P-3503/19.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:
D. P., OIB:… , S., L. 4 A, kojeg zastupa punomoćnik
M. G., odvjetnik iz S., B. 13, protiv tuženika: P.d.d., OIB: …,
koju zastupaju punomoćnici iz O. društva M.,
B. i V. d.o.o., S., S. 43, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,
nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. G., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika S. R., odvjetničke vježbenice u O. društvu M.,
B. i V. d.o.o., 26. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 1. Ugovora o kreditu br. … od 26. svibnja 2006., zaključenog
između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 7.479,60 CHF po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, članka 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, članka 5. u dijelu gdje je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, članka 6. u dijelu u kojem se kredit u iznosu od 7.479,60 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora te članka 11. ugovora gdje je ugovoreno da Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, na ime razlike preplaćenih iznosa kamata, novčani iznos od 5.564,11 kuna uvećan za pripadajuću zateznu kamatu obračunatoj po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:
- na iznos od 4,47 kuna za razdoblje od 30. studenog 2008.
- na iznos od 23,87 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2009.
- na iznos od 26,53 kuna za razdoblje od 28. veljače 2009.
- na iznos od 42,98 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2009.
– na iznos od 23,80 kuna za razdoblje od 30. travnja 2009.
– na iznos od 21,00 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2009.
– na iznos od 16,15 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2009.
– na iznos od 20,03 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2009.
– na iznos od 10,29 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2009.
– na iznos od 18,31 kuna za razdoblje od 30. rujna 2009.
– na iznos od 11,60 kuna za razdoblje od 31. listopada 2009.
– na iznos od 15,42 kuna za razdoblje od 30. studenog 2009.
– na iznos od 14,92 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2009.
– na iznos od 26,25 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2010.
– na iznos od 34,20 kuna za razdoblje od 28. veljače 2010.
– na iznos od 31,57 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2010.
– na iznos od 42,42 kuna za razdoblje od 30. travnja 2010.
– na iznos od 49,19 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2010.
– na iznos od 63,58 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2010.
– na iznos od 77,84 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2010.
– na iznos od 60,70 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2010.
– na iznos od 106,03 kuna za razdoblje od 30. rujna 2010.
– na iznos od 86,41 kuna za razdoblje od 31. listopada 2010.
– na iznos od 85,63 kuna za razdoblje od 30. studenog 2010.
– na iznos od 104,96 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2010.
– na iznos od 133,43 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2011.
– na iznos od 103,20 kuna za razdoblje od 28. veljače 2011.
– na iznos od 112,08 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2011.
– na iznos od 99,34 kuna za razdoblje od 30. travnja 2011.
– na iznos od 126,23 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2011.
– na iznos od 146,41 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2011.
– na iznos od 152,61 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2011.
– na iznos od 253,59 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2011.
– na iznos od 160,24 kuna za razdoblje od 30. rujna 2011.
– na iznos od 148,69 kuna za razdoblje od 31. listopada 2011.
– na iznos od 150,65 kuna za razdoblje od 30. studenog 2011.
– na iznos od 149,17 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2011.
– na iznos od 163,38 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2012.
– na iznos od 170,64 kuna za razdoblje od 29. veljače 2012.
– na iznos od 170,43 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2012.
– na iznos od 169,58 kuna za razdoblje od 30. travnja 2012.
– na iznos od 168,60 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2012.
– na iznos od 172,99 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2012.
– na iznos od 168,06 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2012.
– na iznos od 168,51 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2012.
– na iznos od 154,42 kuna za razdoblje od 30. rujna 2012.
– na iznos od 160,83 kuna za razdoblje od 31. listopada 2012.
– na iznos od 168,64 kuna za razdoblje od 30. studenog 2012.
– na iznos od 167,12 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2012.
– na iznos od 170,29 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2013.
– na iznos od 159,30 kuna za razdoblje od 28. veljače 2013.
– na iznos od 156,98 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2013.
– na iznos od 168,15 kuna za razdoblje od 30. travnja 2013.
– na iznos od 152,40 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2013.
III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 4. Ugovora o kreditu br. … od 26. svibnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, članak 6. u dijelu u kojem slučaju promjena kamatne stope iz točke 4. ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je obavijest banke o tome sastavni dio ovog ugovora.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli novčani iznos 2.228,97 kuna uvećan za pripadajuću zateznu kamatu obračunatoj po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:
- na iznos od 13,39 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2007.
– na iznos od 13,46 kuna za razdoblje od 30. rujna 2007.
– na iznos od 13,18 kuna za razdoblje od 31. listopada 2007.
– na iznos od 13,41 kuna za razdoblje od 30. studenog 2007.
– na iznos od 13,31 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2007.
– na iznos od 13,56 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2008.
– na iznos od 27,92 kuna za razdoblje od 29. veljače 2008.
– na iznos od 28,42 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2008.
– na iznos od 28,32 kuna za razdoblje od 30. travnja 2008.
– na iznos od 27,47 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2008.
– na iznos od 27,67 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2008.
– na iznos od 27,42 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2008.
– na iznos od 27,22 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2008.
– na iznos od 27,43 kuna za razdoblje od 30. rujna 2008.
– na iznos od 28,28 kuna za razdoblje od 31. listopada 2008.
– na iznos od 28,93 kuna za razdoblje od 30. studenog 2008.
– na iznos od 28,29 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2008.
– na iznos od 30,04 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2009.
– na iznos od 30,19 kuna za razdoblje od 28. veljače 2009.
– na iznos od 31,14 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2009.
