REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3685/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, protiv tuženice V. D. M., OIB: ... iz G., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-457/2017-4 od 27. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-656/15-15 od 25. siječnja 2016., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-457/2017-4 od 27. lipnja 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-656/15-15 od 25. siječnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 14.408,85 kuna sa zateznom kamatom koja na iznos od 6.603,40 kuna teče od 1. srpnja 2008. do isplate, a na iznos od 7.805,45 kuna od 1. srpnja 2009. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Rješenjem istog suda u stavku I izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 1.053,91 kunu, dok je u stavku II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kuna, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 625,00 kuna zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan. Ujedno je u stavku III izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana, a djelomično je prihvaćena te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda, i ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu iznad iznosa od 1.053,91 kunu kao i u odluci o troškovima parničnog postupka i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pravilnom primjenom materijalnog prava, preinači na način da prihvati žalbu tužiteljice, usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje svih parničnih troškova, kao i troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

6.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

7. U tom smislu revidentica naznačuje slijedeća pravna pitanja:

1. "Je li sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbe članka 294. i 546. Zakona o obveznim odnosima utvrdivši da je, iz razloga što je tužena nastavila koristiti poljoprivredno zemljište nakon isteka ugovora o zakupu sklopljenih sa Republikom Hrvatskom, došlo do prešutnog produženja ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta između tužiteljice i tužene?

2. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući da odredbe čl. 37. Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. godine, koje istovjetno određuju da ugovor o zakupu mora biti sklopljen u pisanom obliku u suprotnom nema pravni učinak, ne isključuju od primjene odredbe Zakona o obveznim odnosima, konkretno čl. 294. kojim je propisano da se ugovor za čije je sklapanje predviđena pisana forma smatra pravovaljanim iako nije sklopljen u toj formi ako su ga ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju?"

8. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revidentica se poziva na presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-20/17-2 od 28. kolovoza 2017. uz tvrdnju da je u istoj pravnoj stvari donesena drugostupanjska odluka u kojoj je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju iz pobijane presude. Stoga smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Predmeta spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.408,85 kuna.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u razdoblju 2008., 2009., 2011. i 2012. tuženica koristila nekretnine u vlasništvu tužiteljice i to: oznake k.č. br. 2293/1, 3931/3, 3944/3, 3951, 3952 i 3953, u naravi oranice ukupne površine 11400 m2, sve upisane u k.o. G., te nekretnine oznake k.č. br. 2302/1 (18/21 dijela), k.č. br. 2302/2 (33/36 dijela), k.č. br. 2302/3 (15/18 dijela) i k.č. br. 2299/3 u naravi oranice, maslinici i vinogradi ukupne površine 9976 m2, odnosno 9000 m2 (2011. i 2012.), sve upisane u k.o. G., u odnosu na koje nekretnine je u razdoblju koje je prethodilo utuženom imala valjane ugovor o zakupu sklapane tijekom 1999. i 2001.,

- da je tuženica vlasnicom nekretnina oznake k.č br. 2293/1, 3931/3, 3944/3, 3951, 3952 i 3953, sve k.o. G. postala temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim sa tužiteljicom 29. lipnja 2012. jer je sukladno Naputku Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ("Narodne novine" broj 124/10) u svezi primjene pojedinih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 152/08 i 21/10) u postupku provedbe javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice figurirala kao dosadašnji posjednik, budući je po isteku ugovora o zakupu nastavila koristiti predmetno poljoprivredno zemljište i izvršavati svoje obveze s osnova ugovora o zakupu,

- da je prema potvrdi Jedinstvenog upravnog odjela općine G. klasa: 320-01/10- 01/54, ur.broj: 2105/06-01-10-02 od 26. srpnja 2010. utvrđeno je da je Općina G. povodom tuženičinog zahtjeva u svezi izdavanja potvrde o obrađivanju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a u svrhu dokazivanja uvjeta za ostvarivanje prava prvenstva u natječaju za prodaju poljoprivrednog zemljišta, izdala potvrdu da je tuženica dotadašnja posjednica koja obrađuje nekretnine oznake k.č. br. 2293/1, 3931/3, 3944/3, 3951, 3952 i 3953, te da je s osnova korištenja navedenih nekretnina platila sve obveze i to petogodišnju zakupninu u iznosu od 1.345,00 kuna,

