Poslovni broj: 30 P-7495/2021-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Z. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po D. S., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2022. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju odredbi članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001.,17/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja B. G., Z., OIB: … i to na: 3. Suvlasnički dio: 186/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. dvoetažni stambeni prostor nalazeći na prvom katu i potkrovlju, ukupne površine 87,78 čm, u etažnom elaborate označeno slovom i brojem … Pk, u etažnom elaboratu označeno ružičastom bojom, garaža u podrumu oznake … i nenatkriveno parkirno mjesto oznake …, koja se nalazi u stambenoj zgradi br. … i dvorište površine 625 m2, stambena zgrada … gornji površine 176 m2, dvorište površine 449 m2, sagrađenoj na kčbr. …, k.o. R…, upisanoj u zk.ul.br. …, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 3, a koja ovrha je određena u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj: Ovr-2168/19.

II. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.128,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom zahtjeva da sud proglasi nedopuštenom ovrhu koja se pred ovim sudom vodi u ovršnom predmetu broj Ovr-2168/2019 protiv tužitelja kao drugoovršenika i to na njegovoj nekretnini – stanu u Z. opisanom u izreci.

2. Tvrdi da je na ovu parnicu upućen zaključkom ovršnog suda od 12. studenog 2019. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 -Odluka USRH, 73/17 – dalje: OZ) s obzirom na svoju tvrdnju da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika, prestala prije pokretanja ovršnog postupka.

3. Zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelj temelji na tvrdnji da mu je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda P-4882/13-55 od 29. svibnja 2015. naloženo da trpi namirenje tražbine tuženika u iznosu od 68.165,41 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja je tražbina utvrđena pravomoćnom presudom ovog suda P-4492/13-27 od 31. srpnja 2014. donesenom protiv njegova oca J. G. (u iznosu od 80.739,39 kn s pripadajućom zateznom kamatom), iz vrijednosti svoje nekretnine jer je za iznos navedene tražbine tuženika ugovor o darovanju nekretnine od 13. veljače 2013. kojim je tuženik od svog oca stekao predmetnu nekretninu izgubio učinak prema tuženiku kao prikraćenom vjerovniku.

4. S obzirom na to da je potraživanje od 80.739,39 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka određeno ovosudnom presudom P-4492/2/13-27 u cijelosti podmireno i to dijelom prijebojem između tuženika i tužiteljeva oca, a dijelom novčanim uplatama prije pokretanja ovršnog postupka, tvrdi da je tražbina tuženika – ovhovoditelja prestala pa ovrhu radi prisilnog namirenja tražbine koje nema predlaže proglasiti nedopuštenom.

5. Radi utvrđenja istinitosti svojih navoda i osnovanosti svoga zahtjeva tužitelj je predložio razgledati prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr- 2168/2019 od 13. lipnja 2019. (list 7 do 10), zaključak ovršnog suda od 12. studenog 2019. (list 11), pravomoćnu i ovršnu presudu ovog suda P-4492/2013-27 od 31. srpnja 2014. (list 12 do 16), pravomoćnu i ovršnu presudu ovog suda P-4882/2013- 55 od 29. svibnja 2015. (list 18 do 23), izjavu o prijeboju (kompenzaciji) od 15. srpnja 2015. (list 24), priopćenje punomoćnika tuženika od 22. srpnja 2015. s prilogom (list 25 do 28) i potvrdom o javnobilježničkoj dostavi ocu tužitelja od 8. rujna 2015 (list 29), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje iznosa od 12.573,98 kn 4. listopada 2017. s naznakom opisa plaćanja (list 30), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje iznosa od 2.216,44 kn 4. listopada 2017. s naznakom opisana plaćanja (list 31), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje iznosa od 11.805,00 kn 4. listopada 2017. s naznakom opisana plaćanja (list 32), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje iznosa od 2.267,18 kn 4. listopada 2017. s naznakom opisana plaćanja (list 33), podnesak ovdje tužitelja podnesen u predmetu P-4882/2013 9. listopada 2017. (list 34), obavijest o ispunjenju obveza iz presude ovog suda P-4882/2013 sa specifikacijom koju je tužitelj dostavio tuženiku 16. listopada 2017. uz potvrdu Hrvatske pošte d.d. o primitku preporučene pošiljke (list 36 i 37), obračun tuženika na dan 30. lipnja 2017. (list 38 i 39), zahtjev tuženika Financijskoj agenciji za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda P-4492/2013 od 31. srpnja 2014. (list 40 i 41), preslike univerzalnih naloga za plaćanje iznosa od 53.726,88 kn na ime glavnice prema presudu ovog suda P-848/2016, iznosa od 11.097,82 kn na ime kamate na glavnicu prema istoj presudi, iznosa od 13.152,90 kn na ime naknade troškova parničnog postupka po istoj presudi i iznosa od 591,59 na ime kanate na parnični trošak, a koji su iznosi plaćeni 12. travnja 2018. (list 42 i 43), rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-7616/2013-53 od 4. siječnja 2019. (list 44 do 46) i rješenje Županijskog suda u Splitu, Gž R-169/2019-2 od 18. ožujka 2019. (list 47 i 48).

