REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-1317/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. G. Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2019-21 od 24. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2019-21 od 24. siječnja 2020., i sudi:
I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1527/1 površine 120 m2 k.o. S., a koja nekretnina je ucrtana na skici lica mjesta od 26. studenog 2019. stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. K., omeđena likom i točkama A- B-C-D-A i označena sivom i bijelom bojom, te u dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1527/2 površine 71 m2 k.o. S., a koja nekretnina je ucrtana na skici lica mjesta od 26. studenog 2019. stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. K., omeđena likom i točkama C-D-E-F-C i označena bijelom bojom, što je tuženica dužna priznati i dopustiti tužitelju da ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak od 6.250,00 kn (šesttisućasdvjestopedeset kuna) u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2019-21 od 24. siječnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1527/1 površine 120 m2 k.o. S., a koja nekretnina je ucrtana na skici lica mjesta od dana 26. studenog 2019. sačinjenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. K., omeđena likom i točkama A-B-C-D-A i označena sivom i bijelom bojom, te u dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1527/2 površine 71 m2 k.o. S., a koja nekretnina je ucrtana na skici lica mjesta od dana 26. studenog 2019. sačinjenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. K., omeđena likom i točkama C-D-E-F-C i označena bijelom bojom, što je tuženica dužna priznati i slijedom toga dopustiti tužitelju da ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 5.000,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio kako nije sporno da je tužitelj od G. A. i M. A. kupio dio č. zem. 1527/1 površine 120 m2 i dio č. zem. 1527/2 površine 71 m2, sve k.o. S. i to konkretno dijelove tih nekretnina, kao ni da je M. A. svom unuku, M. A., na temelju ugovora darovala dio stambene zgrade u S. površine oko 35 m2 i dio dvorišta površine 70 m2 označene kao dio čzgr. 52 k.o. S..
2.1. Osim toga, utvrđeno je da predmet spora predstavljaju dijelovi čest. zem. 1527/1 i 1527/2 k.o. S., kako je to identificirao vještak geodetske struke, koje se nalaze uz čzgr. 52 iste k.o. te se zapravo, radi se o cjelini koju čine stambeni objekt s pripadajućim dvorištem, cisternom za vodu i pomoćnim objektom, omeđen zidovima visine cca 3 metra i fizički odijeljen od susjednih nekretnina, a utužene nekretnine predstavljaju dvorište uz stambenu zgradu starije gradnje, koja zgrada ima oznaku čzgr. 52 k.o. S. i nalazi se južno od utuženih čestica.
2.2. Nadalje je utvrđeno kako je tuženica je upisana kao vlasnik i č. zem. 1527/1 i č. zem. 1527/2 k.o. S., s tim da je prva u posjedovnom listu upisana kao društvena imovina, dok je, prema sadržaju priložene povijesti promjena na katastarskim česticama od 1956. godine upisana kao posjed M. A. pok. T. iz S., više drugih fizičkih osoba i dijelom kao društveno vlasništvo, a č. zem. 1527/2 od 1956. u katastarskom operatu upisana je kao društveno vlasništvo. Utvrđeno je i da je čzgr. 52 k.o. S. upisana kao suvlasništvo više fizičkih osoba, a među njima i prednik prodavatelja spornih čestica, M. A. pok. N. i to za 3/768 dijela.
2.3. Prvostupanjski sud je utvrdio i da se dio č. zem. 1527/1 k.o. S. označen na skici lica mjesta izrađenoj od strane K. T. (koja je identična skici vještaka K.) točkama A-B-C-D-A nalazi izvan granica građevinskog područja Općine B., a dio č. zem. 1527/2 označen na istoj skici slovima C-D- E-F-C unutar granica građevinskog područja te da je dio č. zem. 1527/1 k.o. S. površine 183 384 m2, suposjed upisan kao društvena imovina obuhvaćen Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša, a č. zem. 1527/2 k.o. S. da je obuhvaćena izvanrednom revizijom Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za gospodarsku jedinicu D. brdo od 1. siječnja 2010. do 1. prosinca 2019. Utvrdivši da predmet spora predstavlja stambena zgrada starije izgradnje i pripadajuće dvorište (koje je sastavljeno od utuženih nekretnina), prvostupanjski sud je ocijenio kako ostali provedeni dokazi ne dovode do zaključka da je posjed tog dvorišnog dijela bio pošten, neprekidno dulje od 40 godina, nego bi se jedino moglo zaključiti da je prednik tužitelja T. A. bio pošteni posjednik dijela čzgr. 52 k.o. S., pa onda i njegov vlasnik te je odbio tužbeni zahtjev za stjecanje vlasništva dosjelošću. Prvostupanjski sud je ocijenio i da o eventualnom pomicanju katastarskih planova koje spominje tužitelj i koji bi eventualno mogli govoriti u prilog tvrdnji o neprekinutom, poštenom posjedu tužiteljevih prednika u dovoljnom vremenskom razdoblju, ne prileže bilo kakvi dokazi.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u tužiteljevu korist, a podredno da vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred drugim uređujućim sucem.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da i sam sud u obrazloženju pobijane presude ističe kako nije sporno da je tužitelj od G. A. i M. A. kupio dio č.zem. 1527/1 i dio č.zem. 1527/2 sve k.o. S., dakle stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva kao i da je u prošlosti na navedenom području došlo do krivih uklopa katastarskih planova, pa se identifikacijom potvrdilo da su zgradne čestice tužitelja izmaknute s č.zgr. 52 i u stvarnosti se nalaze na česticama zemlje koje su u tužbi i označene i u naravi predstavlja staru stambenu zgradnu česticu (površine 71 m2 ) i mali dio dvorišta (30 m2 ) i da je nekretnina od međnih zgradnih čestica jasno omeđena sa svih strana kamenim zidom te je ministarstvo predniku prednika tužitelja dodijelilo novčana sredstva za obnovu njezine obiteljske kuće sukladno Zakonu o obnovi, a broj ugovora je označen u darovnom ugovoru prednika tužitelja. Ističe i da se tužiteljeve nekretnine nalaze na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama k.o. S. kao kultura „pašnjak“ i bez oznake površine i nije teško zaključiti da je očevid na licu mjesta ukazao da nema mjesta kulturi „pašnjak“. Stoga smatra da je u ovom postupku dokazao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, valjani pravni odnos stjecanja prava vlasništva prednika tužitelja te i stjecanje vlasništva njihovih prednika. Poziva se i na brojnu sudsku praksu županijskih i općinskih sudova te predmet Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-96/2010. i smatra da nisu osnovani navodi prvostupanjskog suda da se tužitelj u tužbenom zahtjevu trebao pozvati na dosjelost kao stjecanje vlasništva, jer je osobno on kupio nekretnine.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ali je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva dijela nekretnine oznake č. zem. 1527/1 površine 120 m2 i č. zem. 1527/2 površine 71 m2, sve k.o. S., a kako su navedeni dijelovi nekretnina označeni na skici lica mjesta vještaka D. K. iz njegovog nalaza od 26. studenog 2019. što je tuženica dužna priznati i dopustiti tužitelju upis prava vlasništva.
