REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-4488/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Likvidacijska masa V. K. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika T. O. d.d., OIB ..., Z., P. S., S., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M.&L. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 383.907,42 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-358/2017-28 od 28. svibnja 2019., 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-358/2017-28 od 28. svibnja 2019. u točki I. i dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 33.750,00 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2019. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena u odnosu na dio točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-358/2017-28 od 28. svibnja 2019. kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška od 15.675,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-358/2017-28 od 28. svibnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 383.907,42 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka od 33.750,00 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2019. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.675,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Predmet spora u ovom predmetu je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine za štetu pretrpljenu na njegovom plovilu osiguranom kod tuženika.

3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio: - da se 25. srpnja 2016. u 23,35 sati dogodila nezgoda na plovilu „S.“ reg. oznake ..., marke J. P. 42 S – gliser,

- da je u vrijeme štetnog događaja predmetna brodica – gliser bila osigurana kasko policom osiguranja broj 990007032559 koju je izdao 25. srpnja 2016. tuženik u svojoj podružnici S. te da je početak osiguranja 25. srpnja 2016. u 7,00 sati, a istek osiguranja 25. srpnja 2017. u 7,00 sati,

- da su u osiguranju uključeni rizik chartera, utaje i zapljene te da je uključen rizik pogonskih šteta, a plovilo se koristi u gospodarske svrhe – najam, dok odbitna franšiza za djelomične štete na plovilu je ugovorena 0,5% od osigurane svote po svakom štetnom događaju, dok se pokriće pruža prema Općim uvjetima za kasko osiguranje plovila ... sukladno posebnim uglavcima u polici osiguranja te da je uključeno dragovoljno osiguranje vlasnika/korisnika plovila od odgovornosti, - da je tužitelj sa tuženikom zaključio i druge police osiguranja i to obvezno osiguranje vlasnika brodice od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama te obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, - da je voditelj brodice S. V., Lučkoj kapetaniji S., Ispostava H. prijavio nesreću brodice (prijava nesreće brodice i Potvrda Lučke kapetanije, Ispostava H., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Policijske postaje H. od 26.7.2016.,

- da je Lučka kapetanija 26. srpnja 2016. izdala S. V. prekršajni nalog za počinjenje prekršaja iz članka 133. Pomorskog zakonika koji je kažnjiv po članku 1002. PZ-a te mu izrekla novčanu kaznu od 1.000,00 kn,

- da je tužitelj prijavio štetu na predmetnoj brodici tuženiku 26. srpnja 2016., - da je tuženik dopisom od 16. rujna 2016. otklonio zahtjev tužitelja radi isplate štete,

- da oprema na tužiteljevoj brodici nije bila zapuštena i da je tužiteljeva brodica bilo opremljena odgovarajućom opremom potrebnom u navigaciji.

3.1. Prvostupanjski sud je ocjenjujući nalaz i mišljenje sudskog vještaka i procjenitelja za pomorski promet izv. prof. dr. sc. S. F. utvrdio da je do štete došlo zato što se voditelj brodice u cijelosti nije pridržavao pravila o sigurnosti plovidbe, odnosno nije se pridržavao pravila o izbjegavanju sudara (pa tako i nasukanja na obalu) i nije postupao s dužnom pažnjom koju bi svaki zapovjednik upotrijebio u situaciji plovidbe noću, u potpunom mraku bez mjesečine, korištenjem navigacijske karte. Prvostupanjski sud smatra da je voditelj brodice trebao prilagoditi plovidbu situaciji i poduzeti potrebne radnje da bi se izbjeglo nasukanje, što znači da je trebao, ako mu se kako tvrdi iznenada upalio ploter odmah usporiti ili potpuno zaustaviti plovilo te poduzeti radnje promatranja i izviđanja prije nastavka plovidbe, a što podrazumijeva i izlazak na palubu kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno kako bi se zapovjednik mogao orijentirati i nastaviti sigurnu plovidbu, a što je sve u konkretnoj situaciji zapovjednik propustio učiniti jer nije niti zaustavio plovilo niti je obavio izviđanje kod takvog stanja vidljivosti te kod gustoće prometa drugih plovila. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da zapovjednik brodice nije postupio u skladu s člankom 7. i 8. Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom („Narodne novine“ broj: 79/13, 140/14 i 57/15) niti su skladu s člankom 64.a stavkom 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19).