– na iznos od 30,04 kuna za razdoblje od 30. travnja 2009.
– na iznos od 29,87 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2009.
– na iznos od 29,60 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2009.
– na iznos od 29,82 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2009.
– na iznos od 29,26 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2009.
– na iznos od 29,72 kuna za razdoblje od 30. rujna 2009.
– na iznos od 29,33 kuna za razdoblje od 31. listopada 2009.
– na iznos od 29,55 kuna za razdoblje od 30. studenog 2009.
– na iznos od 29,53 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2009.
– na iznos od 30,18 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2010.
– na iznos od 30,63 kuna za razdoblje od 28. veljače 2010.
– na iznos od 30,48 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2010.
– na iznos od 31,10 kuna za razdoblje od 30. travnja 2010.
– na iznos od 31,49 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2010.
– na iznos od 32,32 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2010.
– na iznos od 33,14 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2010.
– na iznos od 32,15 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2010.
– na iznos od 34,76 kuna za razdoblje od 30. rujna 2010.
– na iznos od 33,63 kuna za razdoblje od 31. listopada 2010.
– na iznos od 33,59 kuna za razdoblje od 30. studenog 2010.
– na iznos od 34,70 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2010.
– na iznos od 36,33 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2011.
– na iznos od 34,59 kuna za razdoblje od 28. veljače 2011.
– na iznos od 35,10 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2011.
– na iznos od 34,37 kuna za razdoblje od 30. travnja 2011.
– na iznos od 35,92 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2011.
– na iznos od 37,08 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2011.
– na iznos od 37,43 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2011.
– na iznos od 43,23 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2011.
– na iznos od 37,87 kuna za razdoblje od 30. rujna 2011.
– na iznos od 37,21 kuna za razdoblje od 31. listopada 2011.
– na iznos od 37,32 kuna za razdoblje od 30. studenog 2011.
– na iznos od 37,23 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2011.
– na iznos od 38,05 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2012.
– na iznos od 38,47 kuna za razdoblje od 29. veljače 2012.
– na iznos od 38,46 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2012.
– na iznos od 38,41 kuna za razdoblje od 30. travnja 2012.
– na iznos od 38,35 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2012.
– na iznos od 38,60 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2012.
– na iznos od 38,32 kuna za razdoblje od 31. srpnja 2012.
– na iznos od 38,34 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2012.
– na iznos od 37,54 kuna za razdoblje od 30. rujna 2012.
– na iznos od 37,90 kuna za razdoblje od 31. listopada 2012.
– na iznos od 38,35 kuna za razdoblje od 30. studenog 2012.
– na iznos od 38,27 kuna za razdoblje od 31. prosinca 2012.
– na iznos od 38,45 kuna za razdoblje od 31. siječnja 2013.
– na iznos od 37,82 kuna za razdoblje od 28. veljače 2013.
– na iznos od 37,68 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2013.
– na iznos od 38,32 kuna za razdoblje od 30. travnja 2013.
– na iznos od 40,02 kuna za razdoblje od 31. svibnja 2013.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 kuna uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle od 26. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 11. lipnja 2019., se navodi kako su 26. svibnja 2006. tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu broj …, a na temelju kojeg ugovora je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio kredit iskazan kao 7.479,60 CHF, a koji je iznos isplaćen u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita. Tuženik je u navedenom, unaprijed formuliranom, standardiziranom ugovoru i to u članku 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, otplatu kredita je u članku 6. ugovora vezao uz ovu valutu te je u članku 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,34 % godišnje, ugovorivši u istom članku da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, a sve bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara o načinu promjene kamatne stope, čime de facto proističe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. Postupajući na ovakav način, tj. na način da je ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12. u kojem postupku je Visoki trgovački sud RH 13. lipnja 2014. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 u točki II. potvrdio presudu TS Zagreb pod poslovnim brojem P-1401/12., kojom se utvrđuje da je tuženik P. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dakle isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu TS Zagreb pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik P d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i interese i prava tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/13.) i to članka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.
Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnim ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika te dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta (dakle i otplata redovne kamate) veže uz valutu CHF pa od tuženika potražuje novčani iznos koji je po tim osnovama preplatio, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu. Prema mišljenju tužitelja, radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu -5,34 % te srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita. Obzirom da tužitelj zbog proteka vremena ne može decidirano reći na koji točno dan mu je isplaćen odobreni iznos kredita, a imajući u vidu da isti ne posjeduje dokumentaciju iz koje je to sa sigurnošću vidljivo, predlaže se sudu naložiti tuženiku dostavu podataka o datumu isplate kredita. Tužitelj se, budući ne raspolaže svom odgovarajućom dokumentacijom i podacima, prije svega knjigovodstveno-financijskom dokumentacijom o tijeku otplate kredita, kretanju kamatnih stopa, kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji banka tužitelju mora vratiti, u dva navrata obratio tuženiku koji tu dokumentaciju ima, međutim ne želi je dati usprkos traženju tužitelja iako se radi o podacima koje je tuženik tužitelju, prema sadržaju građansko pravnog odnosa dužan dati. Na tragu gornjih navoda, činjenice utvrđenja su nepoštena ugovorna odredba o valuti CHF te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno na temelju Zakona o zaštiti potrošača, članak 502. c) ZPP-a te članka 1111. ZOO-a, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je tuženi neosnovano stekao na temelju ništetnih odredbi ugovora. Uz glavnicu tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 15. siječnja 2021., tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima u cijelosti, predlaže iste odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Ističe prigovor prekluzije te prigovor zastare. Tužitelj i tuženik su zaista zaključili ugovor o kreditu broj … 26. svibnja 2006. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 7.479,60 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke. Odredbom članka 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke, a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 5,34 % godišnje. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita 20. kolovoza 2013. Stoga se predlaže sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti pozivom na prekluziju iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a) Zakona o zaštiti potrošača te članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda ukazuju se pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. Osim toga, u konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz ugovora o kreditu. Stoga opetovano pozivanje na presudu Trgovačkog suda je nebitno i zbog razloga nedostatka objektivnog identiteta ugovornih odredbi. Nadalje, nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Tužitelj samo uopćeno navodi kako bi promjena kamatne stope bila sporna i nezakonita te potražuje povrat pretplate po osnovi povećanja zbog promjenjive kamatne stope te pogrešno zaključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne stope. Međutim, u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sudovi ni na koji način nisu utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena bi bila odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Također je i nesporna činjenica da sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Tuženik nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno bez točno utvrđenih kriterija. Dapače, svaka promjena kamatne stope rezultat je primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. Sukladno odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope. Kako je to već istaknuto, banka je na temelju jasnih zakonskih odredbi bila ovlaštena ugovarati promjenjivu kamatnu stopu koja definitivno nikada nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope. Pri tome je svakako banka bila dužna postupati sukladno odredbama važećih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i činio. Takve obavijesti su unutar sustava banke bile automatizirane i personalizirane, tako da ne stoji tvrdnja tužitelja da bi ga banka samo jednom obavijestila o promjeni kamatne stope. Konačno, novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni su izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. koji je na snazi od 1. siječnja 2014. pa primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope, na period prije njegova stupanja na snagu svakako je nedopuštena. Konkretan ugovor o kreditu zaključen je 2006. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj: 96/03.) kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009. koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Odredbom članka 59. ZZP-a propisan je obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, koji između ostalog treba sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani su i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika. Tuženik je nadalje sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita, već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja,
tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Imajući u vidu gore izneseno, jasno je da je tuženik prilikom zaključivanja predmetnog ugovora s tužiteljem u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Pozivanje na zakonsku regulativu važeću danas, a ne u vrijeme zasnivanja obveze, promašeno je i pogrešno. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika to je sukladno Direktivi Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993. takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti.
Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 22. izričito je dopušteno ugovaranje valutne klauzule. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla. Ratio zakonske odredbe članka 22. ZOO-a jest da kroz cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa što je posebice značajno za dugoročne kredite novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu. A sukladno načelu monetarnog nominalizma sadržanog u članku 21. ZOO-a, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Budući je na temelju odredbe članka 22. ZOO-a valutna klauzula izrijekom dopuštena i budući sudovi sude na temelju zakona, onda je jasno da sud u okviru svoje zakonodavne uloge tu odredbu smije i mora primjenjivati onako kako ona glasi. Tužitelj je poslovno sposobna osoba koja tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Ugovor je višestruko provjeravan kako od strane službenika banke tako i po javnom bilježniku, pa se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno i samostalno, u konkurenciji različitih vrsta kredita, odlučio baš za predmetni sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je očito i sam ocijenio kako isti po svemu odgovara upravo njegovim potrebama i mogućnostima.
Kako tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare kojeg unatoč stajalištu Vrhovnog suda RH, drži u cijelosti osnovanim. Tražbina po osnovi stjecanja bez osnove, a to bi bila svota koju je tužitelj isplatio banci na temelju ugovornih odredbi ugovora sklopljenog 2006. korisnik kredita može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu i tada počinje teći petogodišnji zastarni rok. Ovo stoga što za stjecanje bez osnove nije propisan neki drugi zastarni rok pa u primjenu dolazi isključivo opći zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. Svakako, ukoliko bi se i uzelo da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, što ovaj tuženik negira, a da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa u predmetu P-1401/12. podnesena 4. travnja 2012. to je prije podnošenja tužbe nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do 4. travnja 2009. Prema tome na iznose anuiteta (a
ukoliko sud ne bi usvojio istaknuti prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja) vrijedi trogodišnji zastarni rok, a ne opće propisani petogodišnji rok pa tuženik podredno ističe i prigovor zastare u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do 4. travnja 2009., dakle, prije isteka roka od tri godine do 4. travnja 2012., a sve pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 226. i u vezi s člankom 245. ZOO- a.
Slijedom naprijed navedenog, budući je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen 2013. pa je pozivom na odredbu članka 326. stavak 2. ZOO-a tužitelj u prekluziji pozivati se na ništetnost istog budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u lipnju 2019. pa je potraživanje i u zastari obzirom na protek općeg zastarnog roka od pet godina, to tuženik predlaže kao uvodno, odbiti tužbeni zahtjevi tužitelja kao neosnovan, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.
3. Podneskom od 8. ožujka 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao isplatu iznosa od 5.564,11 kuna na ime promjenjive kamatne stope i iznosa od 2.298,97 kuna na ime valutne kaluzule.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj … od 26. svibnja 2006 solemniziran kod javnog bilježnika Z. M. –
Š. iz S. pod poslovnim brojem OU-350/06. od 26. svibnja 2006., zahtjeva tužitelja od 29. svibnja 2019., općih uvjeta poslovanja, otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope, plana otplate, knjigovodstvene kartice od 8. studenog 2021., pregleda uplata po kreditu na dan 8. studenog 2021., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. J. od 1. prosinca 2021.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ove parnice je zahtjev za:
– utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu – za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
8. Među strankama nije sporno:
– da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj …
od 26. svibnja 2006. na temelju kojeg je odobrena isplata 7.479,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci
– da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,34 % i da je promjenjiva
– da je ugovor o kreditu zatvoren 20. kolovoza 2013.
