Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-170/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene L. U. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-13/2022 (Kov- 20/2022) od 04. travnja 2022. o produljenju mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene L. U. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-13/22 od 04. travnja 2022. nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. F., okrivljenog N. K. i okrivljene L. U. zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva i to: okrivljeni M. F. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. i kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. u svezi članka 52. KZ/11, okrivljeni N. K. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. te okrivljena L. U. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. u svezi članka 52. KZ/11, pod točkom I. na temelju odredbe članka 98. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i 2. točkom 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljena je protiv okrivljene L. U. mjera opreza i to: zabrana pristupa internetu u svrhu objave bilo kakvog sadržaja na internetskom servisu Y. i svim ostalim društvenim mrežama. Pod točkom II. pobijanog rješenja određeno je da će u slučaju nepridržavanja mjere opreza, ista biti zamijenjena istražnim zatvorom.
2. Protiv citiranog prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela okrivljena L. U. po braniteljici, odvjetnici V. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 11. ZKP/08., podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljene L. U., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljivane.
5.1. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljena L. U. počinila kazneno djelo koje joj se podnesenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Također, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te se osporava postojanje osnovane sumnje na način da iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljenici stavlja na teret ni jednom riječju nisu spomenuti mobilizacija, napadi na tjelesni integritet članova vladajućih državnih struktura ili neke druge metode za smjenu demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj, odnosno navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u javno dostupne audio snimke i izvršio usporedbu sadržaja tih snimaka sa tvrdnjama tužitelja da je u inkriminiranim snimkama razgovora okrivljenog M. F. i okrivljene L. U., okrivljenik „ javno pozivao građane na mobilizaciju i napade na tjelesni integritet članova vladajućih državnih struktura i druge nasilne metode za smjenu demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj.“
5.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljena L. U. počinila kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz podnesene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. S obzirom na to, nije od značaja činjenica da okrivljenoj L. U. nije dostavljena optužnica prije održavanja sjednice vijeća, jer će sud dostaviti optužnicu okrivljenoj L. U. i njezinoj braniteljici radi podnošenja pisanog odgovora prije održavanja sjednice optužnog vijeća na kojoj će se odlučivati o njezinoj osnovanosti
6. U odnosu na postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja se može i dalje uspješno prevenirati mjerama opreza navedenim u izreci pobijanog rješenja te je ta opasnost u odnosu na okrivljenu L. U. dovoljno konkretizirana i individualizirana. Naime, prvostupanjski sud ispravno navodi da opasnost od povrata proizlazi iz načina počinjenja kaznenog djela koje se okrivljenici stavlja na teret, na način da je u dva navrata, po prethodnom dogovoru sa okrivljenim M. F., omogućila okrivljeniku da koristeći pravo telefonskog kontakta sa imenovanom, javno poziva na mobilizaciju, napade na tjelesni integritet članova vladajućih državnih struktura i druge nasilne metode za smjenu demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj,koje govore je okrivljena L. U. snimala i javno objavljivala na Internet platformi Y.. Stoga, su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi da iteracijska opasnost na strani okrivljene više ne postoji.
7. Nadalje, upravo se ovako produljenim mjerama opreza uz upozorenje okrivljenici o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja opasnost nedvojbeno postoji. Međutim, imajući u vidu kriminalnu količinu i dosadašnju neosuđivanost okrivljenice ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da se u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja kaznenog djela može i dalje uspješno prevenirati mjerom opreza, jer utvrđene okolnosti nisu takvog intenziteta da bi bilo nužno određivanje istražnog zatvora.
8. Naime, kada se analizira težina i okolnosti počinjenja ovdje inkriminiranog kaznenog djela, ali i zapriječena kazna, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljene mjere opreza i ubuduće imati preventivni učinak na okrivljenu L. U. da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni od činjenja kaznenih djela.
9. Također, valja napomenuti kako su prema okrivljenici još od početka postupka, određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti modaliteta počinjenja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava koja je okrivljenica sukladno pobijanom rješenju dužna podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
10. Također, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, drugostupanjski sud napominje kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza. Na zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima ukazuje da je prvostupanjski sud dosadašnju mjeru trebao ukinuti, odnosno zamijeniti je mjerom preciziranom u izreci pobijanog rješenja, navodeći da će okrivljenici biti onemogućeno s operaterom sklopiti novi ugovor o korištenju internetske usluge, s obzirom da se pobijano rješenje dostavlja agenciji ….
11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Lana Petö Kujundić, v.r.
