REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 419/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. (osobno i kao zakonske nasljednice iza pok. drugotužiteljice L. B.) iz T. M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-850/17-2 od 5. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1797/15-28 od 21. lipnja 2017., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice J. R. i preinačava se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-850/17-2 od 5. rujna 2017. i sudi:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1797/15-28 od 21. lipnja 2017.

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova postupka iznos od 1.375,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da su I. tužiteljica J. R. iz T. M., i II. tužiteljica L. B. iz G. S., suvlasnice na jednake dijelove nekretnine čkbr. 692/21 šikara S. sa 1115 čhv upisane u zkulbr. 65 k.o. G. S. što im je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužiteljice na temelju ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo u roku od 15 dana.

II. Tužena je dužna I. tužiteljici J. R. i II. tužiteljici L. B. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.447,54 kn sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi HNB-a izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućoj od dana 21. lipnja 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je revizija tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnose tužiteljice zbog materijalno pravnog pitanja koje glasi:

„Da li se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana u slučajevima u kojima su posjednici do dana 17. 11. 1999. godine stekli uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno može li se temeljem odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ukinute 17. 11. 1999. godine, u rok dosjelosti računati i razdoblje prije 8. 10. 1991. i steći pravo vlasništva dosjelošću ako su do dana 17. 11. 1999. ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću?“.

4. Tuženica je odgovorila na reviziju.

5. Prije svega valja reći da je u revizijskom stupnju postupka drugotužiteljice L. B. umrla, da je bio određen prekid postupka, te da je u odnosu na nju postupak nastavljen po nasljednici i ovdje prvotužiteljici J. R., tako da je ona sada jedina tužiteljica.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a. ZPP-a ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je nesporno da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnina iz zk. ul. br. 65 k.o. G. S. i to kč. br. 692/21 šikara S. sa 1115 čhv, što proizlazi i iz izvadaka iz zemljišnih knjiga te povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga iz kojeg proizlazi da je tuženica upisana kao vlasnik predmetne nekretnine 2004. temeljem odredbe čl. 362. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-proč. tekst - dalje: ZVDSP) u svezi čl. 3. st. 1. i čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91), do tada je od 1948. nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, a od 1925. godine upisana kao vlasništvo Zemljišne zajednice S. G. S. - P.,

- da iz iskaza svjedokinje L. K. proizlazi da je na predmetnim nekretninama u naravi šikara, šuma, viđala pok. oca tužiteljice J. R., Đ. B. da čisti i krči drva i to u vremenu unazad 20 godina prije njegove smrti, čak da je i njoj za potrebe njenog domaćinstva davao drva,

- da iz iskaza svjedoka S. R. supruga tužiteljice J. R. proizlazi da je sada pok. otac tužiteljice Đ. B. krčio i obrađivao drva na nekretnini u čemu mu je i on osobno pripomagao i to u vremenu oko 17 godina tako što su svake godine krčili i rušili drva na predmetnoj nekretnini u naravi šuma,

- da iz stranačkog iskaza tužiteljice J. R., koja je rođena ..., proizlazi da od kako ona pamti da je u posjedu predmetne nekretnine koja je u naravi šuma bio njen sada pok. otac Đ. B., koji je umro ..., a koju nekretninu je njen otac dobio darovanjem od sada pok. strica G. B., kojeg nije upoznala i za kojeg ne zna kako je stekao predmetne nekretnine jer o tome ne postoji pisani trag. Njezin sada pok. otac Đ. B. je predmetnu nekretninu održavao i povremeno rušio u njoj drva, a nikad mu nitko nije branio posjed niti mu osporavao pravo vlasništva te je plaćao porez na nekretnine u vrijeme postojanja te obveze, da se predmetna nekretnina ne vodi na njenog pok. oca Đ. B. saznala je nakon njegove smrti tijekom ostavinskog postupka, u posjedu su ona i njena majka L. B. koje su i naslijedile pok. Đ. B.,

- da iz rješenja o nasljeđivanju donijetog po javnom bilježniku M. K. iz B. broj O 314/2014-1 UPP OS Bjelovar 66/2014-5 od 15. svibnja 2014. proizlazi da je sada pok. otac tužiteljice J. R., a suprug njene majke L. B. rođen ... i umro dana ... te su njegovim nasljednicama proglašene J. R. i L. B., da predmetna nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka iza sada pok. Đ. B.,

- da se kao posjednik vodi sada pok. Đ. B., kako to proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista (list 9 i 10). Radi identifikacije izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka D. M., dipl. ing. geod. koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje i skicu izmjere (list 59 i 60) koje sud prihvaća u cijelosti jer su dati stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom očevida, a pri tom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje i skicu izmjere. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju šumu,

- da analizirajući prihvaćeni nalaz i mišljenje i skicu izmjere mjerničkog vještaka te prihvaćene iskaze svjedoka i prihvaćeni iskaz tužiteljice J. R. sud zaključuje da je sada pok. Đ. B. predmetnu nekretninu u naravi šuma darovao njegov sada pok. stric G. B. (kojega tužiteljica J. R. nije poznavala, te se iz njenog iskaza može zaključiti da je on umro prije njenog rođenja, a ona je rođena ..., pa se nedvojbeno zaključuje da je sada pok. stric G. B. i prije rođenja tužiteljice J. R. njezinom ocu darovao predmetnu nekretninu) te da tužiteljicu (i njenu majku L. B.) te sada pok. Đ. B. nitko nije ometao u posjedovanju niti im osporavao pravo vlasništva i posjed.

7. Sud drugog stupnja svoju odluku donosi na temelju pravnog shvaćanja da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima u vrijeme posjeda ne može uračunavati vrijeme samostalnog posjeda ili posjeda putem pravnih prednika do 8.listopada 1991.

8. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

9. Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje u tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije) pa tako i pravno shvaćanje da u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj: 22768/12) i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991.

10. S tim u svezi, slijedeći praksu Europskog suda za ljudska prava ovaj sud je u svojoj odluci Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:

„Navedena shvaćanja odnose se na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZV, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99).

U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta.“.

11. Dakle, kako je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica (osobno i kao nasljednica iza svoje pokojne majke ovdje ranije tužiteljice L. B.) sama i putem svojih prednika posjeduju spornu nekretnine duže od 40 godina, i da se pitanje zabrane stjecanja prava vlasništva dosjelošću na ranijem društvenom vlasništvu na primjenjuje jer ne postoje prava trećih osoba koja bi se stjecanjem prava vlasništva od strane tužiteljice vrijeđala, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su tužiteljica i njena sada pokojna majka L. B. vlasnice sporne nekretnine koja je predmetom ove parnice.

12. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti presudu suda drugog stupnja i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 395. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na određeno postavljen i preciziran zahtjev za naknadu troškova sastava revizije po odvjetniku sukladno odredbi Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

14. Zbog svega gore iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.