9. Sporno je:
– je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku
– je li tuženik prekludiran pozivati se na ništetnost.
10. Istaknut je i prigovor zastare.
11. Čitanjem ugovora o kreditu broj … od 26. svibnja 2006 solemniziran
kod javnog bilježnika Z. M. – Š. iz S. pod poslovnim brojem OU-350/06.
od 26. svibnja 2006. utvrđeno je:
– da je isti sklopljen između P. d.d. i D. P. kao korisnika kredita
– da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 7.479,60 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita
– da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,34 % godišnje
– da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima
– da će banka na dospjele, nepodmirene obveze iz ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu koja je promjenjiva u skladu s propisima
– da je rok otplate kredita 84 mjeseci
– da se kredit u iznosu od 7.479,60 CHF i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuju u 84 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora
– da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjeni anuitet. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita – da su stranke suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci.
12. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. J. od 1. prosinca 2021. proizlazi:
- da je kredit pod brojem … ugovoren 26. svibnja 2006. između tužitelja kao korisnika i Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=7.479,6 na rok od 84 mjeseca
- da je kredit isplaćen u kunama 26. svibnja 2006. prema srednjem tečaju kreditora 1CHF=4,669111 kuna, dok je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja anuiteta
- da je početna ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 5,34 % postotnih poena godišnje, a početni anuitet 106,92 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja
- da je prvi anuitet dospio 30. lipnja 2006.
- da je banka od 1. kolovoza 2007. povisila kamatnu stopu na 6,34% godišnje, od 1. veljače 2008. sve do konačne otplate na 7,45 % - da je tužitelj u ugovorenom roku otplatio kredit.
Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za točan izračun anuiteta koji su bili ugovoreni, kao i anuiteta koji su naknadno mijenjani. Zbog mijenjanja kamatne stope je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao, a na osnovi ukupne dokumentacije bilo je moguće precizno utvrditi razliku između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka. U tablici koja prileži nalazu je prikazan obračun plaćanja kredita usporedbom primjene početne i stvarno korištene mijenjane kamatne stope. Povećanje iznosa anuiteta zbog promjene kamatne stope su prikazani u stupcu broj 12, a kunska je protuvrijednost dobivena umnoškom razlike anuiteta s tečajem na plaćanja u stupcu 16. Više plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjene tečaja CHF/KN su prikazani u stupcu br. 17, a dobiveni su razlikom umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan plaćanja i umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Početni je anuitet pri izračunu razlike nastale zbog valutne klauzule korišten jer je dio stvarno naplaćenog anuiteta već obračunat pri izračunu preplate kamate, a koji uključuje i tečajnu razliku. Zbirni je iznos ukupne razlike anuiteta prikazan u stupcu broj 18. tablice. Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem je obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.
M I Š LJ E NJ E
U razdoblju od 1. kolovoza 2007. do konačne otplate tuženik je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN kreditora važeći na dan plaćanja. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 31. svibnja 2013. platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu 2.228,97 kuna. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju od 30. studenog 2008. platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu od 5.564,11 kuna. Zbirni iznos preplate anuiteta iznosi 7.793,08 kuna. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa je predočen tablično u nastavku.
datum
razlika
razlika
ukupna
dospijeća
anuiteta anuiteta razlika
anuiteta
zbog
zbog
anuiteta
kamate tečaja u u KN
u KN
u KN
31.08.2007.
13,39
0,00
13,39
30.09.2007.
13,46
0,00
13,46
31.10.2007.
13,18
0,00
13,18
30.11.2007.
13,41
0,00
13,41
31.12.2007.
13,31
0,00
13,31
31.01.2008.
13,56
0,00
13,56
29.02.2008.
27,92
0,00
27,92
31.03.2008.
28,42
0,00
28,42
30.04.2008.
28,32
0,00
28,32
31.05.2008.
27,47
0,00
27,47
30.06.2008.
27,67
0,00
27,67
31.07.2008.
27,42
0,00
27,42
31.08.2008.
27,22
0,00
27,22
30.09.2008.
27,43
0,00
27,43
31.10.2008.
28,28
0,00
28,28
30.11.2008.
28,93
4,47
33,40
31.12.2008.
28,29
0,00
28,29
31.01.2009.
30,04
23,87
53,91
28.02.2009.
30,19
26,53
56,72
31.03.2009.
31,14
42,98
74,12
30.04.2009.
30,04
23,80
53,84
31.05.2009.
29,87
21,00
50,87
30.06.2009.
29,60
16,15
45,75
31.07.2009.
29,82
20,03
49,85
31.08.2009.
29,26
10,29
39,55
30.09.2009.
29,72
18,31
48,03
31.10.2009.
29,33
11,60
40,93
30.11.2009.
29,55
15,42
44,97
31.12.2009.
29,53
14,92
44,45
31.01.2010.
30,18
26,25
56,43
28.02.2010.
30,63
34,20
64,83
31.03.2010.
30,48
31,57
62,05
30.04.2010.
31,10
42,42
73,52
31.05.2010.
31,49
49,19
80,68
30.06.2010.
32,32
63,58
95,90
31.07.2010.
33,14
77,84
110,98
31.08.2010.
32,15
60,70
92,85
30.09.2010.
34,76
106,03
140,79
31.10.2010.
33,63
86,41
120,04
30.11.2010.
