REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 90/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. M. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o. Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-994/16-2 od 3. listopada 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj II-Pn-4778/05-55 od 29. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika H. d.o.o. Z., protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-994/16-2 od 3. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj II-Pn- 4778/05-55 od 29. siječnja 2016., u dijelu pod:

- točkama I., II., III. Izreke,

- dijelu točke IV. izreke za iznos od 108.338,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za vremenski period do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na:

- iznos od 742.09 kn od 15.11.2008. do isplate,

- iznos od 1.348,17 kn od 15.12.2008. do isplate,

- iznos od 1.348,17 kn od 15.01.2009. do isplate,

- iznos od 1.312,95 od 15.02.2009. do isplate,

- iznos od 1.312,95 kn od 15.03.2009. do isplate,

- iznos od 1.312,95 kn od 15.04.2009. do isplate,

- iznos od 1.312,95 kn od 15.05.2009. do isplate,

- iznos od 1.312,95 kn od 15.06.2009. do isplate,

- iznos od 611,33 kn od 15.07.2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 08. 2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 09. 2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 10. 2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 11. 2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 12. 2009. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 01. 2010. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 02. 2010. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 03. 2010. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 04. 2010. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 05. 2010. do isplate,

- iznos od 590,04 kn od 15. 06. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 07. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 08. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 09. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 10. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 11. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 12. 2010. do isplate,

- iznos od 603,58 kn od 15. 01. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 02. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 03. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 04. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 05. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 06. 2011. do isplate,

- iznos od 578,36 kn od 15. 07. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 08. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 09. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 10. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 11. 2011. do isplate,

- iznos od 999,79 kn od 15. 12. 2011. do isplate,

- iznos od 1.396,00 kn od 15. 01. 2012. do isplate,

- iznos od 1.382,35 kn od 15. 02. 2012. do isplate,

- iznos od 1.430,35 kn od 15. 03. 2012. do isplate,

- iznos od 1.430,35 kn od 15. 04. 2012. do isplate,

- iznos od 1.430,35 kn od 15. 05. 2012. do isplate,

- iznos od 1.430,35 kn od 15. 06. 2012. do isplate,

- iznos od 1.826,56 kn od 15. 07. 2012. do isplate,

- iznos od 1.807,18 kn od 15. 08. 2012. do isplate,

- iznos od 1.939,19 kn od 15. 09. 2012. do isplate,

- iznos od 1.939,19 kn od 15. 10. 2012. do isplate,

- iznos od 1.939,19 kn od 15. 11. 2012. do isplate,

- iznos od 1.939,19 kn od 15. 12. 2012. do isplate,

- iznos od 1.939,19 kn od 15. 01. 2013. do isplate,

- iznos od 1.918,98 kn od 15. 02. 2013. do isplate,

- iznos od 1.918,98 kn od 15. 03. 2013. do isplate,

- iznos od 1.918,98 kn od 15. 04. 2013. do isplate,

- iznos od 1.918,98 kn od 15. 05. 2013. do isplate,

- iznos od 2.111,33 kn od 15. 06. 2013. do isplate,

- iznos od 2.091,12 kn od 15. 07. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,95 kn od 15. 08. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,96 kn od 15. 09. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,96 kn od 15. 10. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,96 kn od 15. 11. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,96 kn od 15. 12. 2013. do isplate,

- iznos od 2.094,96 kn od 15. 01. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,93 kn od 15. 02. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,94 kn od 15. 03. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,94 kn od 15. 04. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,93 kn od 15. 05. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,94 kn od 15. 06. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,94 kn od 15. 07. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,93 kn od 15. 08. 2014. do isplate,

- iznos od 2.131,94 kn od 15. 09. 2014. do isplate,

- iznos od 1.233,80 kn od 15. 10. 2014. do isplate,

- iznos od 1.707,05 kn od 15. 11. 2014. do isplate,

- iznos od 3.250,99 kn od 15. 12. 2014. do isplate,

- iznos od 1.729,99 kn od 15. 01. 2015. do isplate,

- iznos od 1.267,31 kn od 15. 02. 2015. do isplate,

- iznos od 1.628,20 kn od 15. 03. 2015. do isplate,

- iznos od 760,54 kn od 15. 04. 2015. do isplate,

- iznos od 760,54 kn od 15. 05. 2015. do isplate,

- iznos od 760,54 kn od 15. 06. 2015. do isplate, i

- dijelu točke V. izreke za iznos mjesečne rente s naslova izgubljene zarade od 01. 06. 2015 pa nadalje, u iznosu od 1.151,19 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-994/16-2 od 3. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj II-Pn-4778/05-55 od 29. siječnja 2016., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj II Pn 4778/05-55 od 29. siječnja 2016. u dijelu:

- pod točkom IV izreke za iznos od 162.142,82 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za vremenski period do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na:

- iznos od 315,00 kn od 15.03.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.04.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.05.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.06.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.07.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.08.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.09.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.10.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.11.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.12.2005. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.01.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.02.2006.do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.03.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.04.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.05.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.06.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.07.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.08.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.09.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.10.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.11.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.12.2006. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.01.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.02.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.03.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.04.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.05.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.06.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.07.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.08.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.09.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.10.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.11.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.12.2007. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.01.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.02.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.03.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.04.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.05.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.06.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.07.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.08.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.09.2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.10.2008. do isplate,

- iznos od 29,91 kn od 15. 11. 2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2008. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.01.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.02.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.03.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.04.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.05.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.06.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.07.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.08.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.09.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.10.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.11.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15.12.2009. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 07. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 08. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 09. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 10. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 11. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2010. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 07. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 08. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 09. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 10. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 11. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2011. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 07. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 08. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 09. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 10. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 11. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2012. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 07. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 08. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 09. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 10. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 11. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2013. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 07. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 08. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 09. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 10. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 11. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 12. 2014. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 01. 2015. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 02. 2015. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 03. 2015. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 04. 2015. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 05. 2015. do isplate,

- iznos od 1.260,00 kn od 15. 06. 2015. do isplate,

- dijelu točke V. izreke za iznos mjesečne rente s naslova izgubljene zarade od 01. 06. 2015 pa nadalje u mjesečnom iznosu od 1.200,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i

- točkom VII izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj II-Pn-4778/05-55 od 29. siječnja 2016., naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 48.680,78 kn od kojih se 44.000,00 kn odnosi na nematerijalnu štetu, 1.815,36 kn i 1.288,32 kn za tuđu pomoć i njegu i trošak liječenja 1.577,10 kn. Nadalje je tužiteljici s osnova daljnje tuđe pomoći i njege dosuđeno ukupno 46.053,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose tog vida materijalne štete od njegovog dospijeća pa do isplate, iznos od po 435,59 kn na ime rente s naslova tuđe pomoći od 1.06.2015. godine pa nadalje, izgubljena zarada od 270.481,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose izgubljene zarade te je naloženo tuženiku plaćati tužiteljici rentu s naslova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 2.411,19 kn od 1.6.2015. pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 114.231,80 kn.

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-994/16-2 od 3. listopada 2016. odbijena je žalba tuženika te je u toč. I., II., III., IV. i V. potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u toč. VII. izreke prvostupanjska presuda preinačena te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici ukupni parnični trošak u iznosu od 72.727,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.01.2016. pa do isplate.

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže preinačiti obje nižestupanjske presude, a podredno ih ukinuti.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda, nije nejasna ili proturječna, naprotiv sadrži jasne i neproturječne razloge, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni izvedenim dokazima i stanju spisa te nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju revident ukazuje.

8. Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje nižestupanjskih sudova o njegovu propustu u održavanju ceste sigurnom za promet, poduzimanjem radnji na održavanju kolnika, uz tvrdnju da je cesta u trenutku predmetne prometne nezgode bila prohodna, u suštini su prigovori činjenične naravi, kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene nižestupanjskih sudova, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a), revizijski sud ih ne može razmatrati u okvirima revizijskog razloga ostvarene postupovne povrede.

9. Sudovi ocjenjuju provedene dokaze, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te odlučuju o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima i s time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza drugostupanjski sud nije imao razloga prihvatiti tužbeni zahtjev, drugostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadom nematerijalne štete i dijela materijalne štete s osnove izgubljene zarade, tuđe pomoći i njege, rente za tuđu pomoć i njegu te dijela zahtjeva za naknadom štete s osnova izgubljene zarade (u iznosu od 108.338,28 kn) i dijela zahtjeva za rentom s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.151,19 kn.