3.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio kako se radilo o gruboj nepažnji zapovjednika, odnosno voditelja brodice ocijenio je da je ispunjena pretpostavka iz članka 10. stavka 1. točke 1. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila u dijelu u kojem osiguravatelj neće naknaditi štetu ili troškove nastale zbog grube nemarnosti osiguranika, osobe koja se koristi plovilom uz osiguranikovu suglasnost te osoba za čije postupke oni odgovaraju po zakonu te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 11.250,00 kn.

5. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno navodi da je tužitelj suglasan da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje društva M. C. d.o.o., jer je tužitelj taj nalaz i mišljenje osporio. Također ističe da prvostupanjski sud nije izveo dokaze saslušanjem zapovjednika plovila S. V. i zastupnika tužitelja po zakonu M. S. zbog čega nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje i što je imalo utjecaj na nezakonitost presude. Navodi i da prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da je S. V. kažnjen najmanjom mogućom prekršajnom kaznom uz opis da se radi o nedovoljnoj pažnji, a težom kaznom nije kažnjen jer se radilo o „običnom“ nasukanju radi obične nepažnje.

5.1. Tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da zapovjednik brodice nije poduzeo radnje promatranja i izviđanja te ističe da je prilikom predmetne nezgode bio totalni mrak i da ni M. S. ni S. V., iako su poduzeli radnje izviđanja, nisu uočili otok te su savjesno postupali. Smatra i da kratki gubitak pažnje zapovjednika plovila od maksimalno pet sekundi zbog paljenja plotera ne predstavlja grubu nego običnu nepažnju.

6. Odgovor na žalbu podnio je tuženik koji predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 6.250,00 kn.

6.1. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome navodi da nije točan tužiteljev navod da se u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelj suglasan s korištenjem nalaza i mišljenja M. C. d.o.o. i navodi da su na zadnjem ročištu za glavnu raspravu stranke izjavile da ne predlažu izvođenje nekih daljnjih dokaza, dakle, tužitelj nije predložio izvođenje daljnjih dokaza uz one koji su već izvedeni. Ističe da u postupak koji je provela Lučka Kapetanija nije bio detaljan postupak utvrđivanja svih okolnosti nastanka predmetne pomorske nezgode kao što je to provedeno u ovom postupku. Tuženik smatra da je predmetna pomorska nezgoda fingirana što se vidi iz činjenice da je polica kasko osiguranja sklopljena 25. srpnja 2016. ujutro u 9,19 sati, a nezgoda se dogodila istog dana oko 23,35 sati u uvjetima u kojima je vidljivost bila dostatna da se na vrijeme može uočiti otok.

7. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

8. Tužiteljeva žalba u odnosu na dio točke II. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen tuženikov zahtjev za naknadu dijela parničnog troška.

9. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška.

11. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tužiteljeva žalba u odnosu na dio točke II. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.

12. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

13. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata osigurnine od 383.907,42 kn na temelju police kasko osiguranja plovila broj 990007032559, koju osigurninu tužitelj potražuje od tuženika – osiguravajućeg društva uz tvrdnju da se dogodio osigurani slučaj. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši kako je šteta nastala zbog grube nemarnosti osiguranika i osobe koja se koristi plovilom uz osiguranikovu suglasnost što predstavlja razlog isključenja štete na temelju članka 10. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila.