33,59
85,63
119,22
31.12.2010.
34,70
104,96
139,66
31.01.2011.
36,33
133,43
169,76
28.02.2011.
34,59
103,20
137,79
31.03.2011.
35,10
112,08
147,18
30.04.2011.
34,37
99,34
133,71
31.05.2011.
35,92
126,23
162,15
30.06.2011.
37,08
146,41
183,49
31.07.2011.
37,43
152,61
190,04
31.08.2011.
43,23
253,59
296,82
30.09.2011.
37,87
160,24
198,11
31.10.2011.
37,21
148,69
185,90
30.11.2011.
37,32
150,65
187,97
31.12.2011.
37,23
149,17
186,40
31.01.2012.
38,05
163,38
201,43
29.02.2012.
38,47
170,64
209,11
31.03.2012.
38,46
170,43
208,89
30.04.2012.
38,41
169,58
207,99
31.05.2012.
38,35
168,60
206,95
30.06.2012.
38,60
172,99
211,59
31.07.2012.
38,32
168,06
206,38
31.08.2012.
38,34
168,51
206,85
30.09.2012.
37,54
154,42
191,96 31.10.2012.
37,90
160,83
198,73 30.11.2012.
38,35
168,64 206,99 31.12.2012.
38,27
167,12 205,39 31.01.2013.
38,45
170,29 208,74 28.02.2013.
37,82
159,30
197,12
31.03.2013.
37,68
156,98
194,66
30.04.2013.
38,32
168,15
206,47
31.05.2013.
40,02
152,40
192,42
UKUPNO
2228,97 5564,11 7793,08
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
mije
razlika
kamata
njan
tečaj na razlika anuiteta UKUPN po
a
više
dan anuiteta zbog A prvotni početn
kam
obraču datum
isplate zbog tečaja u RAZLIK datum ugovor oj
atna mijenja
mijenjana
nat obračuna obračunat kredita kamate u Kn A red
ni dospijeća eni stopi otplatn ostatak stop ni mijenjan otplatna
anuitet tečaja i tečaj 26.05.200 Kn (3*14- ANUITE anuiteta anuitet 5,34 a kvota duga a anuitet a kamata kvota ostatak duga CHF plaćanja naplate 6. (12*14) 3*15) TA u Kn broj
30.06.20
06. 106,92 33,28 73,64 7405,96 5,34 106,92 33,28 73,64 7405,96 0,00 12.06.2006. 4,650566 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.07.20
2 06. 106,92 32,96 73,96 7332,00 5,34 106,92 32,96 73,96 7332,00 0,00 11.07.2006. 4,619999 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.08.20
06. 106,92 32,63 74,29 7257,71 5,34 106,92 32,63 74,29 7257,71 0,00 11.08.2006. 4,609873 4,669111 0,00 0,00 0,00 3 30.09.20
06. 106,92 32,30 74,62 7183,09 5,34 106,92 32,30 74,62 7183,09 0,00 11.09.2006. 4,648221 4,669111 0,00 0,00 0,00 4 31.10.20
06. 106,92 31,96 74,96 7108,13 5,34 106,92 31,96 74,96 7108,13 0,00 11.10.2006. 4,664173 4,669111 0,00 0,00 0,00 5 30.11.20
06. 106,92 31,63 75,29 7032,84 5,34 106,92 31,63 75,29 7032,84 0,00 10.11.2006. 4,591437 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.12.20
06. 106,92 31,30 75,62 6957,22 5,34 106,92 31,30 75,62 6957,22 0,00 11.12.2006. 4,615917 4,669111 0,00 0,00 0,00 7 31.01.20
07. 106,92 30,96 75,96 6881,26 5,34 106,92 30,96 75,96 6881,26 0,00 11.01.2007. 4,559393 4,669111 0,00 0,00 0,00 28.02.20
07. 106,92 30,62 76,30 6804,96 5,34 106,92 30,62 76,30 6804,96 0,00 12.02.2007. 4,533292 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.03.20
07. 106,92 30,28 76,64 6728,32 5,34 106,92 30,28 76,64 6728,32 0,00 09.03.2007. 4,567375 4,669111 0,00 0,00 0,00 10 30.04.20
11 07. 106,92 29,94 76,98 6651,34 5,34 106,92 29,94 76,98 6651,34 0,00 11.04.2007. 4,516977 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.05.20
12 07. 106,92 29,60 77,32 6574,02 5,34 106,92 29,60 77,32 6574,02 0,00 11.05.2007. 4,446601 4,669111 0,00 0,00 0,00 30.06.20
13 07. 106,92 29,25 77,67 6496,35 5,34 106,92 29,25 77,67 6496,35 0,00 12.06.2007. 4,439606 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.07.20
14 07. 106,92 28,91 78,01 6418,34 5,34 106,92 28,91 78,01 6418,34 0,00 11.07.2007. 4,407680 4,669111 0,00 0,00 0,00 31.08.20
15 07. 106,92 28,56 78,36 6339,98 6,34 109,93 33,91 76,02 6342,32 3,01 10.08.2007. 4,449991 4,669111 13,39 0,00 13,39 30.09.20
16 07. 106,92 28,21 78,71 6261,27 6,34 109,93 33,51 76,42 6265,90 3,01 11.09.2007. 4,472551 4,669111 13,46 0,00 13,46 31.10.20
17 07. 106,92 27,86 79,06 6182,21 6,34 109,93 33,10 76,83 6189,07 3,01 11.10.2007. 4,377205 4,669111 13,18 0,00 13,18 30.11.20
18 07. 106,92 27,51 79,41 6102,80 6,34 109,93 32,70 77,23 6111,84 3,01 12.11.2007. 4,454830 4,669111 13,41 0,00 13,41 31.12.20
19 07. 106,92 27,16 79,76 6023,04 6,34 109,93 32,29 77,64 6034,20 3,01 11.12.2007. 4,422159 4,669111 13,31 0,00 13,31 31.01.20
