REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1529/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženice ADIKKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-317/2021-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-159/2019 od 20. siječnja 2021., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-317/2021-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-159/2019 od 20. siječnja 2021., pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.
3. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata koje su obračunate primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 17. listopada 2007. za iznos kredita od 32.318,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
4.1. Prvim pitanjem tuženica pita može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kada tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate za kredite bez valutne klauzule, odnosno sadržajno pita je li sud ovlašten, kada utvrdi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi neodrediva, ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope?
4. 2. To pitanje, prema shvaćanju ovoga suda, prije svega, nije važno za rješenje ovog spora jer za tako postavljeno pitanje nisu izneseni razlozi njegove važnosti, a uz to sud nije ukinuo ugovorenu valutnu klauzulu niti početno ugovorenu kamatnu stopu nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, i u odnosu na to pitanje, pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u odluci ovoga suda broj Rev-1172/2018.
5. Drugo pitanje koje glasi: "Može li sud u presudi utvrditi ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze na temelju odluka Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenih u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene primjenjuju li se te presude na konkretni ugovor o kreditu te jesu li konkretne odredbe u ugovoru istovjetne onima koje su utvrđene ništetnim presudama u kolektivnom sporu?" polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu, a ni razlozi važnosti (odluka Suda Europske unije u predmetu Ruxanda Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 od 20. rujna 2017.) ne odgovaraju ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
6. U odnosu na treće pitanje "Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?", nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti jer se u tom pravcu tuženik pozvao na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2563/2018 od 23. listopada 2020 i P-1798/2019 od 23. travnja 2021., koja nije razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
