REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj 7 P-794/2019-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. P. OIB ... i dr. sc. S. P. OIB..., oboje iz I. G., ..., protiv tuženika-protutužitelja Z. h. d.o.o. Z., ..., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika-protutuženika T. d.d. Z., ..., OIB..., kojeg zastupa punomoćnica M. I., zaposlenica umješača, radi isplate i predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. ožujka 2022. u prisutnosti oba tužitelja te punomoćnika tuženika i umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 26. travnja 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o. Z., ..., OIB... da tužiteljima A. P. OIB ... i dr. sc. S. P. OIB..., oboje iz I. G., ... isplati iznos od 698.106,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 215.552,06 kn od 11. rujna 2007. i
na iznos od 482.554,90 kn od 2. lipnja 2009.
i to u razdoblju do 31. prosinca 2007. po stopi koju propisuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuju isplatu kunske protuvrijednosti 147.680,48 CHF povrh srednjeg tečaja HNB do prodajnog tečaja HNB kao neosnovan.
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu kamata plaćenih na ime rata kredita u iznosu od 48.596,92 CHF sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 115,06 CHF od 15. listopada 2007. do isplate
na iznos od 606,03 CHF od 15. siječnja 2008. do isplate
na iznos od 632,18 CHF od 14. travnja 2008. do isplate
na iznos od 684,37 CHF od 15. srpnja 2008. do isplate
na iznos od 684,36 CHF od 13. listopada 2008. do isplate
na iznos od 683,00 CHF od 15. siječnja 2009. do isplate
na iznos od 685,52 CHF od 15. travnja 2009. do isplate
na iznos od 1.139,56 CHF od 15. srpnja 2009. do isplate
na iznos od 760,55 CHF od 10. kolovoza 2009. do isplate
na iznos od 759,49 CHF od 10. rujna 2009. do isplate
na iznos od 758,41 CHF od 10. listopada 2009. do isplate
na iznos od 757,34 CHF od 10. studenog 2009. do isplate
na iznos od 756,25 CHF od 10. prosinca 2009. do isplate
na iznos od 755,16 CHF od 10. siječnja 2010. do isplate
na iznos od 754,07 CHF od 10. veljače 2010. do isplate
na iznos od 752,97 CHF od 10. ožujka 2010. do isplate
na iznos od 751,86 CHF od 10. travnja 2010. do isplate
na iznos od 750,75 CHF od 10. svibnja 2010. do isplate
na iznos od 719,30 CHF od 10. lipnja 2010. do isplate
na iznos od 718,19 CHF od 10. srpnja 2010. do isplate
na iznos od 717,06 CHF od 10. kolovoza 2010. do isplate
na iznos od 715,93 CHF od 10. rujna 2010. do isplate
na iznos od 714,80 CHF od 10. listopada 2010. do isplate
na iznos od 713,65 CHF od 10. studenog 2010. do isplate
na iznos od 646,42 CHF od 10. prosinca 2010. do isplate
na iznos od 645,29 CHF od 10. siječnja 2011. do isplate
na iznos od 644,16 CHF od 10. veljače 2011. do isplate
na iznos od 643,01 CHF od 10. ožujka 2011. do isplate
na iznos od 641,87 CHF od 10. travnja 2011. do isplate
na iznos od 640,72 CHF od 10. svibnja 2011. do isplate
na iznos od 639,56 CHF od 10. lipnja 2011. do isplate
na iznos od 638,40 CHF od 10. srpnja 2011. do isplate
na iznos od 607,62 CHF od 10. kolovoza 2011. do isplate
na iznos od 606,46 CHF od 10. rujna 2011. do isplate
na iznos od 605,30 CHF od 10. listopada 2011. do isplate
na iznos od 604,13 CHF od 10. studenog 2011. do isplate
na iznos od 602,96 CHF od 10. prosinca 2011. do isplate
na iznos od 601,79 CHF od 10. siječnja 2012. do isplate
na iznos od 600,61 CHF od 10. veljače 2012. do isplate
na iznos od 599,42 CHF od 10. ožujka 2012. do isplate
na iznos od 598,23 CHF od 10. travnja 2012. do isplate
na iznos od 597,03 CHF od 10. svibnja 2012. do isplate
na iznos od 595,83 CHF od 10. lipnja 2012. do isplate
na iznos od 594,62 CHF od 10. srpnja 2012. do isplate
na iznos od 593,41 CHF od 10. kolovoza 2012. do isplate
na iznos od 592,19 CHF od 10. rujna 2012. do isplate
na iznos od 590,97 CHF od 10. listopada 2012. do isplate
na iznos od 589,74 CHF od 10. studenog 2012. do isplate
na iznos od 588,51 CHF od 10. prosinca 2012. do isplate
na iznos od 587,27 CHF od 10. siječnja 2013. do isplate
na iznos od 586,03 CHF od 10. veljače 2013. do isplate
na iznos od 584,78 CHF od 10. ožujka 2013. do isplate
na iznos od 583,52 CHF od 10. travnja 2013. do isplate
na iznos od 582,26 CHF od 10. svibnja 2013. do isplate
na iznos od 581,00 CHF od 10. lipnja 2013. do isplate
na iznos od 579,73 CHF od 10. srpnja 2013. do isplate
na iznos od 578,45 CHF od 10. kolovoza 2013. do isplate
na iznos od 577,17 CHF od 10. rujna 2013. do isplate
na iznos od 575,88 CHF od 10. listopada 2013. do isplate
na iznos od 574,59 CHF od 10. studenog 2013. do isplate
na iznos od 573,29 CHF od 10. prosinca 2013. do isplate
na iznos od 571,99 CHF od 10. siječnja 2014. do isplate
na iznos od 359,32 CHF od 10. veljače 2014. do isplate
na iznos od 358,29 CHF od 10. ožujka 2014. do isplate
na iznos od 357,25 CHF od 10. travnja 2014. do isplate
na iznos od 356,21 CHF od 10. svibnja 2014. do isplate
na iznos od 355,17 CHF od 10. lipnja 2014. do isplate
na iznos od 354,13 CHF od 10. srpnja 2014. do isplate
na iznos od 353,08 CHF od 10. kolovoza 2014. do isplate
na iznos od 352,04 CHF od 10. rujna 2014. do isplate
na iznos od 350,98 CHF od 10. listopada 2014. do isplate
na iznos od 349,93 CHF od 10. studenog 2014. do isplate
na iznos od 348,87 CHF od 10. prosinca 2014. do isplate
na iznos od 347,81 CHF od 10. siječnja 2015. do isplate
na iznos od 346,75 CHF od 10. veljače 2015. do isplate
na iznos od 345,68 CHF od 10. ožujka 2015. do isplate
na iznos od 344,61 CHF od 10. travnja 2015. do isplate
na iznos od 343,54 CHF od 10. svibnja 2015. do isplate
na iznos od 342,47 CHF od 10. lipnja 2015. do isplate
na iznos od 341,39 CHF od 10. srpnja 2015. do isplate
na iznos od 340,31 CHF od 10. kolovoza 2015. do isplate
na iznos od 339,23 CHF od 10. rujna 2015. do isplate
na iznos od 338,14 CHF od 10. listopada 2015. do isplate
na iznos od 337,05 CHF od 10. studenog 2015. do isplate
na iznos od 335,96 CHF od 10. prosinca 2015. do isplate
na iznos od 334,87 CHF od 10. siječnja 2016. do isplate
na iznos od 333,77 CHF od 10. veljače 2016. do isplate
sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.
IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu kamata iz plaćenih rata kredita u iznosu od 11.491,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 178,72 eura od 10. ožujka 2016. do isplate
na iznos od 356,47 eura od 10. travnja 2016. do isplate
na iznos od 177,75 eura od 10. svibnja 2016. do isplate
na iznos od 177,26 eura od 10. lipnja 2016. do isplate
na iznos od 176,77 eura od 10. srpnja 2016. do isplate
na iznos od 165,79 eura od 10. kolovoza 2016. do isplate
na iznos od 165,31 eura od 10. rujna 2016. do isplate
na iznos od 164,83 eura od 10. listopada 2016. do isplate
na iznos od 164,35 eura od 10. studenog 2016. do isplate
na iznos od 163,86 eura od 10. prosinca 2016. do isplate
na iznos od 280,07 eura od 10. siječnja 2017. do isplate
na iznos od 256,57 eura od 10. veljače 2017. do isplate
na iznos od 255,70 eura od 10. ožujka 2017. do isplate
na iznos od 254,85 eura od 10. travnja 2017. do isplate
na iznos od 253,99 eura od 10. svibnja 2017. do isplate
na iznos od 253,12 eura od 10. lipnja 2017. do isplate
na iznos od 252,26 eura od 10. srpnja 2017. do isplate
na iznos od 228,59 eura od 10. kolovoza 2017. do isplate
na iznos od 227,77 eura od 10. rujna 2017. do isplate
na iznos od 226,95 eura od 10. listopada 2017. do isplate
na iznos od 226,12 eura od 10. studenog 2017. do isplate
na iznos od 225,29 eura od 10. prosinca 2017. do isplate
na iznos od 224,46 eura od 10. siječnja 2018. do isplate
na iznos od 205,15 eura od 10. veljače 2018. do isplate
na iznos od 204,37 eura od 10. ožujka 2018. do isplate
na iznos od 203,58 eura od 10. travnja 2018. do isplate
na iznos od 202,79 eura od 10. svibnja 2018. do isplate
na iznos od 201,99 eura od 10. lipnja 2018. do isplate
na iznos od 201,20 eura od 10. srpnja 2018. do isplate
na iznos od 185,46 eura od 10. kolovoza 2018. do isplate
na iznos od 184,71 eura od 10. rujna 2018. do isplate
na iznos od 183,95 eura od 10. listopada 2018. do isplate
na iznos od 183,19 eura od 10. studenog 2018. do isplate
na iznos od 182,43 eura od 10. prosinca 2018. do isplate
na iznos od 181,67 eura od 10. siječnja 2019. do isplate
na iznos od 171,19 eura od 10. veljače 2019. do isplate
na iznos od 170,46 eura od 10. ožujka 2019. do isplate
na iznos od 169,72 eura od 10. travnja 2019. do isplate
na iznos od 168,98 eura od 10. svibnja 2019. do isplate
na iznos od 168,24 eura od 10. lipnja 2019. do isplate
na iznos od 167,50 eura od 10. srpnja 2019. do isplate
na iznos od 160,25 eura od 10. kolovoza 2019. do isplate
na iznos od 159,53 eura od 10. rujna 2019. do isplate
na iznos od 158,81 eura od 10. listopada 2019. do isplate
na iznos od 158,08 eura od 10. studenog 2019. do isplate
na iznos od 157,35 eura od 10. prosinca 2019. do isplate
na iznos od 156,62 eura od 10. siječnja 2020. do isplate
na iznos od 150,72 eura od 10. veljače 2020. do isplate
na iznos od 150,00 eura od 10. ožujka 2020. do isplate
na iznos od 149,29 eura od 10. travnja 2020. do isplate
na iznos od 148,57 eura od 10. svibnja 2020. do isplate
na iznos od 147,85 eura od 10. lipnja 2020. do isplate
na iznos od 147,13 eura od 10. srpnja 2020. do isplate
na iznos od 143,06 eura od 10. kolovoza 2020. do isplate
na iznos od 142,35 eura od 10. rujna 2020. do isplate
na iznos od 141,64 eura od 10. listopada 2020. do isplate
na iznos od 140,93 eura od 10. studenog 2020. do isplate
na iznos od 140,22 eura od 10. prosinca 2020. do isplate
na iznos od 139,50 eura od 10. siječnja 2021. do isplate
na iznos od 136,07 eura od 10. veljače 2021. do isplate
na iznos od 135,37 eura od 10. ožujka 2021. do isplate
na iznos od 134,66 eura od 10. travnja 2021. do isplate
kao i isplatu daljnjih mjesečnih iznosa kamata iz rata kredita prema Otplatnom planu Zagrebačke banke d.d. sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od 10. svibnja 2021. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.
V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju za mjesečnu međugradsku prijevoznu kartu isplatu iznosa od 221.575,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 1.016,40 kn od 1. svibnja 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. lipnja 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. srpnja 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. rujna 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. listopada 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. studenog 2012. do isplate
na iznos od 1.016,40 kn od 1. prosinca 2012. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2013. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2014. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2015. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2016. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2017. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2018. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2019. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. listopada 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. studenog 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. prosinca 2020. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. siječnja 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. veljače 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. ožujka 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. travnja 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. lipnja 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. srpnja 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2021. do isplate
na iznos od 2.032,80 kn od 1. rujna 2021. do isplate
i u dijelu u kojem potražuju isplatu daljnjih mjesečnih iznosa međugradske prijevozne karte sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od 2.032,80 kn teku od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od 1. kolovoza 2021. do isplate kao neosnovan.
VI Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju troškove ulaganja u stan u iznosu od 24.832,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 2.492,80 kn od 27. svibnja 2009. do isplate
na iznos od 1.647,90 kn od 2. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 200,08 kn od 5. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 166,90 kn od 5. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 143,53 kn od 5. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 241,56 kn od 6. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 8.740,00 kn od 30. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 2.800,00 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate
na iznos od 2.000,00 kn od 15. prosinca 2009. do isplate
na iznos od 6.400,00 kn od 19. ožujka 2010. do isplate
kao neosnovan.
VII Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Z. h. d.o.o. Z., ..., OIB... istaknuto radi prebijanja u iznosu od 560.965,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 1.399,26 kn od 15. srpnja 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2011. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2012. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2013. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2014. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2015. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2016. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2017. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2018. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2019. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2020. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. travnja 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. lipnja 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. srpnja 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. kolovoza 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. rujna 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. listopada 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. studenog 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. prosinca 2021. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. siječnja 2022. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. veljače 2022. do isplate
na iznos od 4.337,72 kn od 15. ožujka 2022. do isplate
i u iznosu od 4.337,72 kn mjesečno počevši od 15. travnja 2022. sve do povrata nekretnine u posjed tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.
VIII Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
“1. Nalaže se tužiteljima A. P., I.-G. ..., OIB... i S. P., I.-G...., OIB... da isele iz: stana i to 962. etaže 90/100000 suvlasničkog dijela nekretnine u A, zgrada mješovite uporabe .... br...., površine 1418 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ...., površine 1819 m , zgrada mješovite uporabe Ulica..., površine 1568 m , zgrada mješovite uporabe U. površine 1084 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 1234 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 998 m , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 541 m2, zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1506 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 1072 m , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 1076 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 1529 m , zgrada mješovite uporabe br. 4 Ulica ... površine 1050 m[2] , zgrada mješovite uporabe ... površine 842 m[2] , zgrada mješovite uporabe ... površine 792 m , dvorište površine 9312 m[2] , ukupne površine 25841 m sagrađenoj na k.č.br. ... upisane kod Općinskog suda u Sesvetama u poduložak ..., zk. iul. ... k.o. S. ., uključujući zemljište i zajedničke dijelove u zgradi, povezane temeljem odredbi čl. 68, 69 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), što u naravi predstavlja 1. povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvoipolsobni stan oznake A7-2-3-B-III-3 na 3. katu, površine 75,24 m[2] (67,28 m zatvorenog prostora, te lođa 7,96 m ) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,11 m[2] i oznake A7-S40, ukupne površine 78,35 m[2] , u zgradi ..., Ulica ...,
te da navedenu nekretninu slobodnu od osoba i stvari, predaju u posjed tuženiku, društvu Z. h. d.o.o. Z., OIB..., u roku od 15 dana.
