REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3021/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. sina V., iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Grada V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S. i drugotuženika Županije Županijske uprave za ceste, S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja za dopuštenje revizije od 23. srpnja 2020. i od 27. srpnja 2020., protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-765/2019-2 od 9. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-1/2014 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja M. G. od 23. srpnja 2020., odbacuje se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja M. G. od 27. srpnja 2020., odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev prvotuženika Grada V. za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tužitelja.
2.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima neka solidarno tužitelju s naslova naknade štete, dospjele od dana presuđenja, isplati iznos od 1.086.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO (NN 35/05) u visini eskontne stope HNB kako je određena zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 (pet) postotnih poena, počav od 20. 10. 2013. godine do isplate, kao da tužitelju solidarno naknade prouzrokovane parnične troškove uvećane sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi prvotuženiku Gradu V. trošak parničnog postupka u iznosu od 140.750,00 kuna."
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije od 23. srpnja 2020. tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
1. Je li pravilno računanje početka tijeka zastare od "prve" štete koja se je tužitelju (moguće) dogodila u postupcima izgradnje dugotrajnih i opsežnih investicijskih zahvata?
2. Kada počinje teći rok za naknadu štete za štetu koja kontinuirano nastaje kao rezultat štetne radnje tuženika, a čiji opseg (i radova i štete) se ne može predvidjeti?
3. Je li izvođač radova odnosno početni investitor, pasivno legitimiran u postupcima za naknadu štete koja nastane njegovim djelovanjem kao i djelovanjem trećih pa i u slučajevima kada je upravljanje građevinom naknadnim aktom preneseno na drugu, odnosno treću ustanovu odnosno osobu?
4. Je li prihvatljivo pozivanje suda na neistinitu tvrdnju, npr. u konkretnom slučaju, da neku okolnost nije dokazala, a da se prethodno ne provedu dokazi predloženi po stranci u tijeku postupka?
5. Kada počinje teći zastarni rok za naknadu štete nastale izgradnjom prometnice, odnosno počinje li zastarni rok samim činom probijanja puta ili onim trenutkom kada je predmetna prometnica završena odnosno onim trenutkom kada ista dobije lokacijsku odnosno uporabnu dozvolu?
Podpitanje: Je li investitor dužan sanirati sva oštećenja koja je po Zakonu o gradnji objekata dužan napraviti ili je od zakonske dužnosti saniranja štete i konačnog dovršetka projekta sukladno odredbama propisa o izgradnji prometnica, eskulpiran u odnosu na treće, jer je nastupila zastara (je li ga zastara prema vlasnicima eskulpirala o dužnosti pridržavanja propisa)?
3. 1. U prijedlogu za dopuštenje revizije od 27. srpnja 2020. tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
1. Da li zastara radi naknade za zemljište na kojem je bez zakonitog predviđenog postupka izgrađena prometnica, a na kojem je još uvijek u zemljišnim knjigama upisan tužitelj kao fizička osoba, počinje teći od završetka gradnje cjelokupne prometnice?
2. Da li zastara radi naknade za zemljište na kojem je bez zakonitog predviđenog postupka izgrađena prometnica, a na kojem je još uvijek u zemljišnim knjigama upisan tužitelj kao fizička osoba, počinje teći tek od trenutka dobivanja pravomoćne uporabne dozvole prometnice?
3. Da li zastara kod naknade štete koja se učestalo ponavlja teče od nastanka svake štete posebno, odnosno od zadnje štete ili od trenutka kada je tužitelju šteta nastala prvi puta?
4. Da li je sud prilikom odbijanja dokaznog prijedloga dužan obrazložiti odbijanje dokaznog prijedloga stranke u obrazloženju?
4. U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog. 5. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja od 23. srpnja 2020.
6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP ocijenjeno je da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije od 23. srpnja 2020., postavljena pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. stavak 1. ZPP-a. Naime, prvo, drugo i četvrto postavljena pitanja koja navodi tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, pa time ta pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6.1. Nadalje, u odnosu na prvo, drugo i treće postavljeno pitanje valja reći da ista polaze od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili da je šteta nastala najkasnije 2000. godine, kao i da prvotuženik nije pasivno legitimiran jer je predmetna prometnica razvrstana kao lokalna cesta, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno postojanje "prve" štete, niti štete koja "kontinuirano nastaje kao rezultat štetne radnje tuženika", kao što nije utvrđeno niti da bi prvotuženik (kao ni drugotuženik) sudjelovao u radovima na izgradnji predmetne ceste kao investitor, izvođač ili naručitelj, to o odgovoru na navedena pitanja ne ovisi niti odluka u ovom sporu.
6.2. Također valja reći da niti peto postavljeno pitanje nema značaj pitanja koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima svakog pojedinog (konkretnog) slučaja.
7. Osim toga valja reći da u odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj nije izložio razloge važnosti, dok u odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti budući da se pozvao na odluke koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
8. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja od 27. srpnja 2020.
9. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP ocijenjeno je da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije od 27. srpnja 2020., postavljena pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. stavak 1. ZPP-a. Naime, prvo, drugo i treće postavljena pitanja koja navodi tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, pa time ta pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
9.1. Pritom, u odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da isto polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili da je šteta nastala najkasnije 2000. godine, te s obzirom da u postupku nije utvrđeno da se radi o šteti koja se učestalo ponavlja, to o odgovoru na drugo postavljeno pitanje ne ovisi niti odluka u sporu.
9.2. Nadalje, u odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da se prema ocjeni ovog suda također ne radi o pitanju koje ispunjava zahtjev iz čl. 385.a ZPP, a da bi se zbog njega dopustilo podnošenje revizije, jer glede ovog pitanja odredba čl. 292. ZPP je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različite interpretacije.
10. Osim toga niti odluke na koje se tužitelj pozvao dajući značaj važnosti navedenim pitanjima, ne daju važnost istima, jer činjenična utvrđenja u ovom konkretnom predmetu ne konkludiraju s utvrđenima u tim odlukama.
11. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
12. Prvotuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v. r.