20 08. 106,92 26,80 80,12 5942,92 6,34 109,93 31,88 78,05 5956,15 3,01 11.01.2008. 4,504090 4,669111 13,56 0,00 13,56 29.02.20
21 08. 106,92 26,45 80,47 5862,45 7,45 113,06 36,98 76,08 5880,07 6,14 11.02.2008. 4,547584 4,669111 27,92 0,00 27,92 31.03.20
22 08. 106,92 26,09 80,83 5781,62 7,45 113,06 36,51 76,55 5803,52 6,14 11.03.2008. 4,628157 4,669111 28,42 0,00 28,42 30.04.20
23 08. 106,92 25,73 81,19 5700,43 7,45 113,06 36,03 77,03 5726,49 6,14 11.04.2008. 4,613039 4,669111 28,32 0,00 28,32 31.05.20
24 08. 106,92 25,37 81,55 5618,88 7,45 113,06 35,55 77,51 5648,98 6,14 09.05.2008. 4,474666 4,669111 27,47 0,00 27,47 30.06.20
25 08. 106,92 25,00 81,92 5536,96 7,45 113,06 35,07 77,99 5570,99 6,14 10.06.2008. 4,506044 4,669111 27,67 0,00 27,67 31.07.20
26 08. 106,92 24,64 82,28 5454,68 7,45 113,06 34,59 78,47 5492,52 6,14 10.07.2008. 4,465828 4,669111 27,42 0,00 27,42 31.08.20
27 08. 106,92 24,27 82,65 5372,03 7,45 113,06 34,10 78,96 5413,56 6,14 11.08.2008. 4,432771 4,669111 27,22 0,00 27,22 30.09.20
28 08. 106,92 23,91 83,01 5289,02 7,45 113,06 33,61 79,45 5334,11 6,14 11.09.2008. 4,467419 4,669111 27,43 0,00 27,43 31.10.20
29 08. 106,92 23,54 83,38 5205,64 7,45 113,06 33,12 79,94 5254,17 6,14 10.10.2008. 4,605926 4,669111 28,28 0,00 28,28 30.11.20
30 08. 106,92 23,17 83,75 5121,89 7,45 113,06 32,62 80,44 5173,73 6,14 11.11.2008. 4,710922 4,669111 28,93 4,47 33,40 31.12.20
31 08. 106,92 22,79 84,13 5037,76 7,45 113,06 32,12 80,94 5092,79 6,14 10.12.2008. 4,607655 4,669111 28,29 0,00 28,29 31.01.20
32 09. 106,92 22,42 84,50 4953,26 7,45 113,06 31,62 81,44 5011,35 6,14 12.01.2009. 4,892373 4,669111 30,04 23,87 53,91 28.02.20
33 09. 106,92 22,04 84,88 4868,38 7,45 113,06 31,11 81,95 4929,40 6,14 10.02.2009. 4,917275 4,669111 30,19 26,53 56,72 31.03.20
34 09. 106,92 21,67 85,25 4783,13 7,45 113,06 30,60 82,46 4846,94 6,14 11.03.2009. 5,071112 4,669111 31,14 42,98 74,12 30.04.20
35 09. 106,92 21,29 85,63 4697,50 7,45 113,06 30,09 82,97 4763,97 6,14 09.04.2009. 4,891753 4,669111 30,04 23,80 53,84 31.05.20
36 09. 106,92 20,90 86,02 4611,48 7,45 113,06 29,58 83,48 4680,49 6,14 11.05.2009. 4,865503 4,669111 29,87 21,00 50,87 30.06.20
37 09. 106,92 20,52 86,40 4525,08 7,45 113,06 29,06 84,00 4596,49 6,14 10.06.2009. 4,820118 4,669111 29,60 16,15 45,75 31.07.20
38 09. 106,92 20,14 86,78 4438,30 7,45 113,06 28,54 84,52 4511,97 6,14 10.07.2009. 4,856418 4,669111 29,82 20,03 49,85 31.08.20
39 09. 106,92 19,75 87,17 4351,13 7,45 113,06 28,01 85,05 4426,92 6,14 11.08.2009. 4,765388 4,669111 29,26 10,29 39,55 30.09.20
40 09. 106,92 19,36 87,56 4263,57 7,45 113,06 27,48 85,58 4341,34 6,14 10.09.2009. 4,840379 4,669111 29,72 18,31 48,03 31.10.20
41 09. 106,92 18,97 87,95 4175,62 7,45 113,06 26,95 86,11 4255,23 6,14 12.10.2009. 4,777602 4,669111 29,33 11,60 40,93 30.11.20
42 09. 106,92 18,58 88,34 4087,28 7,45 113,06 26,42 86,64 4168,59 6,14 10.11.2009. 4,813325 4,669111 29,55 15,42 44,97 31.12.20
43 09. 106,92 18,19 88,73 3998,55 7,45 113,06 25,88 87,18 4081,41 6,14 10.12.2009. 4,808693 4,669111 29,53 14,92 44,45 31.01.20
44 10. 106,92 17,79 89,13 3909,42 7,45 113,06 25,34 87,72 3993,69 6,14 11.01.2010. 4,914587 4,669111 30,18 26,25 56,43 28.02.20
45 10. 106,92 17,40 89,52 3819,90 7,45 113,06 24,79 88,27 3905,42 6,14 10.02.2010. 4,988932 4,669111 30,63 34,20 64,83 31.03.20
46 10. 106,92 17,00 89,92 3729,98 7,45 113,06 24,25 88,81 3816,61 6,14 10.03.2010. 4,964343 4,669111 30,48 31,57 62,05 30.04.20
47 10. 106,92 16,60 90,32 3639,66 7,45 113,06 23,69 89,37 3727,24 6,14 12.04.2010. 5,065872 4,669111 31,10 42,42 73,52 31.05.20
48 10. 106,92 16,20 90,72 3548,94 7,45 113,06 23,14 89,92 3637,32 6,14 10.05.2010. 5,129217 4,669111 31,49 49,19 80,68 30.06.20
49 10. 106,92 15,79 91,13 3457,81 7,45 113,06 22,58 90,48 3546,84 6,14 10.06.2010. 5,263775 4,669111 32,32 63,58 95,90 31.07.20
50 10. 106,92 15,39 91,53 3366,28 7,45 113,06 22,02 91,04 3455,80 6,14 09.07.2010. 5,397176 4,669111 33,14 77,84 110,98 31.08.20
51 10. 106,92 14,98 91,94 3274,34 7,45 113,06 21,45 91,61 3364,19 6,14 10.08.2010. 5,236814 4,669111 32,15 60,70 92,85 30.09.20
