Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž R-1143/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, kao predsjednika vijeća, te Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., iz S.1 , OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. T., odvjetniku u S. , protiv tuženika H. r., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u C., G. & E. O. d. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-606/2019-23 od 26. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-606/2019-23 od 26. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

”I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 30. srpnja 2019. nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju omogući rad prema njegovom ugovoru o radu koji je sklopljen dana 30. prosinca 2003. odnosno rad na drugom odgovarajućem radnom mjestu i to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.“

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonitom Odluke o otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2019. i vraćanje tužitelja na radno mjesto.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koju određeno upire žalitelj.

6. Kako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za obrazloženje prvostupanjske presude sud je dao razumljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud u cijelosti.

8. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je Ugovorom o radu od 30. prosinca 2003. navedeno da će tužitelj u radnom odnosu kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta snimatelja, te da je radnik u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 15. svibnja 1985.,

- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2019. otkazao tužitelju ugovor o radu od 30. prosinca 2003.,

- da se obrazloženju Odluke o otkazu navodi da je tužitelj dana 10. lipnja 2019. bio upućen na radni zadatak u S.2 na otoku B., da je tužitelj s ostalim članovima ekipe, novinarkom A. M. R. i tehničarom K. Č. upućen na trajekt za B. u 12,45 sati te da je planiran njihov povratak istog dana u 16,30 sati, da su uspjeli snimiti sve potrebne priloge i izjave, ali da je za potrebe radne zadaće bilo nužno uzeti osobnu izjavu od gradonačelnice, a koja izjava se nije mogla uzeti telefonom. Stoga da je urednik HRT C. S. D. S. obavijestio tužitelja i ostale članove ekipe da zbog izvanrednih okolnosti koje se ranije nisu mogle predvidjeti, trebaju ostati u S.2 dulje od predviđenog vremena jer treba uzeti izjavu gradonačelnice u 17,00 sati. Usprkos izvanrednom nalogu urednika, tužitelj da se sa tehničarom vratio u S.2 u 16,30 sati pa da je time odbio izvršiti radni zadatak nadređene osobe, dok da je novinarka A. M. R. ostala na B. kako bi izvršila radni zadatak. Zbog navedenoga da je tuženik morao hitno poslati drugu ekipu na B. kako bi snimili uzimanje izjave gradonačelnice pa da je time poslodavcu nastupila i materijalna šteta jer je ponovno morao financirati izlazak nove televizijske ekipe na teren.

- da iz Odluke o otkazu proizlazi da je navedenim postupanjem tužitelj povrijedio odredbe Pravilnika na radu i Općih pravila o radu i ponašanju, a koje navode da se osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa smatra neizvršavanje i neopravdano odbijanje izvršenja radnih obveza (čl. 93. st. 2. t. 1. Pravilnika), nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radne obveze (čl. 93. st. 2. t. 2. Pravilnika o radu), neprimjereno i neprofesionalno ponašanje prilikom izvršenja društvenih i poslovnih zadaća (čl. 11. t. 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju). Stoga da je tuženik trajno i potpuno izgubio povjerenje u radnika pa da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nastavak radnog odnosa nije moguć.

- da je tuženik tužitelju ranije izdao dva upozorenja; 15. ožujka 2001. je izdano upozorenje zbog toga što se zaposlenik ponašao suprotno općim aktima te preuzetim obvezama jer je odbio radnu zadaću, upozorenjem od 15. svibnja 2007. tužitelj je upozoren na obveze iz radnoga odnosa kao i na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa jer je kršio radnu disciplinu, odnosno nije obavljao i nemarno je izvršavao poslove i radne zadaće,

- da je tuženik je 8. kolovoza 2012. donio Odluku u kojoj se navodi da sva upozorenja o obvezama iz radnog odnosa radnika brišu iz evidencije protekom roka od 6 mjeseci od dana zaprimanja upozorenja, ako radnik u navedenom roku ne počini novu, istovjetnu povredu radnih obveza,

- da se Radničko vijeće HRT u očitovanju od 18. srpnja 2019. usprotivilo prijedlozima poslodavca o namjeravanim odlukama o redovitom otkazu ugovora o radu radnicima K. Č. i I. P. jer da ne postoji opravdani razlog za otkaz radnicima,

- da su dana 10. lipnja 2019. tužitelj i kolega Č., sa novinarkom bili upućeni na radni zadatak u D. od 8-12 sati ujutro, a po povratku su s drugom novinarkom upućeni u S.2 na otok B. radi snimanja nastavka priče o napadu na sezonske radnike u S. sa predviđenim vremenom povratka u 16,30,

- da je tužitelj odradio snimanje priloga i izjava kada su dobili usmenu obavijest i nalog od strane urednika HRT C. S. da trebaju ostati dulje od predviđenog vremena jer da je potrebno uzeti izjavu gradonačelnice za javljanje uživo u Dnevniku, što je tužitelj odbio te se uputio sa tehničarom u S.1 gdje se vratio oko 16,30, dok je novinarka ostala na B.,

- da su tužitelj i svjedok Č., u trenutku kada su dobili usmeni nalog da ostanu na B. bili u redu za trajekt i slali su snimljeni materijal HRT-u S.1 , te im je baterija opreme bila na pola kapaciteta.

9. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

10. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, te kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze i ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio, utvrđujući da tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, pozivajući se na primjenu odredbe članka 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14. – dalje: ZR).

12. Odredbom čl. 115. st. 1. točka 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika).

13. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da okolnost što tužitelj 10. lipnja 2019. nije, sukladno usmenom nalogu nadređenih, ostao na B. radi snimanja izjave gradonačelnice u 17 sati, ne predstavlja razlog za redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

14. Neosnovano se tuženik poziva na Pravilnik o radu i Opća pravila o radu i ponašanju kod tuženika, ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je tužitelj prekršio njihove odredbe. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, razlozi istaknuti u Odluci o otkazu nisu dostatni da bi se ponašanje tužitelja okarakteriziralo kao osobito teška povreda obveza iz radnoga odnosa jer se ne radi o takvom postupanju pri kojem bi tužitelj grubo zanemarivao pravila poslovanja tuženika, ne izvršavao i neopravdano odbijao radne zadatke i nesavjesno, nemarno i nepravovremeno izvršavao radne zadatke (čl. 93. st. 2. točka 1. i 2 Pravilnika o radu tuženika) ili se neprofesionalno ponašao prilikom izvršenja zadataka (članka 11. toka 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju). S obzirom na utvrđenje da je tužitelj predmetnog dana odradio posao na koji je upućen u S.2 , nakon što je odradio i jutarnje snimanje u D. s drugom ekipom, te da je snimljeni materijal poslao u HRT S.1 na temelju kojeg materijala je emitiran prilog o predmetnom događaju, okolnost što je tužitelj odbio postupiti po usmenom nalogu i ostati radi snimanja intervjua s gradonačelnicom nakon radnog vremena, u situaciji kada je baterija opreme bila na pola kapaciteta, ne predstavlja valjani i dostatni razlog za najtežu mjeru u vidu otkazivanja ugovora o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika niti kršenje citiranih odredbi Pravilnika o radu i Općih pravila o radu i ponašanju.

15. Neosnovano je pozivanje žalitelja na Odluku tuženika od 20. rujna 2013. kojom je stavljena izvan snage Odluka tuženika od 8. kolovoza 2012. kojom se iz evidencije brišu sva upozorenja protekom roka od 6 mjeseci.

16. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da dva ranija upozorenja na povredu radne obveze i to iz 2001. i 2007. godine ne ukazuju da bi tužitelj ustrajnije teško kršio radne obveze te kršio propise Pravilnika tuženika jer je od tih upozorenja do pobijane odluke o otkazu ugovora o radu prošlo više godina. Određeno skrivljeno ponašanje koje bi opravdavalo otkazivanje ugovora o radu treba se manifestirati kao ustrajnije neizvršavanje obveza, što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 17. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da bezrazložno odbijanje radnika da izvrši naloženi posao ima značaj teže povrede obveze iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju tužitelju je ugovor o radu otkazan redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, a ne izvanrednim otkazom ugovora o radu, koji je također sankcija za povrede obveze iz radnog odnosa.

18. Osnovna razlika između ta dva otkaza jest u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. Upravo s obzirom na tu bitnu razliku (u težini povrede radne obveze), postoji i razlika u postupku koji prethodi otkazivanju, pa je tako poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja za slučaj nastavka kršenja tih obveza (članak 119. stavak 1. ZR), dok potreba takvog pisanog upozorenja ne postoji u slučajevima izvanrednog otkaza ugovora o radu.

19. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju je ponašanje tužitelja upućivalo na potrebu davanja upozorenja tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu, u smislu odredbe članka 119. ZR-a, a ne odmah otkazivanjem mu ugovora o radu. U okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj predmetnog dana odradio sve radne zadatke te je usmeni nalog za ostankom na B. i nastavkom snimanja izvan radnog vremena dobio kada je slao snimljeni materijal čekajući u redu za trajekt i kada je baterija opreme bila napola kapaciteta, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da upozori tužitelja na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka povrede.

20. Kako za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika trebaju biti ispunjenje pretpostavke iz čl. 119. ZR (prethodno upozorenje radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka te povrede, osim ako postoje okolnosti zbog kojih od poslodavca nije opravdano očekivati da to učini), predmetna Odluka o otkazu nije zakonita.

21. S obzirom Odluka tuženika o otkazu nije zakonita pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja da ga se vrati na rad. Neosnovano tuženik smatra da je zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad neodređen, te da je presuda u tom dijelu nepodobna za ovrhu jer je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na radno mjesto prema ugovoru o radu sklopljenom između stranaka 30. prosinca 2003. ili drugo odgovarajuće radno mjesto. 22. Iz navedenih razloga žalbu tuženika u pogledu pobijane presude pod točkama I. i II. izreke valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

23. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP), te je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.