Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-889/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S., OIB …, iz B., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika B. Š., OIB …, iz B., kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-10/2019-32 od 24. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-10/2019-32 od 24. studenoga 2021. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tužitelju tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 25.500,00 kn sa zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete isplati iznos od 128.494,11 kn sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2018. do isplate kao i da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 25.500,00 kn sa zateznim kamatama od 24. studenog 2021. do isplate, dok je tuženik s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.820,00 kn odbijen.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu pod kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 25.500,00 kn sa zateznim kamatama žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje, podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška. Traži trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 128.494,11 kn do koje je došlo, prema tvrdnjama tužitelja, postupanjem tuženika na način da je parkiranjem vozila onemogućavao ulazak u kiosk zbog čega se nije mogla vršiti prodaja jabuka.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, koju tužitelj u žalbi opisno ističe navodeći da prvostupanjski sud neosnovano nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku gospodarske ili financijsko knjigovodstvene struke. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Niti iz jedne odredbe ZPP ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz. Pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku gospodarske ili financijsko knjigovodstvene struke, s obzirom da u postupku nije objektivno i dovoljno pouzdano dokazana količina jabuka koja je propala zbog ponašanja tuženika, da bi se na osnovu tih podataka provelo navedeno vještačenje, a utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

9. U prvostupanjskom postupku sud je utvrdio:

-da je tužitelj kao vlasnik OPG N. S. kao proizvođač s udrugom kojeg zastupa predsjednik H. S., sin tužitelja, sklopio 1. veljače 2016. Ugovor o zastupanju radi prodaje jabuka u vlasništvu OPG N. S.,

-da sukladno čl. 8 Ugovora zastupniku pripada naknada koju će platiti nalogodavac u iznosu od 250,00 kn za svaki dan za koji se vrši prodaja za nalogodavca,

-da je rješenjem Ureda državne uprave, Ispostava V. od 12. veljače 2016. utvrđeno da prodajni objekt – pokretni štand površine cca 3 m², oprema i sredstva udruge B., ispunjava propisane minimalne tehničke, opće sanitarne, zdravstvene i druge uvjete za obavljanje djelatnosti sukladno NKD 2007 – Trgovina na malo hranom, pićima i duhanskim proizvodima na štandovima i tržnicama – prodaja vlastitih proizvoda,

-da je nakon podnijetog zahtjeva udruge Općini B. za izdavanjem odobrenja za korištenje javne površine u svrhu prodaje vlastitih proizvoda od 23. siječnja 2018. načelnik Općine B. S. V. rješenjem od 31. siječnja 2018. odobrio udruzi korištenje javne površine za postavljanje pokretne naprave za prodaju voća povrća iz vlastite proizvodnje na lokaciji u ulici … u B. za period od 30. siječnja 2018. do 30. travnja 2018.,

-da je kiosk bio postavljen na kčbr. 1887/1,00 kn cesta sa 238543 m², zk. ul. 2291 k.o. B. u vlasništvu Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi, kojim upravljaju H. c. d.o.o. Z.,

-da su H. c. d.o.o. Z., PJ O. 6. travnja 2018. izdale suglasnost za postavljanje kioska – drvenog objekta površine 4 m² u naselju B. ispred kućnog broja …, na kčbr. 1887/1 k.o. B., u zaštitnom pojasu državne ceste broj 2, temeljem zahtjeva udruge od 5. ožujka 2018. (list 8 spisa), a da je vlasnik/podnositelj zahtjeva dužan od nadležnih tijela jedinice lokalne samouprave ishoditi pismeno odobrenje da je postavljanje kioska-drvenog objekta u skladu s odlukom i propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo,

-da su djelatnice D. R. i T. L. prodavale jabuke roda 2017. u kiosku kao zaposlenice tužitelja,

-da je u potvrdi Policijske postaje B. od 11. svibnja 2018. utvrđeno da je dana 2. svibnja 2018. H. S. iz B. prijavio da je ispred ulaznih vrata u drvenu kućicu za prodaju kuće vlasništvo udruge koju predstavlja H. S., na zelenoj površini parkiran osobni automobil registarske oznake OS …, vlasništvo A. Š. iz B. te je onemogućen ulazak u kiosk,

-da je po zahtjevu tužitelja poljoprivredni vještak D. V. proveo poljoprivredno vještačenje plodova jabuka te sačinio nalaz i mišljenje 31. svibnja 2018. u kojem je procijenjena šteta i to uslijed onemogućavanja prodaje u kiosku u iznosu od 41.151,43 kn i u hladnjači u Č. u iznosu od 85.081,18 kn ili ukupno u iznosu od 128.494,11 kn,

-da je prilikom očevida vještak pregledavao prvu lokaciju prodajni kiosk u B. u ulici … i drugu lokaciju u uslužnoj hladnjači u Č. u prisutnosti samo H. S. kao predsjednika udruge, a sina tužitelja,