52 10. 106,92 14,57 92,35 3181,99 7,45 113,06 20,89 92,17 3272,02 6,14 10.09.2010. 5,660793 4,669111 34,76 106,03 140,79 31.10.20
53 10. 106,92 14,16 92,76 3089,23 7,45 113,06 20,31 92,75 3179,27 6,14 07.10.2010. 5,477241 4,669111 33,63 86,41 120,04 30.11.20
54 10. 106,92 13,75 93,17 2996,06 7,45 113,06 19,74 93,32 3085,95 6,14 10.11.2010. 5,470012 4,669111 33,59 85,63 119,22 31.12.20
55 10. 106,92 13,33 93,59 2902,47 7,45 113,06 19,16 93,90 2992,05 6,14 10.12.2010. 5,650736 4,669111 34,70 104,96 139,66 31.01.20
56 11. 106,92 12,92 94,00 2808,47 7,45 113,06 18,58 94,48 2897,57 6,14 10.01.2011. 5,917077 4,669111 36,33 133,43 169,76 28.02.20
57 11. 106,92 12,50 94,42 2714,05 7,45 113,06 17,99 95,07 2802,50 6,14 10.02.2011. 5,634319 4,669111 34,59 103,20 137,79 31.03.20
58 11. 106,92 12,08 94,84 2619,21 7,45 113,06 17,40 95,66 2706,84 6,14 10.03.2011. 5,717346 4,669111 35,10 112,08 147,18 30.04.20
59 11. 106,92 11,66 95,26 2523,95 7,45 113,06 16,80 96,26 2610,58 6,14 11.04.2011. 5,598211 4,669111 34,37 99,34 133,71 31.05.20
60 11. 106,92 11,23 95,69 2428,26 7,45 113,06 16,21 96,85 2513,73 6,14 10.05.2011. 5,849669 4,669111 35,92 126,23 162,15 30.06.20
61 11. 106,92 10,81 96,11 2332,15 7,45 113,06 15,61 97,45 2416,28 6,14 10.06.2011. 6,038478 4,669111 37,08 146,41 183,49 31.07.20
62 11. 106,92 10,38 96,54 2235,61 7,45 113,06 15,00 98,06 2318,22 6,14 11.07.2011. 6,096441 4,669111 37,43 152,61 190,04 31.08.20
63 11. 106,92 9,95 96,97 2138,64 7,45 113,06 14,39 98,67 2219,55 6,14 10.08.2011. 7,040909 4,669111 43,23 253,59 296,82 30.09.20
64 11. 106,92 9,52 97,40 2041,24 7,45 113,06 13,78 99,28 2120,27 6,14 09.09.2011. 6,167822 4,669111 37,87 160,24 198,11 31.10.20
65 11. 106,92 9,08 97,84 1943,40 7,45 113,06 13,16 99,90 2020,37 6,14 10.10.2011. 6,059769 4,669111 37,21 148,69 185,90 30.11.20
66 11. 106,92 8,65 98,27 1845,13 7,45 113,06 12,54 100,52 1919,85 6,14 10.11.2011. 6,078136 4,669111 37,32 150,65 187,97 31.12.20
67 11. 106,92 8,21 98,71 1746,42 7,45 113,06 11,92 101,14 1818,71 6,14 09.12.2011. 6,064295 4,669111 37,23 149,17 186,40 31.01.20
68 12. 106,92 7,77 99,15 1647,27 7,45 113,06 11,29 101,77 1716,94 6,14 10.01.2012. 6,197187 4,669111 38,05 163,38 201,43 29.02.20
69 12. 106,92 7,33 99,59 1547,68 7,45 113,06 10,66 102,40 1614,54 6,14 10.02.2012. 6,265059 4,669111 38,47 170,64 209,11 31.03.20
70 12. 106,92 6,89 100,03 1447,65 7,45 113,06 10,02 103,04 1511,50 6,14 12.03.2012. 6,263060 4,669111 38,46 170,43 208,89 30.04.20
71 12. 106,92 6,44 100,48 1347,17 7,45 113,06 9,38 103,68 1407,82 6,14 10.04.2012. 6,255161 4,669111 38,41 169,58 207,99 31.05.20
72 12. 106,92 6,00 100,92 1246,25 7,45 113,06 8,74 104,32 1303,50 6,14 10.05.2012. 6,245996 4,669111 38,35 168,60 206,95 30.06.20
73 12. 106,92 5,55 101,37 1144,88 7,45 113,06 8,09 104,97 1198,53 6,14 11.06.2012. 6,287091 4,669111 38,60 172,99 211,59 31.07.20
74 12. 106,92 5,10 101,82 1043,06 7,45 113,06 7,44 105,62 1092,91 6,14 10.07.2012. 6,240929 4,669111 38,32 168,06 206,38 31.08.20
75 12. 106,92 4,64 102,28 940,78 7,45 113,06 6,79 106,27 986,64 6,14 10.08.2012. 6,245113 4,669111 38,34 168,51 206,85 30.09.20
76 12. 106,92 4,19 102,73 838,05 7,45 113,06 6,13 106,93 879,71 6,14 10.09.2012. 6,113375 4,669111 37,54 154,42 191,96 31.10.20
77 12. 106,92 3,73 103,19 734,86 7,45 113,06 5,46 107,60 772,11 6,14 10.10.2012. 6,173349 4,669111 37,90 160,83 198,73 30.11.20
78 12. 106,92 3,27 103,65 631,21 7,45 113,06 4,79 108,27 663,84 6,14 12.11.2012. 6,246371 4,669111 38,35 168,64 206,99 31.12.20
79 12. 106,92 2,81 104,11 527,10 7,45 113,06 4,12 108,94 554,90 6,14 10.12.2012. 6,232154 4,669111 38,27 167,12 205,39 31.01.20
80 13. 106,92 2,35 104,57 422,53 7,45 113,06 3,45 109,61 445,29 6,14 10.01.2013. 6,261790 4,669111 38,45 170,29 208,74 28.02.20
81 13. 106,92 1,88 105,04 317,49 7,45 113,06 2,76 110,30 334,99 6,14 12.02.2013. 6,159037 4,669111 37,82 159,30 197,12 31.03.20
82 13. 106,92 1,41 105,51 211,98 7,45 113,06 2,08 110,98 224,01 6,14 11.03.2013. 6,137301 4,669111 37,68 156,98 194,66 30.04.20
83 13. 106,92 0,95 105,97 106,01 7,45 113,06 1,39 111,67 112,34 6,14 11.04.2013. 6,241798 4,669111 38,32 168,15 206,47 31.05.20