2. Tužitelji, A. P., I.-G., ... OIB... i S. P., I.-G., ..., OIB ... dužni su tuženiku, društvu Z. h. d.o.o. Z., OIB... izdati valjanu ispravu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to 962. etaže 90/100000 suvlasničkog dijela nekretnine u A, zgrada mješovite uporabe Ulica ..., površine 1418 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica ..., površine 1819 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1568 m , zgrada mješovite uporabe Ulica ...površine 1084 m , zgrada mješovite uporabe Ulica ... površine 1234 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 998 m , zgrada mješovite uporabe Ulica ...površine 541 m2, zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1506 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1072 m , zgrada mješovite uporabe Ulica...površine 1076 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1529 m[2] , zgrada mješovite uporabe br. 4 Ulica... površine 1050 m , zgrada mješovite uporabe ... površine 842 m[2] , zgrada mješovite uporabe ... br. 52 površine 792 m[2] , dvorište površine 9312 m , ukupne površine 25841 m sagrađenoj na k.č.br. ... upisane kod Općinskog suda u Sesvetama u poduložak ..., zk. iul. ...k.o. S. N., uključujući zemljište i zajedničke dijelove u zgradi, povezane temeljem odredbi čl. 68, 69 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), što u naravi predstavlja 1. povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvoipolsobni stan oznake A7-2-3-B-III-3 na 3. katu, površine 75,24 m[2] (67,28 m zatvorenog prostora, te lođa 7,96 m ) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,11 m[2] i oznake A7-S40, ukupne površine 78,35 m[2] , u zgradi A7, Ulica..., koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
3. Nalaže se tužiteljima A. P., I.-G., ..., OIB... i S. P., I.-G., , OIB... da predaju tuženiku, društvu Z. h. d.o.o. Z, ..., OIB... nekretninu i to 962. etažu, 90/100000 suvlasničkog dijela nekretnine u A, zgrada mješovite uporabe Ulica..., površine 1418 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica..., površine 1819 m , zgrada mješovite uporabe Ulica..., površine 1568 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica..., površine 1084 m , zgrada mješovite uporabe Ulica..., Ulica... površine 1234 m , zgrada mješovite uporabe Ulica...površine 998 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica. površine 541 m2, zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1506 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1072 m[2] , zgrada mješovite uporabe Ulica... površine 1076 m , zgrada mješovite uporabe Ulica...površine 1529 m , zgrada mješovite uporabe br. 4 Ulica... površine 1050 m[2] , zgrada mješovite uporabe ... površine 842 m , zgrada mješovite uporabe ... površine 792 m[2] , dvorište površine 9312 m , ukupne površine 25841 m[2] sagrađenoj na k.č.br. ... upisane kod Općinskog suda u Sesvetama u poduložak ..., zk. iul. ... k.o. S. N., uključujući zemljište i zajedničke dijelove u zgradi, povezane temeljem odredbi čl. 68, 69 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), što u naravi predstavlja 1. povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvoipolsobni stan oznake A7-2-3-B-III-3 na 3. katu, površine 75,24 m[2] (67,28 m zatvorenog prostora, te lođa 7,96 m[2] ) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,11 m[2] i oznake A7-S40, ukupne površine 78,35 m , u zgradi A7, Ulica...
slobodnu od tereta na način da ishode upis brisanja založnih prava i to založnog prava upisanog 28. svibnja 2009. pod posl. Z-2546/09 temeljem Ugovora o založnom pravu br. ...od 14. svibnja 2009. solemniziranog kod javnog bilježnika I. L. pod br. Ov-.../0..27. svibnja 2009., Ugovora o namjenskom kreditu od 27. srpnja 2007. i I. Dodatka Ugovora o namjenskom kreditu od 12. svibnja 2009. uknjiženo je pravo zaloga na etaži br. 962, a radi osiguranja tražbine založnog vjerovnika u iznosu od 163.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća tražbine, redovne godišnje kamate sukladno čl. 1 Ugovora o založnom pravu od 14. svibnja 2009., interkalarne kamate po stopi jednakoj redovnoj kamati, te uvećano za ostale kamate, naknade i troškove iz Ugovora za korist: Z.b. d.d., OIB... Z..
založnog prava upisanog 18. veljače 2016. pod posl. Z-677/16 na temelju Dodatka br. 3210161104/2016-2 ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR sklopljenog 29. siječnja 2016. i potvrđenog kod javnog bilježnika T. S. iz Z. pod poslovnim brojem OV-1756/16 3. veljače 2016. uknjižuje se pravo zaloga prijenosom neizbrisane hipoteke posl. br. Z-2546/09 s istim redom prvenstva kojeg je do sada imala ova hipoteka, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od EUR=83.400,07 plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, uvećano za sve ugovorene kamate i troškove, te prema uvjetima iz Dodatka Ugovoru za korist: Z. b. d.d., OIB..., Z., ... u roku od 15 dana.”
IX Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o. Z., ..., OIB... da tužiteljima A. P. OIB ... i dr. sc. S. P. OIB..., oboje iz I. G.,... namiri parnični trošak u iznosu od 12.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 27. lipnja 2011. podnijeli ovom sudu tužbu u kojoj tvrde da su s tuženikom 29. svibnja 2009. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine – dvoipolsobnog stana oznake A-7-2-3-B-III-3 na trećem katu površine 75,24 m[2] s pripadajućim spremištem u podrumu površine 3,11 m[2] oznake A7-S40 ukupne površine 78,35 m[2] u zgradi A7, Ulica... u S. za kupoprodajnu cijenu s PDV-om u iznosu od 95.253,85 eura. Navode da su se u stanu nakon primopredaje kupcima pokazali nedostaci koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje stana, a odnose se na to da stan ne ispunjava kriterije najviše dopuštene razine buke u prostoru u kojem ljudi borave i žive pa ne ispunjava Zakonom o gradnji određene bitne zahtjeve za građevinu, a tužitelji su drugi dan nakon saznanja za utvrđenu razinu buke i nedostatke pregradnog zida, 30. studenog 2010., uputili tuženiku prigovor preporučeno pošiljkom čime su ispoštovali rok iz čl. 404 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) i iz čl. 8 Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Tuženik prema navodima tužbe nije poduzimao radnje u cilju sanacije, izrađen je projekt sanacije koji nije realiziran i provedeno je novo mjerenje buke kojim je utvrđeno da razina buke prelazi dopuštene razine za noćne uvjete, a dnevna buka nije mjerena. Navode i da su na sastancima s predstavnicima tuženika više puta upozoravali na nesnošljivu buku i da se tuženik oglušio na sve apele za sanaciju stana. Kako stan nema tehnička svojstva bitna za građevinu ni redovna svojstva za uporabu tj. stanovanje, tužitelji su u opomeni pred tužbu od 18. ožujka 2011. tuženiku ostavili primjeren rok za uklanjanje nedostataka. Tuženik nije postupio po toj opomeni niti je u roku koji je naveo u svom dopisu od 19. travnja 2011. dostavio tužiteljima projekt sanacije i nije započeo s radovima radi uklanjanja nedostataka pa se ugovor smatra raskinutim po samom zakonu u skladu s čl. 413 ZOO-a. U tužbi ističu i druge nedostatke koji se odnose na parket i keramičke pločice u kupaonici o čemu je tuženik također pravovremeno obaviješten, ali ti nedostaci nisu sanirani do podnošenja tužbe te ističu da zgrada ima i druge nedostatke kvalitete gradnje zajedničkih prostorija. Kako se ugovor smatra raskinutim zbog povrede ugovora od strane tuženika kao prodavatelja, tužitelji u tužbi potražuju i naknadu štete u visini kupoprodajne cijene u iznosu od 147.680,48 CHF s kamatama od dana prijenosa novčanih sredstava na račun tužitelja do isplate u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, a potražuju i sve troškove realizacije kredita i plaćene kamate uračunate u rate stambenog kredita kako je to specificirano u podnesku od 27. ožujka 2014. Tako potražuju interkalarne kamate u iznosu od 5.230,08 CHF i plaćene kamate u iznosu od 36.296,84 CHF, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate. Također potražuju i naknadu troškova opremanja stana jer se radi o nužnim izdacima, a ulaganja su takve prirode da se ne mogu odnijeti bez invazivnih zahvata kojima bi se oštetili do neupotrebljivosti i troškove ovjere i solemnizacije kredita u ukupnom iznosu od 24.832,87 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Uz to tužitelji potražuju i naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporna činjenica sklapanja kupoprodajnog ugovora, a protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor proteka roka iz čl. 8.1 Ugovora i čl. 404 st. 1 ZOO-a jer se ne može prihvatiti da su tužitelji za neispunjavanje kriterija najviše dopuštene razine buke saznali tek nakon izrade ekspertize – Projekta građevne fizike – sanacije pregradnog zida od 23. studenog 2010. jer je do primopredaje stana došlo 5. lipnja 2009., a tužitelji su u stan uselili tijekom rujna 2009. pa su krajnje neprihvatljivu razinu buke u stanu, kako to tvrde tužitelji, morali uočiti odmah nakon useljenja u stan, a ne nakon više od godinu dana od useljenja. Tužitelji su zbog proteka roka izgubili pravo pozivati se na te nedostatke u odnosu na tuženika kao prodavatelja, a tuženik je i dodao da se očito radi o neznatnom nedostatku ako je uočen tek nakon godine dana od useljenja pa ne opravdava raskid ugovora kad se dovede u vezu s vrijednošću same kupoprodaje. Ističe i da je tuženik u dobroj vjeri, unatoč proteku roka, poduzeo sve razumne radnje radi otklanjanja nedostataka i izvodio radove u tom cilju. U odnosu na navode o nedostatku građevine zbog neispunjavanja kriterija najviše dopuštene razine buke ističe da za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu odgovornost mogu snositi isključivo izvođač i projektant na temelju čl. 633 ZOO-a, a ne tuženik kao naručitelj radova i prodavatelj koji odgovara kupcima prema odredbama ZOO-a koje uređuju odgovornost za materijalne nedostatke kod ugovora o kupoprodaji. Za nedostatke koji se odnose na parkete i pločice u kupaonici tuženik navodi da je te nedostatke nakon pritužbi tužitelja otklonio izvođač radova T. d.d. Dodaje i da do raskida ugovora ex lege nije došlo i zbog toga što nije udovoljeno formalnim pretpostavkama za raskid ugovora jer tuženiku nikad nije ostavljen konkretan rok za otklanjanje nedostataka i nije mu dostavljena izjava o raskidu. U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškova ulaganja u stan i za realizaciju ugovora smatra taj dio tužbe bespredmetnim jer je ugovor i dalje na snazi, a bez raskida ugovora nije moguće potraživati tu naknadu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.
