REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 55/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice N. S. kći pok. J., Z., OIB:..., II-tužiteljice S. L. kćeri pok. J., S., OIB:..., III-tužitelja J. S. pok. S., Z., OIB:... i IV-tužitelja M. S. pok. S., D. S., OIB:..., koje zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Grad Zadar, OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., dipl. iur., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji I-IV-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž- 1787/15-3 od 20. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru br. P-467/15 od 26. svibnja 2015., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija I-IV-tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su I-IV-tužitelji na temelju nasljeđivanja stekli pravo suvlasništva svaki za 1/8 dijela na čest. zem. 3645/14, 3645/15, 3677/1 i 3678 k.o. C., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se na temelju presude suda prvog stupnja po pravomoćnosti iste upiše pravo suvlasništva u korist I-IV-tužitelja, svakog za 1/8 dijela, uz istovremeni upis brisanja toga sa imena tuženika.

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na kat. čest. 3645/21 k.o. C.

3. Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena i djelomično odbijena žalba tuženika, te je djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na čest. zem. 3645/14 i čest. zem. 3645/15 k.o. C., dok je u preostalom dijelu glede čest. zem. 3677/1 i čest. zem. 3678 k.o. C., presuda suda prvog stupnja potvrđena.

4. Protiv presude suda drugoga stupnja, u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja, I-IV-tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji (svaki u određenom dijelu) stekli nasljeđivanjem oca i strica, a prednik oca i strica na temelju odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20.11.1946. (dalje: Zakon o ukidanju), pravo vlasništva predmetnih nekretnina (u naravi pašnjaka i oranice).

8. Sud prvog stupnja je zaključio da je u odnosu na kat. čest. 3645/14, 3677/1 i 3678 k.o. C. prednik tužitelja F. S. pok. M. vlasništvo istih stekao na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja koji je stupio na snagu 26. studenog 1946., obzirom upis kmetskog prava na ime S. F. pok. M. potječe prije 1900., u trenutku osnivanja zemljišne knjige, a izbrisano je tek 24. veljače 1958.

Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da su tužitelji dokazali valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava suvlasništva na nekretninama kat. oznake 3645/14, 3677/1 i 3678 k.o. C., dok u odnosu na kat. čest. 3645/15 k.o. C. ocjenjuje da su tužitelji istu stekli dosjelošću na temelju odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 dalje: ZOVO), obzirom je posjed predmetne čestice nasljednika F. S. pok. M. utvrđen i evidentiran 1974., a tuženik tijekom postupka nije dokazao da posjed tužitelja i prednika tužitelja nije bio pošten.

9. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. a ZPP, u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na kat. čest. 3645/14 i kat. čest. 3645/15, smatrajući da iako je u zemljišnoj knjizi bilo upisano kmetsko pravo u korist pok. F. S. pok. M., još od osnivanja zemljišne knjige prije 1900., da isti nije razriješio agrarni odnos pravomoćnom konstitutivnom odlukom po odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., niti je to objektivno mogao, obzirom je umro prije 1946., radi čega je trebalo utvrditi da li je te godine njegov sin J. po tom osnovu stekao vlasništvo na prijeporu. Naime, sud drugog stupnja utvrđuje da postoji agrarna odluka u korist J. S. pok. F. iz koje proizlazi da je J. S. pok. F. priznato pravo vlasništva na zemljištu zv. M. V. u površini od 10.000 m2, ali se ne navode i brojevi parcela, radi čega je trebalo utvrditi da li je isti bio agrarni interesent i obrađivač 1946. glede spornih nekretnina. Nadalje sud drugog stupnja zaključuje da iz povijesti posjedovanja u odnosu na čest. zem. 3645/14 i 3645/15 proizlazi da nije bio evidentiran član obitelji izvornog agrarnog interesenta pok. F. S. pok. M., te da je u odnosu na navedene parcele u katastru u relevantnom vremenu bila evidentirana treća osoba, sve do kraja 1964., radi čega prednik tužitelja (J. S.) u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju nije bio obrađivač tih dviju nekretnina, te po navedenom osnovu nije niti mogao steći pravo vlasništva.

Također sud drugog stupnja navodi da se u odnosu na kat. čest. 3645/15 ne može govoriti o stjecanju prava suvlasništva dosjelošću, iz razloga što je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe u kojoj se izričito navodi agrar kao način stjecanja prava vlasništva prednika tužitelja, u odnosu na sve parcele, a što po naravi stvari isključuje mogućnost dosijedanja. Za slučaj stjecanja vlasništva dosjelošću potrebno je bilo iznijeti činjenične tvrdnje glede kvalitete posjedovanja i vremena posjedovanja, a takvi navodi nisu bili navedeni u tužbi, niti tijekom postupka.

10. Odluku drugostupanjskog suda pravilnom ocjenjuje i ovaj sud.

11. Suprotno navodima revizije I-IV-tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Revidenti u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da su isti bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina.

Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st.4. ZPP, obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje, s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.

14. Revizijskim navodima da postojanje agrarne odluke i posjed predmetnih zemljišta po prednicima tužitelja upućuje na to da bi predmetna nekretnina bila predmet agrara, a time i da bi prednici tužitelja bili ovlaštenici agrarnog odnosa, revidenti zapravo osporavaju činjenične zaključke drugostupanjskog suda u pogledu nastupa činjeničnih okolnosti relevantnih za primjenu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa, odnosno Zakona o ukidanju - konkretno, propituju zaključak suda dokazuje li konkretna predmetna agrarna odluka i povijest posjedovanja činjenicu postojanja agrarnog odnosa. No činjenično stanje u ovoj, revizijskoj fazi postupka ne može biti predmetom preispitivanja (arg. iz čl. 385. ZPP).

15. Naime, sud u pobijanoj odluci u pogledu neispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva primjenom Zakona o ukidanju, svoje pravno shvaćanje temelji na činjenici da prednik tužitelja pok. J. S. u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju nije bio obrađivač tih dviju spornih nekretnina, pa da isti nije niti mogao steći pravo vlasništva po samom zakonu na tim nekretninama. Osim toga drugostupanjski sud pravilno ukazuje da prvostupanjski sud nije mogao priznati vlasništvo čest. zem. 3645/15 na temelju dosjelosti, jer tužitelji nisu niti isticali činjenice vezane za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pri čemu navođenje da su tužitelji u nesmetanom posjedu, sama po sebi, ne upućuje na dosjelost (identično shvaćanje je zauzeto u odluci revizijskog suda br. Rev-2702/90).

16. Obzirom da su upravo tužitelji tužbenim zahtjevom zahtijevali utvrđenje stjecanja vlasništva po osnovi nasljeđivanja od prednika (I i II-tužiteljice od oca, a III i IV- tužitelji od strica), a njihovi prednici po osnovi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera, pri čemu sudovi, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, odlučuju u granicama zahtjeva, ukazuju se neosnovani revizijski navodi da bi sudovi bili duži utvrditi i činjenice odlučne za stjecanje vlasništva i po nekoj drugoj osnovi, pa tako i primijeniti kakvu drugu materijalnopravnu osnovu stjecanja.

17. Slijedom svega navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.