5.1. Imajući na umu da su donesene nakon što je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen, tužitelj je naknadno predložio razgledati i presudu ovog suda P- 703/2020-17 od 3. svibnja 2021. (list 125 do 133) te presudu Županijskog suda u Varaždinu, Gž-1137/2021-5 od 23. veljače 2022. (list 146 do 152).

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti tvrdeći kako tražbina tuženika iz presude P-4492/2013-27 koja se prisilno ostvaruje u pobijanoj ovrsi nije podmirena u cijelosti. Presuda P-7616/2013 od 27. veljače 2013. u povodu koje je tuženik izjavio prijeboj s potraživanjem koje ima prema ocu tužitelja je ukinuta. Tražbine o kojima se raspravljalo u predmetima P-676/2016 i P-848/16 da nisu u vezi s ovrhom čija je dopuštenost predmet ovog spora.

7. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati dopis svog punomoćnika upućen 6. svibnja 2019. ocu tužitelja s potvrdom Hrvatske pošte d.d. o primitku preporučene pošiljke (list 56) te izvršiti uvod u ovosudne spise P- 4492/2013, P-4882/2013, P-676/2016, P-848/2016, P-6634/2017 i P-6635/2017 kao i u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr – 1370/2019 (ranije Pr-7616/2013).

8. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu sud je utvrdio kako među strankama nema spora o sljedećim činjenicama:

- da je na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja 13. lipnja 2019. pred ovim sudom doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-2168/2019 protiv tužitelja kao drugoovršenika i njegova oca J. G. kao prvoovršenika i to na temelju dviju ovršnih isprava: pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-4492/2013-27 od 31. srpnja 2014. i pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-4882/13 od 29. svibnja 2015. ispravljene rješenjem od 10. lipnja 2015. (kojim je dodan OIB tužitelja te je njegova pogrešna oznaka "zajmoprimca" ispravljena u "daroprimca")

- da je ovrha određena na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužitelja i to radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 68.165,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.651,93 kn teku od 15. svibnja 2013. do isplate, na iznos od 23.519,11 kn teku od 22. svibnja 2013. do isplate, na iznos od 3.581,95 kn teku od 14. lipnja 2013. do isplate, na iznos od 8.683,89 kn teku od 18. srpnja 2013. do isplate, na iznos od 23.387,80 kn teku od 20. studenog 2013. do isplate, na iznos od 3.345,33 kn teku od 16. prosinca 2013. do isplate, na iznos od 2.935,43 kn teku od 17. siječnja 2014. do isplate i na iznos od 59,97 kn teku od 13. veljače 2014. do isplate te radi namirenja troškova ovršnog postupka koji su u rješenju o ovrsi utvrđeni s iznosom od 2.270,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

- da tužitelju presudom P-4882/2013-55 od 29. svibnja 2015. nije naloženo trpljenje namirenja radi ispunjenja tražbine tuženika na ime troškova parničnog postupka dosuđenih presudom P-4492/2013-27 od 31. srpnja 2014.

- da rješenjem o ovrsi Ovr 2168/2019 nije naloženo tužitelju trpiti namirenje tražbine tuženika na ime troškova parničnog postupka dosuđenih presudom P- 4882/2013-55 od 29. svibnja 2015.

- da je tužitelj zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. OZ. - da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda P-4492/2013-27 od 31. srpnja 2014. naloženo J. G. isplatiti ovdje tuženiku Z. d.o.o. iznos od 80.739,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose naznačene u izreci te presude i troškove parničnog postupka u iznosu od 11.047,00 kn,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj P-4882/2013-55 od 29. svibnja 2015. utvrđeno da ugovor o darovanju od 13. veljače 2013. kojim je J. G. svome sinu ovdje tužitelju darovao nekretninu na kojoj je određena ovrha gubi pravni učinak prema Z. d.o.o. u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine utvrđene presudom P-4492/2013-55 te da je tužitelj dužan trpjeti namirenje te tražbine iz vrijednosti darovane nekretnine,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7616/2013 od 27. veljače 2015. naloženo Z. d.o.o. isplatiti J.

G. na ime otpremnine iznos od 70.836,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2013. do isplate,

- da je u predmetu Pr-7616/2013 pravomoćnim rješenjem od 4. siječnja 2019. dopušteno ponavljanje postupka te je ukinuta presuda Pr-7616/2013 od 27. veljače 2015.