3. O parnici su na traženje tuženika obaviještena društva A. d.o.o. i T. d.d., a T. d.d. je prijavila svoje miješanje u spor na strani tuženika što je sud prihvatio rješenjem donesenim na ročištu 28. ožujka 2019. (str. 448)
4. T. d.d. kao umješač na strani tuženika ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan jer nedostaci i ako postoje nisu toliko značajni da bi opravdali raskid ugovora i navodi da zbog proteka vremena, nakon 4 godine stan nije moguće vratiti u stanju u kojem je primljen u slučaju da do raskida i dođe. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i ne potražuje naknadu troška postupka.
5. Ovaj sud je 26. svibnja 2014. donio presudu poslovni broj P-1056/11 (listovi 348-356) kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-5496/14 od 23. siječnja 2018. (listovi 386-390) preinačio tu presudu u dijelu pod točkom I.I izreke tako što je utvrdio da je raskinut ugovor o prodaji broj PU-033/2009 od 29. svibnja 2009. sklopljen između tužitelja kao kupaca i tuženika kao prodavatelja, a u preostalom dijelu je presudu ukinuo i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
6. U podnesku od 12. veljače 2019. koji je ispravljen na zapisniku od 28. svibnja 2019. (str. 393-401, 502) tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev tako da su uz tužbeni zahtjev kojim potražuju povrat isplaćene kupoprodajne cijene od 147.680,48 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate postavili alternativni tužbeni zahtjev kojim potražuju povrat te kupovnine u iznosu od 95.253,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate jer je u raskinutom kupoprodajnom ugovoru cijena nekretnina bila određena u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju u eurima. Uz potraživanje isplaćenih interkalarnih kamata i naknade kamata na plaćene rate kredita, kod kojih su uzeli u obzir da je izvršena konverzija ugovora o kreditu u CHF u kredit u eurima, te potraživanja troškova ulaganja, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužitelji su u ovom podnesku postavili i zahtjev za naknadu troškova putovanja navodeći da su zbog nedostataka stana koji onemogućavaju stanovanje u njemu prisiljeni stanovati u I.-G. pa potražuju naknadu troškova u visini mjesečne prijevozne karte prijevoznika Č. d.o.o. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne karte, od formalne prijave boravišta odnosno prebivališta u I.-G..
7. Nakon provođenja financijskog vještačenja tužitelji su u podnesku od 28. rujna 2021. (str. 647-657) konačno specificirali tužbeni zahtjev tako da potražuju kao povrat plaćene kupoprodajne cijene iznos od 147.680,48 CHF sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 48.193,53 CHF od 11. rujna 2007. do isplate i na iznos od 99.486,95 CHF od 2. lipnja 2009. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate ili alternativno isplatu iznosa od 95.253,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 29.459,95 eura od 11. rujna 2007. do isplate i na iznos od 65.793,90 eura od 2. lipnja 2009. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HBN na dan isplate. Potražuju i isplatu naknade kamata plaćenih na ime rata kredita (interkalarne kamate i zakonske zatezne kamate) u iznosu od 48.596,92 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, isplatu naknade kamata iz plaćenih rata kredita u iznosu od 11.491,43 eura kao i isplatu daljnih mjesečnih iznosa kamata iz rata prema Otplatnom planu Z.b. d.d., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate. Za naknadu troškova mjesečne međugradske prijevozne karte potražuju isplatu iznosa od 221.575,20 kn te isplatu daljnjih mjesečnih iznosa od po 2.032,80 kn od 1. kolovoza 2021. nadalje, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuju i trošak ulaganja u stan u iznosu od 24.832,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i potražuju naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
8. Umješač se u podnesku od 25. ožujka 2019. (str. 444-447) protivi preinaci tužbenog zahtjeva te ističe da je odluka suda o raskidu ugovora konstitutivna pa pravne posljedice nastupaju tek danom pravomoćnosti te odluke pa da je ugovor raskinut s danom pravomoćnosti takve odluke. Navodi da su tužitelji, s obzirom na to da je ugovor o kupoprodaji raskinut, dužni tuženiku vratiti nekretninu u istom stanju u kojem su je primili slobodnu od stvari i prava trećih tj. bez založnog prava koje je uknjiženo u korist Z.b. d.d. i tvrdi da tuženikova obveza na povrat kupoprodajne cijene može početi teći tek kad tužitelji ispune svoj dio obveze pa je njihov zahtjev za povrat plaćene kupoprodajne cijene i isplatu rata kredita, interkalarnih i drugih kamata neosnovan i nije dospio. Dodaje i da su tužitelji dužni tuženiku vratiti korist koju su imali ili mogli imati od posjedovanja nekretnine u razdoblju od 5. lipnja 2009. do vraćanja nekretnine tuženiku, ako bi tuženik bio dužan njima vratiti primljenu kupoprodajnu cijenu. Podredno, ako posljedice raskida nastupaju prije pravomoćnosti drugostupanjske odluke, ističe prigovor zastare. Taj prigovor osobito ističe u odnosu na plaćanje naknade kamate na rate kredita u CHF za razdoblje od 1. travnja 2014. do 1. siječnja 2016. i na naknadu troškova mjesečne međugradske prijevozne karte za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 1. veljače 2016. jer se primjenjuje rok zastare od 3 godine. Ističe da tužitelji nisu dokazali da im je imovina umanjena za iznose koje potražuju kao naknadu mjesečne međugradske prijevozne karte i nisu dokazali da se troškovi ulaganja u stan koje potražuju odnose na ulaganja takve prirode da se namještaj ne može odnijeti bez invazivnih zahvata i oštećenja nekretnine. Dodaje i da troškove prijevoza osporava i zato što nekretnina koja je predmet postupka nije bila nepodobna za stanovanje kao i da postoji ekskulpacijski razlog iz čl. 343 ZOO-a u odnosu na povećanu buku jer se radi o vanjskim, izvanrednim i nepredvidivim okolnostima koje su nastale nakon sklapanja ugovora koje tuženik nije mogao izbjeći ili spriječiti.
9. U podnesku predanom na ročištu 28. ožujka 2019. (str. 449-458) tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 12. veljače 2019. i osporava naznačenu vrijednost predmeta spora. Osporava osnovu i visinu preinačenog tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare i u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev i u odnosu na ranije postavljeni tužbeni zahtjev. Dodaje da je zahtjev za povrat kupoprodajne cijene u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 147.680,48 CHF prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate neosnovan jer je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 95.253,85 eura u kunskoj protuvrijednosti i to prema srednjem tečaju HNB na dan uplate. Osporava i tijek zatraženih kamata i njihovu stopu. U odnosu na alternativno postavljeni zahtjev za povrat kupoprodajne cijene u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 95.252,85 eura prema prodajnom tečaju HNB-a ističe da je neosnovan i da je u odnosu na njega nastupila zastara jer je ugovor raskinut 20. svibnja 2011. i do njegovog podnošenja je protekao zastarni rok od 5 godina. I ovdje osporava tečaj promjene valute i tijek zakonskih zatraženih kamata i njihovu stopu. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu interkalarnih kamata i kamata na plaćene rate kredita ističe da su neosnovani jer ne predstavljaju naknadu štete na koju bi tužitelji imali pravo. Dodaje da bi tužitelji, s obzirom na čl. 368 st. 5 ZOO-a i pravo na zatezne kamate kod povrata novca te na to da je njihova stopa znatno viša od stope interkalarnih i ugovorenih kamata, isplatom zatraženih kamata svoju materijalnu situaciju doveli u povoljnije stanje od onog u kojem bi se nalazili da nije bilo štetne radnje što se protivi svrsi nadoknade štete. Smatra i da s obzirom na konverziju ugovora o kreditu tužitelji ne mogu ni potraživati naknadu tih kamata u kunskoj protuvrijednost iznosa u CHF prema prodajnom tečaju, nego eventualno u kunskoj protuvrijednosti od konvertiranog iznosa u eurima prema srednjem tečaju. Osporava i tijek zatraženih kamata s obzirom na datume izvršenih isplata, osporava i njihovu stopu te ističe prigovor zastare dijela potraživanja s obzirom na trogodišnji zastarni rok za naknadu štete. Osporava i troškove prijevoza jer nisu dokazali njihovu osnovanost ni da su ih doista platili, ističe da tužitelji nisu bili onemogućeni u stanovanju u predmetnoj nekretnini te dodaje da je nastupila zastara prava tužitelja da potražuju naknadu ovih troškova kao i zastara samog potraživanja. Osporava i potraživanje za ulaganja u stan jer tužitelji nisu dokazali da se radi o nužnim izdacima i da su ulaganja takve prirode da se ne mogu odnijeti bez invazivnih zahvata.
