje pravo nisu uknjižili?
3. Može li se kupnja nekretnine za koju je nesređeno zemljišno-knjižno stanje smatrati stjecanjem u dobroj vjeri, u slučaju kada je kupac imao saznanja o činjenici da su određeni dijelovi nekretnine prodavani i predani u vlasnički posjed trećim osobama?"
3.1. Tužitelj ističe da su glede ovih postavljenih pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u postavljenim pitanjima tužitelj polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili da tužitelj nije stupio u posjed predmetne nekretnine, da isti nije dokazao postojanje valjanog kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu kao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, kao i da je četvrtotuženik prvi zatražio upis u zemljišne knjige 30. kolovoza 2011. na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora u dobroj vjeri (budući da iz provedenih dokaza proizlazi da isti u to vrijeme nije znao da bi nekretnina već prije bila otuđena tužitelju), to o odgovoru na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za odluku o ovom sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Osim toga, u odnosu na revizijske odluke broj Rev-61/1999 od 19. studenoga 2003. i Rev-1384/2016 od 22. siječnja 2019., na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti, valja reći da je u odluci broj Rev-61/1999 utvrđeno da se tužitelj nalazi u posjedu sporne nekretnine, a u odluci broj Rev-1386/2016 je utvrđeno da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri s obzirom da kad je prvotuženica zaprimila tužiteljevu prijavu poreza na promet predmetne nekretnine, ista je mogla imati dovoljno razloga za posumnjati da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede te nekretnine nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, što ovdje nije slučaj. Stoga, s obzirom da odluke na koje se tužitelj pozvao nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji iste ne predstavljaju razlog važnosti postavljenih pitanja.
6. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387.st.5. ZPP-a.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