- da tuženik protiv oca tužitelja u drugim parničnim postupcima vodi sporove radi naplate svog regresnog potraživanja za isplate koje su uslijedile nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom u predmetu P-4492/2013-27 koja obuhvaća naplate po zadužnici za razdoblje od svibnja 2013. do svibnja 2014.

pa sud nije utvrđivao navedene č injenice uz primjenu članka 221. stavak 1. ZPP-a.

9. Među strankama je sporna osnovanost zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom imajući na umu tvrdnje tužitelja da je potraživanje koje tuženik prislino ostvaruje prestalo.

10. Radi utvrđenja spornih okolnosti izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu, a na temelju tako provedenog postupka sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Tužitelj kao stjecatelj nekretnine na temelju ugovora o darovanju koji je izgubio učinak prema tuženiku u dijelu koji je potreban za namirenje tuženikove tražbine prema darovatelju – tužiteljevu ocu, dužan je, prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovog suda P-4882/2013-55 od 29. svibnja 2015. trpiti na svom stanu namirenje tuženikove tražbine prema njegovom ocu u iznosu od 80.739,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče mjesečno, od 15. svibnja 2013. do 8. svibnja 2014. do isplate. Istom mu je presudom naloženo iz svoje nekretnine trpiti namirenje tuženikova potraživanje na ime troškova tog parničnog postupka i to u iznosu od 11.805,00 kn. Izvan ovih potraživanja, tužitelj nije pasivno legitimiran niti odgovoran za eventualna ostala potraživanja tuženika prema njegovom ocu. S obzirom na to da mu pravomoćnom i ovršnom presudom P-4882/2013-55 nije naloženo da trpi namirenje tražbine koja je tuženiku dosuđena na ime troškova parničnog postupka P-4492/2013-27 u iznosu od 11.047,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ovrha radi ispunjenja te tražbine ne može se provesti na njegovoj nekretnini. Konačno, nema spora da se pobijana ovrhe niti ne vodi radi namirenja tražbine tuženika na ime troškova parničnog postupka dosuđenih presudom P-4882/2013-55 od 29. svibnja 2015.

12. Iz izjave o prijeboju od 15. srpnja 2015. i priopćenja tuženikova punomoćnika (list 24 do 28) proizlazi da tuženik svoje potraživanje prema ocu tužitelju u iznosu od 146.775,44 kn (koje se sastoji od zateznih kamata obračunatih do 15. srpnja 2015. u iznosu od 21.567,59 kn, iznosa duga po ratama od 15. svibnja 2013. do 15. srpnja 2015. u iznosu od 124.411,35 kn, razlike troška postupka u iznosu od 762,50 kn te kamata na razliku troška postupka do 27. veljače 2015. u iznosu od 35,00 kn) prebija sa svojim dugom prema ocu tužitelja u iznosu od 90.530,50 kn (koji se sastoji od kamata do 15. srpnja 2015. u iznosu od 19.694,00 kn te glavnice u iznosu od 70.836,50 kn prema presudi za otpremninu) tako da nakon izvršenog prijeboja na dan 15. srpnja 2015. dug tužiteljeva oca iznosi 56.245,94 kn koji iznos se odnosi na glavnicu.

13. Iz zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik po svom punomoćniku podnio Financijskoj agenciji 30. lipnja 2017. (list 40 i 41) proizlazi da se isti zahtjev za izravnu naplatu odnosi upravo na potraživanje koje je dosuđeno tuženiku ovosudnom presudom P-4492/2013-27 od 31. srpnja 2014.

13.1. Iz obračuna tuženika od 30. lipnja 2017. koji je priložen tom zahtjevu za izravnu naplatu Financijskoj agenciji (list 38 i 39) proizlazi da njegovo (regresno) potraživanje prema ocu tužitelju koje je dosuđeno presudom P-4492/2013-27 (od svibnja 2013. do svibnja 2014.) i to nakon što je tražbina iz te presude djelomično naplaćena prijebojem s njegovom obvezom isplate otpremnine ocu tužitelja, iznosi na ime glavnice 12.573,98 kn, na ime kamata obračunatih od 16. srpnja 2015. do isplate 1.971,38 kn, na ime troškova postupka 12.547,00 kn i na ime kamata od 31. srpnja 2014. do isplate 3.410,91 kn.

14. Uvidom u potvrde o provedenim nalozima za plaćanje od 4. listopada 2017. (list 30 do 33) utvrđeno je da je četvrti dan po sastavljanju navedenog obračuna tuženiku na ime ostatka glavnice po presudi P-4492/2013 nakon prijeboja prema tuženikovoj izjavi o prijeboju s otpremninom oca tužitelja uplaćeno 12.573,98 kn, 2.216,44 kn na ime kamata na ostatak glavnice po presudi nakon prijeboja, 11.805,00 kn plaćeno je na ime troškova postupka (iz predmeta P-4882/2013, list 19) i 2.267,18 kn na ime kamata na troškove postupka od 29. svibnja 2015.