11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

12. Predmet spora je zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, nastale tužiteljici povodom štetnog događaja, prometne nezgode od 21. veljače 2005., koja se dogodila na državnoj cesti br. 2 između mjesta C. i S. P..

13. U revizijskom stupnju postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužiteljici; uzročna veza između ozljeđivanja tužiteljice i odlaska u invalidsku mirovinu; visina izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od ozljeđivanja pa do njena umirovljenja 15. listopada 2008.; visina materijalne štete kao razlike između očekivane zarade tužiteljice i invalidske mirovine koju prima; visina rente na ime izgubljene zarade dosuđene tužiteljici, koji su iznosi dosuđeni temeljem odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO), koji propis se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) s obzirom da je pravni odnos nastao prije stupanja na snagu ZOO/05.

14. U postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na odgovornost za naknadu štete je utvrđeno:

- da je, u vrijeme predmetne prometne nezgode, na širem području K., dan bio tmuran, potpuno oblačan s padanjem snijega, temperatura se kretala od 1,0 do -2,4 stupnjeva uz puhanje sjevernog vjetra, da je padanje snijega zabilježeno u noći 20/21. veljače 2005. do 11 sati prije podne i navečer od 20 sati, da je tog dana izmjeren snježni pokrivač visine 5 cm, a slijedećeg dana 14 cm, dok je 22. veljače u 7 ujutro izmjerena 24-satna količina oborina od 17,2 mm te da su opisana mjerenja obavljena na urbanom području, a na otvorenom području (a na kojem se i dogodila prometna nezgoda) je moglo biti i znatno intenzivnijih oborina (dulje padanje snijega i veća količina) te niža temperatura zraka;

- da je tužiteljica pravomoćnim prekršajnim nalogom proglašena krivom, što 21. veljače 2005. oko 12 sati na otvorenom dijelu državne ceste između C. i S. P., nije prilagodila brzinu kretanja svog vozila osobinama i stanju ceste (kolnik djelomično prekriven snijegom) izgubila nadzor nad vozilom, prešla na lijevu stranu kolnika i sletjela vozilom u kanal;

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi, da se tužiteljica kretala cestom brzinom oko 41 km/h, u koje vrijeme je kolnik bio djelomično pokriven snijegom, mokar i klizav, da je u vožnji na ravnom dijelu kolnika, kod brzine oko 40- 45 km/h, nailaskom na snijeg koji nije bio u cijelosti očišćen došlo do zanošenja tužiteljičina vozila, koje je u nekontroliranoj vožnji skrenulo u lijevo i izletjelo preko drvenog mosta na meku površinu uz sjeverni rub kolnika;

- da u slučaju da tužiteljica nije naišla na dio klizavog kolnika prekrivenog snijegom, kod brzine vožnje oko 40-45 km/h na ravnom mokrom kolniku ne bi moglo doći do nekontroliranog kretanja i izlijetanja vozila te da specijalno teretno vozilo, s obzirom na sadržaj ophodarskog dnevnika, tahografa i putnog naloga, nije moglo očistiti snijeg s kolnika neposredno prije nezgode, jer se u 12,30 sati nalazilo u mjestu C., a prometna se nezgoda dogodila u 12,00 sati na 8.-om km ceste između mjesta C.-S. P.;

- da je vozilo tužiteljice bilo opremljeno gumama koje odgovaraju uvjetima zimske vožnje i nije bilo potrebe za lancima, da maksimalna brzina vožnje u uvjetima ceste koja je djelomično prekrivena snijegom i oštećena iznosi do 50 km/h, a svaka veća brzina predstavlja rizik da dođe do klizanja i nekontrolirane kretnje vozila po kolniku te da se, u pravilu, dešava to da vozilo koje se kreće po kolniku koji je dijelom očišćen od snijega prokliže kada naiđe na neočišćeni dio, jer je podloga kliska i dolazi do zanošenja, a potom i nekontroliranog kretanja i vozač o daljnjem kretanju više ne može odlučivati, što se desilo i u konkretnom slučaju.

