REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 390/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O., rođene P. iz V., OIB: ..., J. P., OIB: ... i I. P., OIB ..., oboje iz O., a svi zastupani po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., Podružnice O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-915/2018-3 od 27. listopada 2020., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 18. P-253/2010-25 od 30. srpnja 2018., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-915/2018-3 od 27. listopada 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka nastalih povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem dopušteno je ponavljanje postupka te je ukinuta odluka iz st. II. izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-253/2010-25 od 5. veljače 2013., preinačen je st. II. al. 2. izreke rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1320/2013-2 od 12. rujna 2013. te je naloženo tuženiku da tužiteljima kao solidarnim vjerovnicima na ime naknade parničnog troška sada pokojne IV-tužiteljice M. K. isplati ukupan iznos od 5.647,75 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci uvećane za pet postotnih poena koja teče od 12. rujna 2013. pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljima platiti na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 3.100,00 kn sa zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 23. svibnja 2018. kao dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa do isplate.

2. Drugostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke uvažena je žalba tuženika te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, a ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.406,25 kn. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.171,87 kn.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, ali drugom sucu pojedincu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-929/2021-2 od 2. ožujka 2021., dopustio tužiteljima izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li je dopušten i osnovan prijedlog za ponavljanje postupka u odnosu na odluku (rješenje) o trošku postupka koje je doneseno nakon pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari, a u situaciji kada je pravomoćna odluka o glavnoj stvari kasnije preinačena povodom izjavljene revizije nakon odluke o troškovima postupka?"

8. U postupku je utvrđeno:

- da je odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2328/2011-2 od 12. siječnja 2012., preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 253/2010-28 od 9. ožujka 2011. u odnosu na tada IV-tužiteljicu pokojnu M. K. na način da je njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- da su ovdje tužitelji zakonski nasljednici pokojne M. K.,

- da je povodom izjavljene revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-355/2013-2 od 10. listopada 2017., preinačio presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-328/2011-2 od 12. siječnja 2012., a u odnosu na glavnu stvar i zahtjev IV-tužiteljice M. K. na način da je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je usvojen njen tužbeni zahtjev u istoj visini kao i u odnosu na ostala tri tužitelja,

- da je navedenom odlukom Županijskog suda u Osijeku od 12. siječnja 2012. odlučeno da se ukida odluka o trošku i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da je postupajući po toj odluci prvostupanjski sud pod poslovnim brojem P- 253/2010-9 od 5. veljače 2013. donio rješenje o trošku, a nakon što je pred Vrhovnim sudom započeo revizijski postupak dostavom spisa 8. veljače 2012.,

- da je Županijski sud u Osijeku u predmetu poslovni broj Gž-1320/2013-2 od 12. rujna 2013., povodom žalbe na rješenje o troškovima postupka djelomično preinačio rješenje o troškovima na način da je zbog potpunog neuspjeha IV-tužiteljice u sporu obvezao istu na naknadu troškova postupka u iznosu od 5.382,62 kn, a u odnosu na I – III tužitelje prvostupanjsku odluku je preinačio na način da je obvezao tuženika svakom tužitelju isplatiti iznos od 5.647,75 kn s pripadajućim kamatama.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i historijata postupanja u parničnom postupku u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari te je ukinuo odluke Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-253/2010-10 od 5. veljače 2013. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1320/2013-2 od 12. rujna 2013. u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na prednicu tužitelja te je ujedno naložio tuženiku plaćanje troškova parničnog postupka tužiteljima u iznosu 5.647,75 kn kao i troškova ovog parničnog postupka od 3.100,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici da su ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP jer je odlukom ovoga suda preinačena odluka o glavnoj stvari te je prednici tužitelja dosuđena zatražena naknada štete, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka jer je odluka o troškovima postupka u odnosu na prednicu tužitelja donesena prije nego što je ovaj sud odlučio o reviziji IV-tužiteljice i kojom je prihvatio njenu reviziju te preinačio pobijanu drugostupanjsku odluku na način da je uspostavio prvostupanjsku odluku kojom je IV-tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom za naknadu štete protiv tuženika. Pri tome prvostupanjski sud smatra da je institut ponavljanja postupka jedini način da tužitelji kao pravni slijednici bivše IV-tužiteljice mogu ostvariti pravio na naknadu troškova po osnovi odluke revizijskog suda u glavnoj stvari.

