REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 169/2021-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Hotel Elbih d.d., sa sjedištem u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV br. 13, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, Ante Starčevića 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska br. 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-279/2021-2 od 10. prosinca 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-472/21-2 od 7. travnja 2021., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-472/21-2 od 7. travnja 2021. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, klasa: UP/I-471-02/15-01/37, Ur broj: 513-07-29/01-15- 01 od 14. siječnja 2015. tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2011., te je naložena uplata poreza na dodanu vrijednost sa zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/15- 01/210, Urbroj: 513-04/18-3 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba tužitelja.
3. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/15-01/210, Urbroj: 513-04/18-3 od 14. lipnja 2018. te rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, klasa: UP/I-471- 02/15-01/37, Ur broj: 513-07-29/01-15-01 od 14. siječnja 2015. (točka 2.), dok je u točki 3. izreke obustavljen postupak poreznog nadzora utvrđenja tužitelju manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za 2011. u iznosu od 332.820,23 kune, u kojem su donijeta osporena rješenja. Prema točki 4. izreke tuženik je dužan u roku 15 dana od pravomoćnosti odluke naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu do 6.250,00 kuna.
4. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
5. Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje u tekstu: DORH) je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude predlažući da se zahtjev prihvati i preinače presude nižestupanjskih sudova i odbije zahtjev tužitelja.
6. Na zahtjev nije odgovoreno.
7. Zahtjev je osnovan.
8. U ovom postupku sporno je je li nastupila zastara poreznog duga.
9. U postupku koji je prethodio tužbi utvrđeno je:
- da je prvostupanjskim poreznim rješenjem od 14. siječnja 2015. tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2011.,
- da je protiv navedenog rješenja tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana rješenjem tuženika od 14. lipnja 2018.
10. Drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da primjenom odredbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12 i 136/12 – dalje: OPZ/08), a u svezi sa čl. 197. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16 – dalje OPZ/16) u ovoj stvari nastupila relativna zastara naplate poreznog duga jer od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do donošenja drugostupanjskog rješenja porezno tijelo poduzelo nijednu službenu radnju u smislu odredbe čl. 95. st. 1. OPZ/08 kojom je bila prekinuta zastara prava na utvrđivanje porezne obveze pa da je stoga, kako je tijekom poreznog postupka između donošenja ta dva rješenja prošlo više od tri godine – tijekom tog žalbenog upravnog postupka nastupila relativna zastara propisana čl. 94. st. 1. OPZ/08.
11. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.
12. Naime, u primjeni i tumačenju odredbi čl. 197. OPZ/16 ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje (primjerice u odluci U-zpz 28/21 od 25. svibnja 2021.) da je u prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđenje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08.
13. S obzirom na gore navedene poduzete radnje upravnih tijela, u svakom slučaju do stupanja na snagu OPZ/16, odnosno do 1. siječnja 2017., niti u jednom trenutku nije prošao trogodišnji rok relativne zastare niti je prošao šestogodišnji rok apsolutne zastare do donošenja drugostupanjskog upravnog rješenja pa time odluka drugostupanjskog suda nije pravilna pa je, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10), trebalo riješiti kao u izreci.
14. Drugostupanjski će sud, uzimajući u obzir pravno shvaćanje ovog suda u nastavku postupka raspraviti i opravdanost ostalih žalbenih navoda tužitelja o kojima nije raspravljao zauzimajući pogrešno pravno shvaćanje da je u postupku naplate poreznog duga nastupila relativna zastara.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