13. 106,48 0,47 106,01 0,00 7,45 113,04 0,70 112,34 0,00 6,56 24.06.2013. 6,100396 4,669111 40,02 152,40 192,42 2228,97
5564,11
7793,08
13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
14.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
14.3. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
15. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.
16. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a.
17. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
17.1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je isti stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imale primjedbi na isti.
17.2. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 7.793,08 kuna pa je odlučeno kao u izreci.
18. Prigovor zastare nije osnovan.
18.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.
Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.
Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 26. svibnja 2006.
19. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika/svjedoka, kao i tužitelja za saslušanje samog tužitelja. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka
(članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda
u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. … od 26.
svibnja 2006. koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.
Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odlluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
20. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).
Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
21. S obzirom da se tuženik poziva na Zakon o potrošačkom kreditiranju iz 2013. ističe se i sljedeće:
S obzirom da se na predmetni ugovor o kreditu primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju, prema članku 11. a) stavak 5. navedenog Zakona za sve postojeće ugovore u kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog Zakona, u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, propisana je obveza vjerovnika definirati parametre promjene kamatne stope, fiksni dio kamatne stope te razdoblja promjena kamatnih stopa. Sukladno odredbama spomenutog Zakona o potrošačkom kreditiranju (Prijelazne i završne odredbe "Narodne novine" broj: 143/13.) tuženik je bio obvezan o tome izvijestiti dužnika te spomenute parametre uskladiti s dužnikom, a što je tuženik u ovom slučaju očito propustio učiniti. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tuženik jednostranim određivanjem parametara i načina promjene kamatne stope, postupio suprotno zakonskim odredbama te je u ovom slučaju očigledno kako je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe. Dodatno se napominje kako je pitanje kamatnih stopa nakon 2013. već riješeno revizijom VSRH-a Rev-1172/18., a u kojoj je jasno rečeno da običnim slanjem obavijesti tužitelja tuženiku nije s istim ugovoreno na pravilan način izmjene kamatnih stopa, odnosno da se na takav način ne može ispraviti nepoštena i ništetna ugovorna odredba.
22. Sud je raspravnim rješenjem od 25. listopada 2021. naložio tuženiku da u sudski spis dostavi podatke iz kojih će biti vidljiv pregled obveza po ugovoru o kreditu broj … od 26. svibnja 2006. jer su bili ispunjeni svi uvjeti 325. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a), a u svezi s člankom 186. b) stavak 1. i 2. ZPP-a.
23. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 500,00 kuna, trošak sastava podnesaka od 24. rujna 2021. i 8. ožujka 2022. po 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 24. rujna 2021. i 10. ožujka 2022. po 500,00 kuna, odnosno ukupno 2.500,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 625,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 3.125,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 200,00 kuna i sudske pristojbe presude u iznosu od 300,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 6.125,00 kuna.
24. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 26. travnja 2022.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
Broj zapisa: eb30a-ee932
Kontrolni broj: 09b55-6f34c-efdd4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