14. Prvostupanjski sud obrazloženje pobijane presude nije utemeljio na nalazu i mišljenju privatnog vještačenja koje je sačinilo društvo M. C. d.o.o. S., nego je dinamiku predmetne nezgode utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka izv. prof. dr. sc. S. F. na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Zbog toga, razlozi presude u odnosu na nalaz i mišljenje M. C. d.o.o. S. nisu proturječni izreci presude ni ostalim razlozima o odlučnim činjenicama te je pravilnost pobijane presude bilo moguće ispitati.

15. Također, neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad je odbio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i osobe koja je upravljala plovilom – svjedoka S. V.. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. Zakona o parničnom postupku). Iako to nije izričito naveo, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi kako je navedene dokaze prvostupanjski sud odbio izvesti jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza, kakvu ocjenu prihvaća i ovaj sud.

16. Naime, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu ključno je utvrđenje je li upravitelj plovila kritične zgode upravljao plovilom uz grubu nepažnju. Tužitelj je sam u opisu dinamike predmetne nezgode istaknuo kako je bio takav mrak da nije bilo moguće vidjeti obalu (otok) i da voditelj brodice nije mogao uočiti 2 od 3 svjetionika te je u jednom trenutku izgubio orijentaciju, a bio je ometen i iznenadnim paljenjem plotera.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u okolnostima u kojima upravitelj plovila nije siguran gdje se točno plovilo nalazi i to po takvom mraku da nije moguće uočiti obalu, ali svejedno nastavlja plovidbu brzinom od minimalo sedam čvorova (ili 12-15 čvorova koliko je utvrdio sudski vještak s obzirom na položaj nasukanog plovila), takvo postupanje predstavlja krajnju nepažnju, odnosno ponašanje pri kojem nije upotrijebljena niti ona pažnja koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. U takvim okolnostima jedino ispravo postupanje je potpuno zaustavljanje plovila ili smanjivanje brzina na minimum, što bi po ocjeni ovog suda učinio svaki prosječan upravitelj brodice te nije dovoljno da je upravitelj poslao zastupnika tužitelja po zakonu da poduzme radnje promatranja i izviđanja pri čemu ni jedan od njih dvojice nije vidio obalu. Dakle, ocjena prvostupanjskog suda o stupnju krivnje upravitelja brodice je valjana u odnosu na činjenice koje je tijekom postupka isticao sam tužitelj.

18. Ovaj sud primjećuje da čak i ako bi se uzela u obzir utvrđenja sudskog vještaka da je vidljivost prema vremenskim uvjetima i brzini plovidbe bila više nego dostatna da se na vrijeme može uočiti otok (obala) i s obzirom na konfiguraciju mjesta nasukanja (kamena ploča) i nastala oštećenja na plovilu, da se plovilo kretalo brzinom od oko 12-15 čvorova, prema shvaćanju ovog suda, i u tom slučaju bi, također, postojala gruba nepažnja na strani upravitelja brodice.

19. Neosnovano tužitelj smatra da je samo na temelju prekršajne kazne određene upravitelju plovila S. V. moguće ocijeniti stupanj građanskopravne odgovornosti u konkretnom parničnom predmetu. S obzirom na različitost pretpostavki za postojanje građanskopravne od prekršajne odgovornosti, kao i opseg prekršajne odgovornosti koji je uži od građanskopravne, pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka sukladno odredbama članka 219. stavka 1. i članka 8. Zakona o parničnom postupku ocijenio provedene dokaze i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka odlučio o zahtjevu tužitelja.

20. Stoga je utvrdivši da je do štete na brodici u konkretnom slučaju došlo uslijed grube nemarnosti osiguranika odnosno osobe koja je upravljala plovilom uz osiguranikovu suglasnost, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim primjenom odredbe članka 10. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila kojom je za takav slučaj ugovoreno isključenje osiguratelja od dužnosti naknade štete. Povrh toga, odredbu članka 708. stavka 3. Pomorskog zakonika moguće je primijeniti samo ako ugovor o osiguranju ne sadrži odredbe o isključenju štete iz osiguranja (članak 708. stavak 2. Pomorskog zakonika).

21. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03-pročišćeni tekst), a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

22. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Sudac

Davor Pustijanac, v.r.