-da je vještak D. V. vještačenje proveo 24. svibnja 2019., dakle, 22 dana nakon što je zatvoren kiosk i jabuke se nisu prodavale, a vještak je u nalazu utvrdio cijenu jabuka prema cijenama u navedenim trgovinama koje su u sustavu PDV-a, a ne cijenu po kojoj su se jabuke prodavale na kiosku, pa je tako npr. utvrdio cijenu jabuka zlatni delišes po 11,99 kn, a svjedokinje D. R. i T. L. su iskazale da su se jabuke prve klase prodavale po cijeni od 6,00 kn, druge klase po cijeni od 3,50 kn, a lošije jabuke po 2,00 kn,

-da tužitelj nije vodio evidenciju prodanih jabuka na kiosku jer nije bila obveza OPG-a za izdavanjem računa, a djelatnice koje su prodavale jabuke različito su iskazivale o količini jabuka u pojedinim gajbama,

-da je tužitelj mogao prodavati jabuke roda 2017. u kiosku od 30 siječnja 2018. do 30. travnja 2018., tako da već 2. svibnja 2018. kiosk nije trebao raditi,

-da nije utvrđena ni minimalna šteta za koju bi tuženik i bio odgovoran zbog parkiranja vozila i neprodanih jabuka za to vrijeme.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. i 2., čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) ocijenio da se u postupku nije dokazalo da se utvrđenim radnjama zadržavanja vozila na zelenoj površini ispred kioska mogla prouzrokovati šteta u vidu onemogućavanja prodaje i propasti 3.970 kg plodova jabuke u ukupnoj vrijednosti od 128.414,11 kn.

11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje i predmnijeva se obična nepažnja, prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13. U konkretnom slučaju, sve da je tužitelj i trpio štetu na koju se poziva, u postupku nije dokazano da je postupanje tuženika u uzročnoj vezi s nastalom štetom na tužiteljevim stvarima.

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud analizom provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu štete s obzirom da je utvrđeno da je kiosk za prodaju jabuka trebao raditi do 30. travnja 2018. (što niti tužitelj ne osporava u žalbi), da su djelatnice koje su prodavale jabuke različito iskazivale o količini jabuka u pojedinim gajbama, da je vještak D. V. vještačio plodove jabuka zatečene nekoliko tjedana nakon što je zatvoren kiosk, te da se utvrđena zadržavanja vozila tuženika pored kioska (i to nakon isteka vremena odobrenog korištenja kioska) ne mogu utvrditi kao takva štetna radnja koja bi dovela do nastanka štete tužitelja.

15. Pogrešno tužitelj samu činjenicu eventualnog smetanja posjeda ističe kao radnju zbog koje da je tužitelju nastala šteta s obzirom da je tužitelju 30. travnja 2018. prestalo pravo korištenja kioska iz čega proizlazi da tužitelj po redovnom tijeku stvari ne bi mogao obavljati svoju djelatnost u predmetnom kiosku te ne bi mogao u tom smislu niti ostvarivati bilo kakvu zaradu (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-2008/12 od 19. ožujka 2015.). Kako je obaveza tužitelja na uklanjanje kioska (list 32 spisa) nastala prije nego što je, prema tvrdnjama tužitelja započelo smetanje posjeda tužitelja na način da je postavljeni kiosk zagradio osobnim vozilom (u žalbi navodi da je smetanje započelo 30. travnja 2018.), osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da u postupku nije dokazana uzročnoposljedična veza između ponašanja tuženika i eventualne štete koja bi bila prouzročena predniku tužitelja propadanjem jabuka.

16. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze tužitelja te saslušanih svjedoka D. R., T. L. i H. S., apostrofirajući svoje tvrdnje da se na osnovu njihovih iskaza moglo provesti poljoprivredno, gospodarsko ili financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost pretrpljene štete, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

17. Žalbeni navodi tužitelja svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza prvostupanjskog suda, a koji navodi u tom dijelu nisu doveli u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

18. Valja napomenuti da nalazi i mišljenja vještaka pribavljeni od strane stranaka izvan sudskog postupka nemaju dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, ali oni su privatne isprave koje također predstavljaju valjana dokazna sredstva pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se takav nalaz ne može uzeti kao nedvojben osnov za procjenu i utvrđivanje osnova i visine štete te je primjenom načela slobodne ocjene ocijenio da činjenice koje su tom ispravom utvrđene ne predstavljaju relevantan dokaz o šteti koja je nastala tužitelju niti mogu biti činjenični osnov za provođenje vještačenja po vještaku gospodarske ili financijsko knjigovodstvene struke, a stečeno uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima (točka 23., 42. i 44. presude). Suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje takvu ocjenu suda.

20. Slijedom naprijed iznesenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužitelj određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak.

22. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu pod kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove sa zateznim kamatama.

23. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.