10. U tom podnesku tuženik ističe prigovor radi prijeboja jer tvrdi da ima pravo na naknadu koristi koju su tužitelji ostvarili korištenjem nekretnine i to od 20. svibnja 2011. jer je tada ugovor raskinut sve do trenutka povrata posjeda predmetne nekretnine i dodaje da su tužitelji u posjedu predmetnog stana i da nisu izvršili njegovu primopredaju. Tuženici su prigovor radi prijeboja istakli u ukupnom iznosu od 404.807,22 kn, što je u podnesku predanom na ročištu 15. ožujka 2022. povišeno na 560.965,14 kn te po 4.337,72 kn mjesečno od 15. travnja 2022. do povrata nekretnine, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa predlažu da sud odluči o tom prigovoru ako utvrdi da je tužbeni zahtjev ili njegov dio osnovan. Postavlja i protutužbeni zahtjev jer je došlo do raskida kupoprodajnog ugovora kojim traži da se tužiteljima naloži iseljenje i predaja u posjed predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari, da mu izdaju valjanu tabularnu ispravu za upis tuženikovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koju će u protivnom zamijeniti presuda i da se tužiteljima naloži da ovu nekretninu tuženiku predaju slobodnu od tereta na način da ishode upis brisanja založnih prava. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
11. U odgovoru na protutužbu (str. 460-466) tužitelji navode da je do raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine došlo zbog krajnje nepažnje tuženika koji u ispunjavanju svoje obveze iz profesionalne djelatnosti nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika pa je dužan tužiteljima nadoknaditi štetu. Ističu da zatezne kamate nisu naknada štete nego sporedno potraživanje i da je irelevantno prelazi li iznos kamata iznos glavnice. U odnosu na zatražene troškove prijevoza navode da se odnose na relaciju I.-G.– Z. i da tužitelji nikad nisu kupovali prijevoznu kartu, nego su koristili osobni automobil i da su ti troškovi prijevoza znatno viši. Za troškove ulaganja u stan navode da se radi o minimumu troškova i da to ne bi trebalo biti sporno jer se i punomoćnik tuženika na očevidu mogao uvjeriti o tome, a tužitelji kao pošteni posjednici imaju pravo na naknadu nužnih i korisnih izdataka. Navode da prigovor zastare nije osnovan. Pobijaju tuženikov prigovor radi prijeboja kao neosnovan jer su tužitelji tek od primitka pravomoćne presude kojim je utvrđeno da je predmetni ugovor raskinut saznali da im ne pripada pravo na posjed i sve dotad su bili pošteni posjednici i prema čl. 164 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) nisu dužni tuženiku davati nikakvu naknadu pa ni naknadu za najam. Taj prigovor je neosnovan i jer tužitelji nisu imali nikakvu korist od stana jer je utvrđeno da zbog materijalnih nedostataka nema svojstva za redovitu uporabu. Ističu da tuženik nema pravo na najamninu do dana saznanja tužitelja za pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da je predmetni ugovor raskinut, a nakon toga sve kad bi i imao to pravo osporava iznos najamnine koju tuženik potražuje.
12. U odnosu na protutužbene zahtjeve ističu da nisu sporni, ali da su „suviše pretenciozni“ jer tuženik tužiteljima osporava pravo na povrat danog i ističu prigovor zadržanja tj. retencije na protutužbene zahtjeve sve dok im tuženik ne isplati ukupni iznos tražbine koje potražuju svojim tužbenim zahtjevom. Ističu da pravo retencije temelje na čl. 72 st. 1 ZOO-a prema kojem vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima je pravo zadržati dok mu ne bude ispunjena tražbina, a u odnosu na potraživanje naknade troškova ulaganja ističu da pravo retencije imaju i prema čl. 164 st. 2 ZV-a.
13. Tuženik je u podnesku od 6. lipnja 2019. (str. 504) naveo da nije kriv za raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine i da je prigovor retencije neosnovan te da se on može odnositi samo na predaju nekretnine u posjed, a ne i na preostali dio protutužbenog zahtjeva.
14. I tuženik i umješač protivili su se citiranim preinakama tužbenog zahtjeva, ali sud ih je dozvolio u skladu s čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka pa je u ovom postupku odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je postavljen u podnesku od 28. rujna 2021.
15. Sud je pročitao sve isprave u spisu i to Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj PU-.../.. (listovi 7-10), Projekt građevne fizike – sanacija pregradnog zida između dva stana (listovi 11-17), prigovor od 30. studenog 2010. s povratnicom (listovi 18-20), ispitni izvještaj o mjerenjima zvučne izolacije (listovi 22-37), zapisnik o izvođenom ispitivanju i mjerenju razine emisije buke (listovi 38-41), opomenu pred tužbu (listovi 42-44), odgovor na opomenu pred tužbu (list 45), nalaz i mišljenje (listovi 46-55), prijavu kvarova od 10. prosinca 2009. (list 99), zapisnik K. d.o.o. od 5. ožujka 2010. (list 98), ugovor o namjenskom kreditu (listovi 100-105), potvrdu o isplatnim tranšama i plaćenoj interkalarnoj kamati (listovi 106-107), otplatne tablice (listovi 108-113, 331-336, str. 567-571, 599-602), račune (listovi 114-124), zapisnik o primopredaji stana od 5. lipnja 2009. (listovi 135-136), dopise (listovi 138-143, 149- 150, 290-291), izvještaj o mjerenju buke (listovi 145-148), uporabnu dozvolu (str. 175-180), novinski članak (listovi 214), detaljni plan uređenja stambenog naselja S. – J. (listovi 225-288), naslovnu stranicu glavnog projekta (list 297), građevinsku dozvolu (listovi 298-302), izvješće o kontroli glavnog projekta glede zaštite od buke (listovi 304-308), elaborat o utjecaju vanjske buke na stambeni prostor (listovi 340- 342), dodatak ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2016. (str. 413-418), dodatak ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2016. (str. 419-421), ugovor o založnom pravu (str. 422-424), promet po kreditu (str. 427-434), otplatnu tablicu (str. 435-439), potvrdu Č. (str. 440), preslike osobnih iskaznica (str. 441-442), ispis podataka o boravištu (str. 443), izvadak iz zemljišne knjige (str. 459), izračun konverzije (str. 473-477), natječaj za davanje u najam javno najamnih stanova u naselju N. J. (str. 478-481), dopis Porezne uprave (str. 506), oglas (str. 564-566), potvrdu o stanju duga (str. 598), promet po kreditu (str. 612-613). Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka F. F., Z. J., F. C., Z. O., D. B., I. C. i D. S. i očevid u stanu tužitelja uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. Ž. Ž. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (listovi 190-196), a povodom prigovora tuženika se dodatno usmeno očitovao na ročištu 14. svibnja 2013. (list 292). Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Z. R. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 533-549) te dopunu tog nalaza i mišljenja s obzirom na prigovore tužitelja (str. 588-593, 638-641).
16. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka T. P. zato što se ne radi o podesnom dokaznom prijedlogu i nije provodio dopunsko financijsko vještačenje za utvrđenje najamnine koje je tuženik predlagao na ročištu 15. ožujka 2022. jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.
17. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i da protutužbeni zahtjev nije osnovan.