- da je Općina G. 25. ožujka 2010., postupajući povodom zahtjeva tuženice za ostvarivanje poticaja u poljoprivredi, tuženici izdala uvjerenje klasa: 034-04/10-01/32, urbroj: 2105/06-01-10/2, kojim se potvrđuje da tuženica ima ugovore o zakupu, te da i dalje posjeduje i obrađuje državno poljoprivredno zemljište i to: k.č. br. 2302/1, 2302/2, 2302/3, 2293/1, 2299/3 i 2439/2, sve k.o. G., u površini od 1,1294 ha, te k.č. br. 469, 470, 471, 472 i 474, sve k.o. D. M., u ukupnoj površini od 5,4948 ha,

- da je načelnik Općine G. 24. prosinca 2012., povodom zahtjeva ovdje tuženice, a u svrhu evidentiranja poljoprivrednog zemljišta u A. sustav, izdao potvrdu o plaćenoj naknadi iz koje proizlazi da je tuženica u posjedu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u 2012., i to k.č. br. 2302/1 (18/21 dijela), 2302/2 (33/36 dijela), 2302/3 (15/18 dijela) te 2299/3 (2/3 dijela), sve k.o. G., uz napomenu kako su temeljem Odluke o otpisu dijela zakupnine, naknade za dugogodišnji zakup za ribnjake i naknade za koncesiju za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 20. rujna 2012., Preporuke za donošenje relevantnih mjera potpore poljoprivrednom sektoru radi ublažavanja posljedica elementarne nezgode izazvane sušom i požarima na području Istarske županije na sjednici održanoj 24. rujna 2012. i Odluke Općinskog vijeća Općine G. klasa: 320-02/12-01/05, urbroj: 2105/06-01-12-5 od 30. listopada 2012. obiteljska poljoprivredna gospodarstva oslobođena plaćanja naknade zakupa i naknade za korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta u 2012., pa da će naknada koju je tuženica uplatila za korištenje poljoprivrednog zemljišta za 2012. u iznosu od 147,50 kn biti priznata za 2013.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženica i nakon isteka ugovora o zakupu nastavila posjedovati poljoprivredno zemljište i obrađivati ga, te uredno plaćati zakupninu tužiteljici u visini ugovorenoj ugovorom o zakupu iz 2001. pa da je između parničnih stranaka došlo do osnaživanja ugovora o zakupu tijekom cijelog razdoblja u kojem je tuženica na opisani način posjedovala predmetna poljoprivredna zemljišta dakle i 2008. i 2009. pa odbijaju tužbeni zahtjev ocijenivši istaknuti prigovor zastare osnovanim jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu razlike zakupnine, a ne o zahtjevu za isplatu navedenog iznosa po osnovi stjecanja bez osnove.

12. U odluci na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revidentica poziva Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-20/2017-2 izraženo je shvaćanje da je u konkretnom predmetu tuženik neplaćanjem naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice stekao bez osnove iznos naknade koju bi plaćao da je imao valjanu pravnu osnovu za posjedovanje te primjenom odredbe čl. 1111. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev, ocijenivši pri tome da je isključena mogućnost prešutnog produljenja ugovora o zakupu u usmenom obliku.

13. Slijedom navedenog proizlazi da postoje različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova o postavljenom pravnom pitanju pa su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

14. Stoga je revizija tužitelja dopuštena i osnovana.

15. Prema odredbi čl. 32. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 66/01, 87/01, 90/05 – dalje: ZPZ) propisano je u st. 1. da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje u zakup javnim natječajem, dok je odredbom čl. 47. istog Zakona propisano da se nacrt ugovora o prodaji, o zakupu i nacrt odluke o davanju koncesije za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dostavlja prije njihovog potpisivanja na prethodno mišljenje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja.

15.1. Odredbom čl. 47. ZPZ propisano je da ugovor o zakupu ili mora biti u pisanom obliku, u protivnom nema pravnog učinka. Navedene odredbe isključuju mogućnost prešutnog produljenja ugovora o zakupu.

16. Prema tome, imajući na umu sadržaj navedenih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu isključena je mogućnost prešutnog produljenja ugovora o zakupu u usmenom obliku pa je neplaćanjem naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljica tuženica stekla bez osnove iznose naknade koja bi se plaćala da je imala valjanu pravnu osnovu za njihovo posjedovanje.

17. Stoga se ne može prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova da je ugovor o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta usmeno prešutno obnovljen i produljen te da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu zakupnine, a ne o zahtjevu za isplatu navedenog iznosa po osnovi stjecanja bez osnove.

18. Prema tome zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice glede prigovora zastare eventualnog postojanja obveze tuženika i njezinu visinu potraživanja, zbog čega je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

20. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.