REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 888/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Stalnoj službi u S., protiv tuženice V. T. iz D. S., OIB … , koju zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u Z., radi isplate stečenog bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž- 241/2020-2 od 14. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužiteljici revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-241/2020-2 od 14. listopada 2021. radi pravnog pitanja:
Može li se, u primjeni odredbi čl. 1117. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), nakon dostave odluke kojom se prihvaća izvanredni pravni lijek i odbija zahtjev za naknadu štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, s uspjehom tražiti povrat isplaćenih iznosa i s osnova zateznih kamata i parničnih troškova od stjecatelja kojem je izvršeno plaćanje tih iznosa prije dostave odluke u povodu izvanrednog pravnog lijeka?
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-241/2020-2 od 14. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019., a zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„- U primjeni odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka kojom se odbija zahtjev za naknadu štete zbog ozljede tijela, narušenje zdravlja ili smrti, može li se s uspjehom tražiti povrat neosnovano isplaćenih iznosa , i to i po osnovi zateznih kamata i parničnih troškova, od stjecatelja ako mu je izvršeno plaćanje prije dostave gore navedene odluke?
- U primjeni odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka kojom se odbija zahtjev za naknadu štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, može li se s uspjehom tražiti povrat zateznih kamata na neosnovano prisilno naplaćene iznose u postupku izravne naplate na ime dosuđenih renti za tuđu pomoć i njegu te rentu na ime izgubljene zarade, ako je plaćanje izvršeno u postupku izravne naplate putem FINE (prisilno) nakon dostave odluke o izvanrednom pravnom lijeku tužitelju i tuženiku?ˮ
1.2. Kao razlog važnosti prvog navedenog pitana tužiteljica ukazuje da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda o tom pitanju različito od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda u odluci Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019. i dr. te da je revizijski sud zbog tog pitanja već dopustio reviziju u predmetu Revd-430/2021 budući da praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena (Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž-66/18 od 26. kolovoza 2020.). U vezi drugog postavljenog pitanja u prijedlogu tužiteljica upire na praksu revizijskog suda (također, odluka Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019.).
2. Tuženica na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorila.
3. Postupajući po odredbi 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na prvo postavljeno pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju, koje se suštinski svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a pravno shvaćanje suda iz pobijane presude razlikuje se od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog revizijskog suda (Rev-1321/14, a posebice Rev-168/2021). Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
4. Međutim, za drugo pitanje predlagateljica nije u prijedlogu određeno obrazložila niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi upravo naznačeno pitanje bila važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se tužiteljica poziva (Rev- 1321/14 od 9. srpnja 2019.) ne sadrži suprotno pravno shvaćanje od pobijane presude u pogledu povrata iznosa rente naplaćene u postupku izravne naplate putem FINA-e, a nakon dostave odluke o izvanrednom pravnom lijeku strankama. Stoga u vezi tog pitanja nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije iz čl. 387. st. 3. ZPP.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.