11. Drugostupanjski sud je na temelju istog činjeničnog stanja i kronologije postupanja zaključio da prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari nije osnovan, slijedom čega je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog kao neosnovan. Drugostupanjski sud svoje pravno shvaćanje temelji na tome da se ponavljanje postupka može tražiti samo u odnosu na odluku suda kojom se postupak pravomoćno završava u odnosu na glavnu stvar, a ne ako se radi o rješenju o troškovima parničnog postupka jer isto nema karakter pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak. Nadalje, drugostupanjski sud smatra da je prednica tužitelja trebala izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1320/2013-2 od 12. rujna 2013. te tražiti spajanje s revizijskim predmetom povodom revizije u odnosu na presudu i glavnu stvar, a sve kako bi se odlučilo i o troškovima postupka.

12. Tužitelji u reviziji ističu da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda potpuno nerazumno i da nigdje u ZPP nije propisano da stranka u ovakvoj pravnoj situaciji nema pravo na podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP. Tužitelji, također, u reviziji navode kako je potpuno neprihvatljivo i netočno tumačenje da je prednica tužitelja trebala na pravomoćnu odluku o troškovima parničnog postupka izjaviti reviziju, jer u to vrijeme temeljem odredbe čl. 467.a ZPP u postupku o sporovima male vrijednosti (a radilo se o trošku manjem od 10.000,00 kn) revizija je bila dopuštena samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena, a to drugostupanjski sud nije učinio. Nadalje, tužitelji navode da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske revizija protiv rješenja o troškovima od 16. studenog 2015. bila nedopuštena, slijedom čega prednica tužitelja nije imala nikakve osnove za izjavljivanje revizije protiv rješenja o troškovima postupka u situaciji kada još nije bila donesena odluka o reviziji povodom njenog glavnog potraživanja.

13. Ovaj sud prije svega ističe da je rješenje o troškovima postupka akcesorno i da je vezano za odluku o glavnoj stvari te je potpuno neprihvatljivo da stranka uspije u sporu u odnosu na glavnu stvar, a da joj ne pripadaju zatraženi troškovi parničnog postupka, odnosno da je čak dužna naknaditi trošak parničnog postupka drugoj strani. Pravno stajalište drugostupanjskog suda je stoga pogrešno i prije svega formalističko. U pravu su tužitelji kada navode da nemaju nikakve druge mogućnosti pravne zaštite u takvoj situaciji osim prijedloga za ponavljanje postupka kojim je odlučeno o troškovima postupka te se stoga odredba čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP odnosi i na situaciju kakva je u ovome postupku.

14. Pogrešno drugostupanjski sud navodi da je prednica tužitelja mogla izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda od 12. rujna 2013. kojim je odlučeno da prednica tužitelja nema pravo na trošak i da je dužna naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku jer takva revizija bi bila eventualno nedopuštena temeljem odredbe čl. 467.a ZPP, a isto tako temeljem pravnog shvaćanja ovoga suda nakon 16. studenog 2015.

15. Iako odredba čl. 421. st. 1. ZPP primarno ima u vidu postupak o glavnoj stvari, prema pravnom shvaćanju ovoga suda nema nikakve zapreke da se dopusti ponavljanje postupka i u odnosu na samostalnu odluku o troškovima, posebno imajući u vidu situaciju kada je nakon takve odluke donesena odluka o glavnoj stvari koja u potpunosti mijenja takvu odluku o troškovima parničnog postupka. Svako drugo tumačenje odredbe čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP bilo bi previše formalističko i predstavljalo bi prekomjerni teret i povredu prava na pravično suđenje u odnosu na tužitelje.

16. Stoga je odgovor na postavljeno pravno pitanje da je dopušten i osnovan prijedlog za ponavljanje postupka u odnosu na odluku o trošku postupka koja odluka je donesena nakon pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari, a u situaciji kada je pravomoćna odluka o glavnoj stvari kasnije preinačena povodom izjavljene revizije nakon odluke o troškovima postupka.

17. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku odluku i riješiti kao u izreci iz razloga jer je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka uzimajući u obzir pravno shvaćanje ovoga suda.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.