15. Na temelju navedenih utvrđenja, zaključuju nižestupanjski sudovi da postoji odgovornost tuženika za predmetnu prometnu nezgodu po principu presumirane krivnje propisane odredbom čl. 154. st. 1. ZOO-a. Naime, tuženik je propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu propisanu odredbom čl. 7. i 8. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04), te cestu na kojoj je došlo do nezgode očistiti i posipati, kako bi bila sigurna za promet vozila što je mogao učiniti, a propustio je. Pri tome je pravilan i zaključak da u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe čl. 192. ZOO-a, jer tužiteljica kao oštećenik nije pridonijela nastanku štete (upravljala je vozilom propisanom i primjerenom brzinom, vozilo je imalo zimske gume), pa se ne može govoriti u konkretnom slučaju o podijeljenoj odgovornosti.

16. S obzirom na revizijske navode, prema kojima nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da je tužiteljica proglašena krivom u prekršajnom postupku vezano za štetni događaj, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u više svojih odluka već zauzeo jasan stav da parnični sud nije vezan u odnosu na ocjenu odgovornosti za naknadu štete odlukom prekršajnog suda te da nema zapreke da se u parničnom postupku utvrdi drugačije činjenično stanje nego je utvrđeno u prekršajnom postupku (Rev-3056/15, Rev-431/02, Rev-1122/93 i Rev-1326/84) i pitanje odgovornosti za štetu ocijeni drugačije.

17. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a, tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a slijedom čega je tuženik dužan naknaditi tužiteljici svu pretrpljenu štetu.

18. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti o kojima ovisi visina pravične naknade u smislu članka 200. ZOO-a, prvostupanjski je sud dosudio tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove iznos od 11.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 14.000,00 kn, te za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 19.000,00 kn.

19. Na ime troškova liječenja dosuđen je tužiteljici iznos od 1.577,10 kn, tuđe pomoći i njege iznos od 46.053,06 kn, a od travnja 2015. pa nadalje, trajnu pomoć i njegu u vidu rente u iznosu od 435,59 kn mjesečno (čl. 195. u vezi s čl. 188. ZOO-a).

20. Navedene je iznose drugostupanjski sud pobijanom presudom potvrdio, a istima je tuženik u žalbi samo paušalno prigovarao, dok ih u revizijskom stupnju postupka posebno ne osporava.

21. U postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na potraživanje tužiteljice za naknadu izgubljene zarade i rente s osnova izgubljene zarade je utvrđeno:

- da je rješenjem HZMO od 9. ožujka 2010. tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti na rad i to 40% zbog ozljede na radu i 60% zbog bolesti počev od 18. rujna 2008., dok je rješenjem od 10. ožujka 2010. tužiteljici određena invalidska mirovina počev od 15. listopada 2008.;

- da je tužiteljica, prema ugovoru o radu, imala pravo na osnovnu plaću koja se određuje množenjem minimalne plaće faktorom 1,6 za radno mjesto terenskog komercijalista, koji faktor je promjenjiv te dodatke na plaću;

- da bi tužiteljica, prema očitovanju ranijeg poslodavca od 13. lipnja 2013.g., vjerojatno imala pravo na naknadu putnog naloga oko 1.000,00 do 1.200,00 kn mjesečno za vrijeme trajanja radnog odnosa.

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice prema odnosu plaće komparativnog radnika i isplaćene mirovine za razdoblje od listopada 2008. do svibnja 2015. iznosi 108.338,28 kn a renta od 1. lipnja 2015. iznosi 1.151,19 kn, dok izgubljena zarada tužiteljice prema odnosu plaće komparativnog radnika uvećane za putne troškove i isplaćene mirovine za razdoblje od listopada 2008. do svibnja 2015. iznosi 208.426,10 kn a renta od 1. lipnja 2015. iznosi 2.411,19 kn.

22. Zaključuju nižestupanjski sudovi da je sastavni dio plaće tužiteljice bio i dodatni prihod nazvan „putni trošak“, jer da se nije radilo o putnom trošku u pravom smislu riječi i koji mjesečno iznosi u prosjeku oko 1.260,00 kn, slijedom čega se utvrđuje visina izgubljene zarade tužiteljice prema izračunu vještaka (inačica A u nalazu financijskog vještaka) uvećana za taj iznos (inačica B u nalazu financijskog vještaka) i dosuđuje tužiteljici.

23. Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava neosnovano tvrdi da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo dosuđujući tužiteljici razliku između očekivane zarade i invalidske mirovine koju prima, osporavajući pri tome da je uzrok umirovljenja tužiteljice predmetni štetni događaj odnosno posljedice koje je tužiteljica u njemu pretrpjela. Naime, iako je nesporno da je tužiteljica prije umirovljenja imala zdravstvenih problema, bolest koja je umanjivala njezinu životnu aktivnost u omjeru od 60%, ta bolest nije razlog odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu. Ovo stoga što je temeljem rezultata provedenoga medicinskog vještačenja jasno utvrđeno da je tužiteljica unatoč bolestima radila, jer njezino tadašnje zdravstveno stanje nije smanjivalo radnu sposobnost u tolikoj mjeri da bi se utvrdio invaliditet sa posljedičnim umirovljenjem, već je tužiteljica upućena u invalidsku mirovinu kao posljedicu predmetnog štetnog događaja.

24. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je umirovljenje tužiteljice prouzročeno upravo ozljedama koje je zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi, pa je tako utvrđena adekvatna uzročna veza između tih ozljeda i štete koju trpi u vidu umanjene zarade.

25. Odredbom čl. 195. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

26. Odredbom čl. 188. st. 1. i 2. ZOO-a, propisano je da u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo.

27. Tako tužiteljici pripada pravo na naknadu izgubljene zarade, prema odredbi čl. 195. st. 1. ZOO-a i to za vrijeme privremene spriječenosti za rad odnosno za vrijeme liječenja – bolovanja, a od odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu kao razlika između očekivane zarade i invalidske mirovine koju prima. U ovom stupnju postupka, tužiteljici nedvojbeno pripada pravo na razliku između očekivane zarade i invalidske mirovine koju prima prema visini koja proizlazi iz rezultata provedenoga financijskog vještačenja (inačica A u nalazu financijskog vještaka) a koja predstavlja gubitak zarade tužiteljice kao razliku između potencijalne plaće koju bi dobivala da je i dalje u radnom odnosu i mirovine koju prima, a koji je obračun izvršen tako da se kao potencijalna plaća uzima plaća komparanta.

28. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 393. ZPP-a djelomično odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, u dijelu kojim je odlučeno na ime nematerijalne štete i materijalne štete troškova liječenja, troškova i rente za tuđu pomoć i njegu i navedenoga dijela izgubljene zarade - u iznosu od 108.338,28 kn i dijela zahtjeva za rentom s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.151,19 kn.

29. Međutim, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da bi sastavni dio plaće tužiteljice predstavljao i putni trošak koji joj je poslodavac isplaćivao, za sada, se ne može prihvatiti. Navedeni zaključak sudovi temelje na iskazima svjedoka i tužiteljice, iz kojih proizlazi da se radi „o dijelu plaće, isplaćivanom na drugi način“, dok je u dostavljenim potvrdama poslodavca (o visini plaće tužiteljice i putnih naloga) kao i dopisom od 13. lipnja 2013. navedeno da bi tužiteljica da je nastavila raditi imala vjerojatno pravo na „naknadu putnog naloga“ koji bi iznosio 1.000,00 do 1.200,00 kn mjesečno (500-600 km po 2 kn/km) a koji iznos predstavlja naknadu, a ne plaću. Dakle, radilo bi se o nadoknadi troškova koja ulaze u krug materijalnih prava radnika. Tako je, za sada, ostala nedovoljno raspravljena priroda mjesečnog iznosa od 1.260,00 kn koji je poslodavac isplaćivao tužiteljici na ime putnoga troška i koji dosuđuju nižestupanjski sudovi.

30. Osim toga, pravilan pristup u rješavanju pitanja visine sporne naknade štete, mora polaziti od toga da se tužiteljici može dosuditi naknada štete samo u visini izgubljene zarade umanjene za poreze (prireze), doprinose i sva druga obvezna davanja, a dosuđeni mjesečni iznos od 1.260,00 kn nisu obračunati na taj način. 31. Zbog navedenoga, iskazi svjedoka i tužiteljice, te rezultat provedenoga financijskog vještačenja (inačica B u nalazu financijskog vještaka) još uvijek ne daju dovoljnu i pouzdanu osnovu za nedvojbeni zaključak o visini dijela sporne naknade štete, koja se odnosi na dio primanja označen kao „putni trošak“, kako u utuženom razdoblju, tako i ubuduće.

32. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu izloženog stajališta ovog suda, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavak 2. ZPP-a, djelomično prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o dijelu izgubljene zarade i rente na ime izgubljene zarade (za iznos od 1.260,00 kn mjesečno), te odlučiti kao u izreci rješenja.

33. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.