15. Uvidom u dopis punomoćnika tuženika od 6. svibnja 2019. (list 56) i prijedlog za ovrhu od 11. lipnja 2019. (list 7 do 10), utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj unatoč izvršnom prijeboju, nakon što je povodom njegovog zahtjeva za ponavljanje postupka ukinuta presuda (Pr-7616/2013 od 27. veljače 2017.) kojom je na ime otpremnine obvezan isplatiti ovdje tužitelju iznos od 70.836,50 kn sa zateznim kamatama i troškove postupka, pokrenuo ovršni postupak radi naplate ostatka glavnice u iznosu od 68.165,41 kn (što predstavlja razliku između glavničnog iznosa od 80.739,39 kn dosuđenog mu presudom P-4492/13 i s tog osnova naknadno plaćenih 12.573,98 kn) i pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose kako je to presuđeno presudom P-4492/13 te troškova ovršnog postupka. Ovrha nije određena radi namirenja troškova parničnog postupka.

16. Na temelju gore navedenih utvrđenja zaključak je ovog suda da je tuženik kao dug oca tužitelja prema njemu u izjavi o prijeboju od 15. srpnja 2015. uračunao ne samo dugovanje po presudi P-4493/2013-27 već i dugovanje za iduće razdoblje te da je prijebojem obuhvaćena glavnica iz presude P-4492/2013-27 u iznosu od 68.165,41 kn i zatezne kamate obračunate do dana prijeboja što potvrđuje tuženikov obračun od 30. lipnja 2017. upućen Financijskoj agenciji u kojem sam tuženik navodi da je njegovo potraživanje prema presudi P-4492/2013 za razdoblje od svibnja 2013. do svibnja 2014. djelomično podmireno prijebojem s obvezom isplate otpremnine te da mu otac tužitelj na ime glavnice duguje iznos od 12.573,98 kn (kada se tom iznosu doda iznos od 68.165,41 kn dolazi se do ukupnog iznos glavnice od 80.739,39 kn dosuđene tuženiku presudom P-4493/13) i zatezne kamate od 16. srpnja 2015. pa nadalje.

17. Imajući na umu specifikaciju samog tuženika iz lipnja 2017. o stanju glavnice i sporednih potraživanja, kao i činjenicu da su navedeni iznosi plaćeni četiri dana nakon toga uplatama na račun tuženika (prema potvrdama o izvršenim nalozima za plaćanje) ovrha koje se vodi na nekretnini tužitelja čija je odgovornost ograničena samo na potraživanje jasno naznačeno u ovosudnoj presudi P-4882/2013-55, nedopuštena jer je tražbina koja je predmet naplate u ovršnom postupku prestala na temelju činjenica nastalih u vrijeme kada ih tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe ovršna isprava. Zbog toga je žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a osnovan pa ovrhu treba proglasiti nedopuštenom.

18. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da njegovo potraživanje prema ocu tužitelja koje je dijelom podmirio izjavom o prijeboju s dugovanjem prema ocu tužitelja nije tim prijebojem djelomično podmirio. To zato što su za međusobni prijeboj tuženika i oca tužitelja njihovih dospjelih novčanih tražbina iz presuda P-4492/13-27 od 31. srpnja 2014. i Pr-7616/13-17 od 27. veljače 2015.u trenutku izvršenog prijeboja bile ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članaka 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) pa činjenica da je presuda kojom je utvrđena obveza tuženika prema ocu tužitelju na ime otpremnine (Pr-7616/13 od 27. veljače 2015.) naknadno ukinuta (rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7616/2013-53 od 4. siječnja 2019. povodom prijedloga za ponavljanje postupka) ne utječe na valjanost prijeboja budući je prijeboj jedan od načina prestanka obveza te se u skladu s člankom 196.stavkom 2. ZOO smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to, odnosno ex tunc (dakle 2015.) u vrijeme kada je postojala dospjela obveza tuženika prema ocu tužitelju pa kako su obveze stavljene u prijeboj prestale to tuženik ima mogućnost u drugoj parnici potraživati od tužitelja ono što je isti stekao bez osnove.

19. Odluka o naknadi troškova postupka tužitelju temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tužitelju je dosuđena naknada za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.032,00 kn, sudsku pristojbu na presudu od 14. prosinca 2020. u iznosu od 1.032,00 kn i sudsku pristojbu na žalbu od 28. prosinca 2020. u iznosu od 2.064,00 kn. 20. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. travnja 2022.

Sutkinja:

Ivana Čačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Puli.

Dna:

1. B. G.

2. D. S., odvjetnik iz Z.