9. Člankom 18. stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. I Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91) sadržavao je odredbu o presumpciji savjesnosti posjeda (članak 72. stavak 3.).
10. Prvostupanjski sud je kao jedan od razloga odbijanja tužbenog zahtjeva naveo da iz dokaznog postupka nije razvidno na temelju koje su pravne osnove prednici tužitelja stupili u posjed utuženih nekretnina i da provedeni dokazi ne dovode do zaključka da je posjed predmetnog dvorišnog dijela nekretnine bio pošten. Ovakvim zaključkom prvostupanjski sud je implicitno teret dokaza utvrđenja činjenice poštenja posjeda pogrešno prebacio na tužitelja. Naime, u smislu navedenih zakonskih odredaba poštenje posjeda se presumira te je tuženica, ako smatra da je posjed eventualno bio nepošten, trebala takvu činjenicu dokazivati, što tijekom postupka nije učinjeno.
11. Također, činjenica da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana treća osoba ne znači automatizmom i da je posjed nepošten (ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske odluka poslovni broj Rev-494/2021 i dr.).
12. U odnosu na činjenicu da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz iskaza saslušanih osoba proizlazi da je predmetni dio dvorišta korišten generacijama od strane obitelji A. više od 200 godina te da su tužitelj i njegovi prednici samovlasno i neometano posjedovali predmetno dvorište koje je ograđeno starim kamenim zidovima, koje predstavlja u stvarnosti jedinstvenu cjelinu i u kojemu se nalazi još i cisterna za vodu. Spisu nije privijen ni jedan dokaz koji bi upućivano na drugačije činjenično stanje. Štoviše, iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., Odjela za katastar nekretnina B. koja je privijena spisu, proizlazi da je kao posjednik dijela čestice zemlje 1527/1 k.o. S. upisan A. M. pok. T. iz S. od revizije posjedovnog stanja i kultura 1956. godine, a dio u korist društvenog vlasništva i više fizičkih osoba. Također, tuženica kao upisana vlasnica predmetnih dijelova nekretnine bila potpuno pasivna u iskazivanju vlasničkih ovlasti na nekretninama.
13. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
14. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka (članak 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
15. Budući da iz provedenih dokaza u ovom predmetu proizlazi da su tužiteljevi prednici u posjedu sporne nekretnine bili preko 100 godina, dakle, i prije 8. listopada 1991., i da je taj posjed imao određenu kvalitetu (poštenje), tužiteljevi prednici su vlasništvo stekli dosjelošću i to posjedovanjem pravnih prednika tužitelja najmanje 40 godina još prije 6. travnja 1941., sve u smislu pravnog pravila paragrafa 1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika, a koja pravila u Republici Hrvatskoj se primjenjuju na temelju odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).
16. To pak znači da su pravni prednici tužitelja bili vlasnici spornih nekretnina i u vrijeme stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), a odredba članka 55. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93), a kojom je bilo propisano da se na šumama i šumskom zemljištu državno vlasništvo ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-374/98 od 12. siječnja 2000.
17. Ovaj sud navodi i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo sljedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (...), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
18. Slijedom navedenog, a budući da su tužiteljevi prednici dosjelošću (na temelju zakona) stekli vlasništvo na predmetnoj dvorišnoj nekretnini, osnovano tužitelj zahtijeva utvrđenje da je sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine i zahtjeva da je tuženica dužna trpjeti upis takvog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
19. Tužitelj koji je uspio u sporu ima pravo i na naknadu parničnog troška u smislu odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj ima pravo na nagradu odvjetniku za sastav tužbe od 24. prosinca 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), u koji iznos je uključen i PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), nagrada za zastupanje na ročištu 19. travnja 2019. i 14. studenoga 2019. od po 625,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 2. Tarife) s uključenim PDV-om, nagrada za zastupanje na ročištu 12. lipnja 2019., 23. rujna 2019. i 10. prosinca 2019. od po 1.250,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife) s uključenim PDV-om, odnosno ukupno iznos od 6.250,00 kn.
20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku valjalo je preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke ove presude.
21. Odluka o trošku postupka pod točkom II. izreke ove presude donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac, v.r.