18. U svojoj presudi i rješenju Županijski sud u Zagrebu je utvrdio da je predmetni ugovor raskinut po samom zakonu u smislu čl. 413 st. 1 ZOO-a jer tuženik kao prodavatelj ni u naknadnom roku po traženju tužitelja kao kupaca nije otklonio nedostatke prodane stvari koje se obvezao otkloniti. S obzirom na to da je utvrđeno da je ugovor raskinut, u ovoj presudi se neće iznositi ocjene dokaza koji su bili provedeni u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.
19. Među strankama su sporni tužbeni zahtjev kojim tužitelji potražuju povrat kupoprodajne cijene s obzirom na valutu i tečaj prema kojem tužitelji potražuju taj iznos, sporni su osnovanost potraživanja naknade kamata iz rata kredita, osnovanost i visina putnih troškova te troškova ulaganja u stan. Sporna je i tražbina naknade za korištenje nekretnine koju je tuženik istaknuo radi prebijanja. Protutužbeni zahtjevi na predaju nekretnine u posjed slobodnu od osoba, stvari i tereta nisu sporni, ali tužitelji ističu pravo zadržanja dok se ne podmiri njihovo potraživanje. Sporna je osnovanost tuženikovog zahtjeva da mu tužitelji izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
Tužbeni zahtjev
20. Među strankama nije sporno da su tužitelji kao kupci s tuženikom kao prodavateljem 29. svibnja 2009. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj PU- 033/2009 kojim su kupili dvoipolsobni stan oznake A7-2-3-B-III-3 na 3. katu površine 75,24 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu površine 3,11 m2 i oznake A7-S40, ukupne površine 78,35 m2, u zgradi A7, Ulica .... Do raskida ovog ugovora došlo je, kako je to utvrđeno u presudi i rješenju poslovni broj Gž-5496/14, istekom roka od 30 dana u kojem se tuženik obvezao započeti s uklanjanjem nedostataka u odgovoru na opomenu od 19. travnja 2011. Zadnji dan tog roka je bio 19. svibnja 2011. pa je ugovor raskinut istekom tog dana tj. raskinut je 20. svibnja 2011. što u svojim podnescima navode i tužitelji i tuženik.
21. Prema čl. 368 st. 1 ZOO-a u slučaju raskida ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a prema čl. 368 st. 2 ZOO-a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala dok ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora prema čl. 368 st. 3 ZOO-a.
22. Prema čl. 3.1 ugovora o kupoprodaji nekretnine broj PU-033/2009 od 29. svibnja 2009. (listovi 7-10) ugovorena kupoprodajna cijena s uračunatim porezom na dodanu vrijednost iznosi 95.253,85 eura, a isplaćuje se u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan uplate te cijene u cijelosti odnosno na dan plaćanja pojedinog dijela cijene, ako se plaća u obrocima. Prema čl. 4 ovog ugovora stranke su utvrdile da su tužitelji uplatili putem kredita Z. b. d.d. iznos od 29.459,95 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja na temelju sklopljenog predugovora, a ostatak ugovorene cijene od 65.793,90 eura su se tužitelji obvezali platiti u roku od 10 dana nakon što tuženik kao prodavatelj ispuni svoju obvezu na zasnivanje založnog prava u korist kreditora u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja na račun tuženika broj ....
23. Iz potvrde Z. b. d.d. od 10. lipnja 2011. (listovi 106-107) proizlazi da je na račun Z. h. d.o.o. – P. S. broj ... 11. rujna 2007. isplaćeno 215.552,06 kn što predstavlja protuvrijednost iznosa od 48.193,53 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a 2. rujna 2009. isplaćeno je 482.554,90 kn što predstavlja protuvrijednost iznosa od 99.486,95 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.
24. Iznos od 215.552,06 kn predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 29.459,95 eura obračunatu prema srednjem tečaju HNB koji se primjenjivao na dan isplate 11. rujna 2007. a iznosio je 1 euro = 7,316783 kn (prema tečajnoj listi dostupnoj na www.hnb.hr) dok iznos od 482.554,90 kn predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 65.793,90 eura obračunatu prema srednjem tečaju HNB koji se primjenjivao na dan isplate 2. lipnja 2009., a iznosio je 1 euro = 7,334341 kn. Prema tome, kunska protuvrijednost iznosa od 48.193,53 CHF odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.459,95 eura na dan isplate, a kunska protuvrijednost iznosa od 99.486,95 CHF odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.793,90 eura na dan isplate, sve prema srednjem tečaju HNB na dan isplata.
25. Tužitelji svojim tužbenim zahtjevom potražuju povrat plaćene kupoprodajne cijene tako da potražuju isplatu iznosa od 147.680,48 CHF sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 48.193,53 CHF od 11. rujna 2007. do isplate i na iznos od 99.486,95 CHF od 2. lipnja 2009. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, odnosno alternativno potražuju isplatu iznosa od 95.253,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 29.459,95 eura od 11. rujna 2007. do isplate i na iznos od 65.793,90 eura od 2. lipnja 2009. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.
26. Kao što je utvrđeno u točkama 23 i 24 obrazloženja, tužitelji su kupoprodajnu cijenu tuženiku isplatili u kunama pa kako prema čl. 368 st. 3 ZOO-a imaju pravo na povrat onog što su dali, oni imaju pravo na povrat kunskog iznosa kojeg su isplatili tuženiku. Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odnosi se na isplatu novčanog iznosa, a kune, CHF i euri su novac, i prema ocjeni ovog suda zahtjev tužitelja za isplatu iznosa u stranoj valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti sadrži i zahtjev za isplatu kunskih iznosa koju su na dan kad su isplaćeni tuženiku odgovarali kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF pa sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva u smislu čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ako tuženiku naloži da tužitelju plati tj. vrati kupoprodajnu cijenu u kunama s tim da je utvrđeno da su plaćeni iznosi predstavljali kunsku protuvrijednost CHF prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Budući da iz potvrde Z. b. d.d. proizlazi da su tužitelji tuženiku kao kupoprodajnu cijenu platili ukupno 698.106,96 kn i to tako da su 11. rujna 2007. platili iznos od 215.552,06 kn, a 2. lipnja 2009. iznos od 482.554,90 kn te da je prema čl. 368 st. 5 ZOO-a strana koja je dužna vratiti novac dužna platiti i zakonske zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, sud je u točki I izreke presude naložio tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 698.106,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 215.552,06 kn teku od 11. rujna 2007. do isplate, a na iznos od 482.554,90 kn teku od 2. lipnja 2009. do isplate. Ovdje treba istaknuti da je strana koja je dužna vratiti novac dužna platiti zakonske zatezne kamate neovisno o tome je li kriva za raskid ugovora.
27. Tužitelji su potraživali kunsku protuvrijednost CHF prema prodajnom tečaju HNB na dan kad tuženik izvrši isplatu pa kako je sud tužiteljima dosudio kunski iznos koji odgovara protuvrijednosti CHF na dan kad su tužitelji izvršili isplate cijene i da je prodajni tečaj uvijek viši od srednjeg tečaja tako da tužitelji time zapravo potražuju viši iznos od onog kojeg su tuženiku isplatili, u točki II izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuju isplatu u kunskoj protuvrijednosti CHF povrh srednjeg tečaja HNB do prodajnog tečaja HNB kao neosnovan.
28. Time što je sud naložio tuženiku da tužiteljima vrati isplaćenu kupoprodajnu cijenu u kunama koji iznos odgovara kunskoj protuvrijednosti utuženog iznosa u CHF sud je utvrdio da je osnovan taj tužbeni zahtjev pa u skladu s čl. 188 st. 2 ZPP-a nije odlučivao o osnovanosti alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelji potražuju isplatu kunske protuvrijednosti iznosa u eurima jer to više nije bilo potrebno tako da je i odlučivanje o prigovorima zastare tog tužbenog zahtjeva postalo bespredmetno.
29. Tužitelji potražuju i naknadu štete zbog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine i to kao iznos kamata koje su platili u ratama stambenog kredita kojeg su ishodili za kupnju ovog stana kao i naknadu kamata koje će ubuduće plaćati u ratama kredita prema otplatnom planu jer tvrde da je neispunjene tuženikove ugovorne obveze da ukloni nedostatke nekretnine izravno utjecalo na nastanak ove štete pa da im je tuženik dužan podmiriti ovo potraživanje u iznosima koji su specificirani nakon provedbe financijskog vještačenja. Prema ocjeni ovog suda tužitelji nemaju pravo od tuženika potraživati naknadu interkalarnih kamata i drugih ugovornih kamata plaćenih u ratama kredita prema ugovoru o namjenskom kreditu kojeg je tužiteljica S. P. sklopila sa Z. b. d.d. kao kreditorom 27. srpnja 2007. za kojeg je u međuvremenu provedena konverzija na temelju dodatka ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2016. Naime, tužitelji su tuženiku u ispunjenju svoje obveze iz kupoprodajnog ugovora isplatili kupoprodajnu cijenu, a ovom presudom sud je tuženiku naložio da tužiteljima vrati taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je tuženik primio isplate kupoprodajne cijene jer je došlo do raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine. Obveza tužiteljice S.P. iz ugovora o namjenskom kreditu da podmiruje rate kredita postoji neovisno o tome što je drugi ugovor i to ugovor o kupoprodaji nekretnine u međuvremenu raskinut, odnosno ona bi i dalje postojala da je ugovor o kupoprodaji i dalje na snazi pa prema ocjeni ovog suda raskidom ugovora o kupoprodaji nije nastala obveza tuženika da tužiteljima podmiri interkalarne i ugovorne kamate prema ugovoru o kreditu koje tužiteljica podmiruje kao cijenu ugovora o kreditu. Pogotovo ne postoji obveza tuženika da tužiteljima podmiruje kamate iz rate kredita koje će dospijevati ubuduće prema otplatnom planu jer u vrijeme donošenja ove presude ne može se znati hoće li tužitelji doista i platiti te buduće iznose rata kredita. Sud je stoga u točkama III i IV izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja da im tuženik isplati iznose od 48.596,92 CHF i 11.491,43 eura, kao i da im isplati daljnje mjesečne iznose kamata iz rata kredita prema otplatnom planu Z. b. d.d. počevši od 10. svibnja 2021., sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama i u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.
30. Tužitelji tvrde da ne mogu stanovati u stanu koji je predmet postupka zbog nedostataka koji su utvrđeni u ovom postupku zbog čega su prisiljeni stanovati u I.- G. pa potražuju troškove putovanja na relaciji I.-G.– Z. u visini mjesečne prijevozne karte prijevoznika Č. d.o.o. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne karte i to za razdoblje od prijave boravišta odnosno prebivališta u I.-G. ubuduće. Kao dokaz tužitelji su dostavili potvrdu Č. d.o.o. (str. 440) prema kojoj karta na relaciji Z. – I.-G. iznosi 1.848,00 kn odnosno 1.016,40 kn za gotovinu s tim da na potvrdi nije označeno odnosi li se ovaj iznos za mjesečnu jednosmjernu ili povratnu voznu kartu. Dostavili su i presliku osobne iskaznice tužitelja A. P. (str. 441) izdanu 31. prosinca 2012. na kojoj je kao njegovo prebivalište naveden T., ..., presliku osobne iskaznice tužiteljice S. P. (str. 442) izdanu 23. ožujka 2015. na kojoj je kao njeno prebivalište navedena ista adresa kao i kod tužitelja te elektronički zapis o boravištu (str 443) prema kojem tužiteljica S. P. ima prijavljeno boravište na toj adresi od 10. travnja 2012. do 10. travnja 2013. i od 16. siječnja 2014. do 16. siječnja 2015. Osim dokaza da tužitelji imaju prebivalište odnosno boravište na području I.-G. tužitelji su dužni dokazati da su im troškovi putovanja iz I.-G. do Z. stvarno i nastali, a oni tijekom postupka svoj navod iz podnesaka da im je mjesto rada u Z. pa da bi zato trebali svakodnevno putovati u Z. nisu ničim dokazali. Sud je stoga primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP- a u točki V izreke presude odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu troškova mjesečne međugradske prijevozne karte u iznosu od 221.575,20 kn kao i isplatu tog troška u iznosu od 2.032,80 kn mjesečno ubuduće počevši od 1. kolovoza 2021., sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da je sud ovaj dio zahtjev odbio jer tužitelji nisu dokazali da su imali te troškove nije bilo potrebno ocjenjivati tuženikove i umješačeve prigovore zastare.
31. Tužitelji potražuju i naknadu troškova ulaganja u stan u ukupnom iznosu od 24.832,77 kn, a prema specifikaciji zatraženog tijeka kamata taj iznos obuhvaća iznose od 2.492,80 kn, 1.647,90 kn, 200,08 kn, 166,90 kn, 143,53 kn, 241,56 kn, 8.740,00 kn, 2.800,00 kn, 2.000,00 kn i 6.400,00 kn. Uvidom u račune u spisu (listovi 114-124) sud je utvrdio da se iznos od 2.492,80 kn odnosi na ovjeru potpisa i solemnizaciju koju je izvršila javna bilježnica I. L., iznosi od 1.647,90 kn, 166,90 kn, 143,53 kn, 241,56 kn odnose na se na račune koje je izdao I. d.o.o., iznos od 200,08 kn odnosi se na račun koji je izdao P. o. d.o.o. dok se iznosi od 8.740,00 kn, 2.800,00 kn, 2.000,00 kn i 6.400,00 kn odnose na račune koje je izdalo društvo D. i. d.o.o. Sud nije mogao utvrditi na što se odnosi zatraženi trošak javnog bilježnika u iznosu od 2.492,80 kn jer primjerci ugovora o kupoprodaji nekretnine u spisu nemaju ovjeru javnog bilježnika, a ugovor o namjenskom kreditu (listovi 100-105) nije ovjeravala javna bilježnica I. L. nego I. D.. Prema specifikacijama ostali računi se odnose na ormare, komode, krevet, kantu za smeće i druge artikle za koje tužitelji tvrde da predstavljaju nužne i korisne troškove ulaganja u nekretninu kao i da su ta ulaganja takve prirode da se ne mogu odnijeti bez oštećenja. Tužitelji su na ovu okolnost predložili saslušanje T. P. navodeći da je on izvršio ugradnju elemenata i izdao račune za to kao predstavnik društva D. i. d.o.o. te tijekom postupka ističu da je provedeno građevinsko vještačenje i da se sud na očevidu mogao uvjeriti da je stan opremljen namještajem. Građevinsko vještačenje je u ovom predmetu provedeno radi mjerenja intenziteta buke u stanu i radi utvrđenja kvalitete izvedenog parketa i pločica, a ne na okolnost jesu li u stan izvršena ulaganja ugradnjom namještaja i mogu li se izvršena ulaganja odnijeti bez oštećenja niti su to tužitelji predlagali pa nije osnovana tvrdnja tužitelja da bi provedenim građevinskim vještačenjem ili očevidom tijekom postupka bilo utvrđeno kakve su troškove ulaganja tužitelji imali, odnosno radi li se o nužnim, korisnim ili možda i o luksuznim troškovima, o čemu ovisi pravo posjednika na naknadu njihovih troškova. Budući da sud ne raspolaže s dovoljno stručnog znanja, bez građevinskog vještačenja nije moguće utvrditi jesu li artikli navedeni u specifikacijama računa (listovi 115-124) ugrađeni ili se nalaze u nekretnini koja je predmet ovog spora te predstavljaju li troškovi koje za njih tužitelju potražuju nužne i korisne troškove u odnosu na nekretninu ili luksuzne troškove. Sud je stoga u skladu s pravilom o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelji nisu dokazali osnovanost zatraženih troškova javnog bilježnika i ulaganja u nekretninu i odbio je tužbeni zahtjev u tom dijelu.
32. S obzirom na to da tužitelji nisu dokazali da su utuženi troškovi ulaganja nužni ili korisni troškovi, oni se ne mogu pozivati na pravo zadržanja nekretnine dok im ti troškovi ne budu nadoknađeni predviđeno u čl. 164 st. 2 ZV-a kao pravo koje imaju pošteni posjednici nekretnine.
Prigovor radi prijeboja
33. Tuženik je u podnesku predanom na ročištu 28. ožujka 2019. istaknuo prigovor radi prijeboja jer tvrdi da ima pravo od tužitelja potraživati naknadu za faktično korištenje nekretnine i potražuju tu naknadu u visini tržišne vrijednosti najamnine od 20. svibnja 2011. kao dana kad je ugovor o kupoprodaji raskinut. Svoje potraživanje istaknuto radi prebijanja tuženik je specificirao u podnesku predanom na ročištu 15. ožujka 2022. (str. 669-672) i ono ukupno iznosi 560.965,14 kn te 4.337,72 kn mjesečno počevši od 15. travnja 2022. do povrata nekretnine u posjed tuženiku, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
34. Tužitelji, koji su 27. lipnja 2011. podnijeli tužbu kojom traže da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut u smislu čl. 413 st. 1 ZOO-a jer tuženik kao prodavatelj nije otklonio nedostatke prodane stvari koje se obvezao otkloniti u naknadnom roku, bili su pošteni posjednici predmetnog stana do 20. svibnja 2011. kad je predmetni ugovor raskinut. Naime, prema čl. 18 st. 3 ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada tako da u konkretnom slučaju kad su tužitelj već u tužbi tvrdili da je ugovor o kupoprodaji na temelju kojeg je njima pripadalo pravo na posjed raskinut, njihov posjed nije postao nepošten tek kad im je dostavljena odluka županijskog suda kojom je utvrđen raskid ugovora kako to oni smatraju, nego je njihov posjed postao nepošten u trenutku raskida ugovora o kupoprodaji. Prema čl. 164 st. 1 ZV-a pošteni posjednik ne duguje naknadu za upotrebljavanje stvari i za koristi koje je imao od te stvari dok nepošteni posjednik prema čl. 165 st. 1 ZV-a mora vlasniku tuđe stvari nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja te stvari.
35. Tužitelji kao nepošteni posjednici predmetne nekretnine čiji je posjed nepošten od 20. svibnja 2011. bili bi dužni tuženiku platiti naknadu za korištenje te nekretnine prema čl. 165 st. 1 ZV-a. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o nekretnini koja ima materijalne nedostatke iz čl. 401 st. 1 t. 1 ZOO-a jer nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili promet i, kao što je navedeno u presudi i rješenju Gž-5496/14, raskid ugovora o kupoprodaji je posljedica materijalnih nedostatka predmetne nekretnine koji se odnose na nedostatke u izvedbi parketa i podnih pločica u kupaonici te prekomjerne razine buke u stanu. Zbog tih materijalnih nedostataka tužitelji nisu mogli koristiti predmetnu nekretninu na uobičajeni način tj. za stanovanje pa zbog toga nisu dužni tuženiku platiti naknadu za korištenje predmetne nekretnine koju je on istaknuo radi prijeboja. Također, sud smatra da tužitelji imaju pravo zadržanja nekretnine iz čl. 72 st. 1 ZOO- a što je detaljnije objašnjeno u točki 39 ovog obrazloženja sve dok im tuženik ne vrati plaćenu kupoprodajnu cijenu pa kako oni stoga predmetnu nekretninu drže na temelju tog prava zadržanja, nisu dužni tuženiku plaćati naknadu za korištenje nekretnine. Sud je stoga u točki VII izreke presude utvrdio da ne postoji tražbina tuženika Z. h. d.o.o. istaknuta radi prebijanja.
36. Budući da je sud odbio zahtjev tužitelja da im tuženik isplati kamate iz ugovora o kreditu i da je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja kojom potražuje isplatu naknade za korištenje nekretnine, presuda ne sadrži ocjenu provedenog financijskog vještačenja.
Protutužbeni zahtjev
37. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. ...k.o. S. N., suvlasnički udio 962 (str. 459) utvrđeno je da je predmet ovog postupka suvlasnički dio 90/100000 etažno vlasništvo (E-962) povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvoipolsobni stan oznake A7-2-3-B-III-3 na trećem katu površine 75,24 m[2] (67,28 m zatvorenog prostora te lođa 7,96 m[2] ) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,11 m i oznake A7-S40 ukupne površine 78,35 m[2] , u zgradi A7, ulica ... izgrađena na k.č.br. .../... k.o. S. N., koja je u naravi pobliže opisana u točki VIII izreke ove presude, a u odnosu na koji su kao suvlasnici upisani A. i S. P., svaki u 1/2 dijela. Na ovom suvlasničkom dijelu upisana su dva založna prava u korist Z. b. d.d., pobliže opisana u točki VIII.3 izreke ove presude.
38. Kao što je već navedeno, ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između stranaka je raskinut 20. svibnja 2011. pa svaka strana ima prema čl. 368 st. 3 ZOO-a zahtijevati vraćanje danog. Budući da je Z. h. d.o.o. A. i S. P. predao nekretninu, što proizlazi iz zapisnika o primopredaji nekretnine, on ima pravo tražiti predaju te nekretnine u posjed i to oslobođenu od svih osoba, stvari i tereta tj. hipoteka. Tužitelji ne osporavaju ovaj dio protutužbenog zahtjeva, ali ističu pravo zadržanja nekretnine prema čl. 72 st. 1 ZOO-a dok im tuženik ne isplati povrat kupoprodajne cijene i ostala iznose koje potražuju u ovom postupku.
39. Prema čl. 72 st. 1 ZOO-a vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina s tim da to pravo ima i osoba u čijem se posjedu nalazi dužnikova nekretnina, a ne samo pokretnina kako bi to proizlazilo iz striktnog jezičnog tumačenja citirane zakonske odredbe. Ovom presudom je tuženiku naloženo da tužiteljima isplati iznos od 698.106,96 kn što predstavlja povrat kupoprodajne cijene tako da tužitelji prema tuženiku imaju dospjelu tražbinu, a predmetna nekretnina koja je u njihovom posjedu je u vezi sa zadržanom nekretninom pa tužitelji imaju pravo zadržati nekretninu u posjedu dok im tuženik ne ispuni tu tražbinu. Nakon raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine tužitelji su u posjedu nekretnine bez valjane pravne osnove, no oni su posjed nekretnine stekli na temelju tog ugovora pa su tada bili pošteni posjednici tuđe stvari i imaju pravo odbiti predati nekretninu tuženiku u situaciji kao što je ova u konkretnom slučaju, kad prema tuženiku imaju dospjelo potraživanje na ime povrata isplaćene kupoprodajne cijene. Budući da je sud ocijenio osnovanim ovaj prigovor zadržanja kojeg su tužitelji istaknuli, sud je u točkama VIII.1 i VIII.3 izreke odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženik traži iseljenje tužitelja i predaju u posjed predmetne nekretnine slobodne od stvari i osoba kao i da tužitelji ishode brisanje upisanih založnih prava.
40. Protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženik traži da mu tužitelji izdaju valjanu ispravu za upis njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda odbijen je kao neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju došlo je do raskida ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg su tužitelji uknjižili svoje pravo vlasništva tako da stranke više nisu u nikakvom obveznopravnom tj. ugovornom odnosu pa tuženik neosnovano u protutužbi postavlja obveznopravni tužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave na temelju koje bi mogao uknjižiti svoje pravo vlasništva. Obveza tužitelja na izdavanje tabularne isprave iz čl. 119 ZV-a za upis prava vlasništva postojala bi jedino u slučaju da su s tuženikom zaključili pravni posao, a ovdje pravni posao koji je među njima bio zaključen više ne postoji jer je prestao raskidom tako da tužitelji nemaju obvezu izdavanja tabularne isprave tuženiku za upis njegovog prava vlasništva.
41. Odluka u parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 ZPP-a. Tužitelji su u ovom postupku tražili utvrđenje da je ugovor raskinut, povrat kupoprodajne cijene te isplatu kamata iz kredita, troškova međugradske prijevozne karte i troškova ulaganja tj. 5 različitih zahtjeva. S obzirom na to da su uspjeli sa zahtjevom za utvrđenje da je ugovor raskinut i za povrat kupoprodajne cijene tj. s dva zahtjeva, njihov uspjeh u odnosu na tužbeni zahtjev je 40 %, pa kako je tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev uspio u odnosu na 60 % zahtjeva tužitelji bi prema čl. 154 st. 2 ZPP-a bili dužni tuženiku nadoknaditi 20 % troškova. Tužitelji su međutim, u odnosu na protutužbeni zahtjev koji je odbijen uspjeli 100 % pa je njihov ukupni uspjeh u sporu 80 % (100%- 20%) i kad se od toga oduzme tuženikov ukupni uspjeh od 20 % rezultat je 60 % i u tom omjeru tužiteljima treba priznati troškove. Trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 15. ožujka 2022. i on obuhvaća sudske pristojbe na tužbu 5.000,00 kn, na presudu 5.000,00 kn i na žalbu na presudu 10.000,00 kn te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 21.500,00 kn, a 60 % od tog iznosa je 12.900,00 kn pa je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.900,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).
42. Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn (tužitelji su zatražili ukupno 5.200,00 kn) jer sudska pristojba na presudu može iznositi najviše 5.000,00 kn.
43. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sesvetama, 26. travnja 2022.
Sudac
Martina Ivanković,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA
1. A. P.
2. dr. sc. S. P.
3. odvjetnik T. O.
4. T. d.d.
