REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 39/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 2. travnja 2019. broj K-22/2018. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. kolovoza 2019. broj Kž-464/2019., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 2. travnja 2019. broj K-22/2018. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. kolovoza 2019. broj Kž-464/2019. osuđeni M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora jedna godina.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik M. P. po branitelju, odvjetniku D. V., iz razloga navedenih u članku 517. stavku 1. u vezi s člankom 469. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pravomoćnu presudu Općinskog suda u Koprivnici od 2. travnja 2019. broj K-22/2018. i presudu Županijskog suda u Osijeku od 29. kolovoza 2019. broj Kž-464/2019. i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.
III Kr 39/2022-3
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.
5. Podnositelj zahtjeva navodi da je prvostupanjski sud prekoračio ovlast u odnosu na odluku o kazni jer nije ispitao postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 1. KZ/97. i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja djela. Smatra da je za osuđenika blaži KZ/11. i to odredbe članka 55. koje su bile na snazi prije izmjene Kaznenog zakona "Narodne novine" broj 101/2017. Naime, prema odredbama Kaznenog zakona "Narodne novine" broj 125/2011. i 144/12. bilo je moguće zamijeniti izrečenu kaznu zatvora do jedne godine radom za opće dobro ako se time može ostvariti svrha kažnjavanja. Podnositelj zahtjeva smatra da su olakotne okolnosti opravdavale zamjenu kaznu zatvora radom za opće dobro, dok su otegotne okolnosti pogrešno utvrđene i dan im je prevelik značaj.
5.1. Suprotno navodima podnositelja zahtjeva, prvostupanjski je sud pravilno ispitao postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. KZ/97. i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Dao je jasne i određene razloge zbog kojih KZ/11. nije blaži za počinitelja. Obrazložio je i da se svrha kažnjavanja može postići jedino bezuvjetnom kaznom od jedne godine zatvora. Odgovarajući na žalbene navode koji su istovjetni onima koji se iznose u zahtjevu, drugostupanjski je sud jasno obrazložio da je odluka prvostupanjskog suda o postojanju pravnog kontinuiteta pravilna. Pritom je drugostupanjski sud pravilno upozorio podnositelja zahtjeva da KZ/11. nije blaži za počinitelja jer blaža odredba općeg dijela KZ/11. nije uopće primijenjena prema osuđeniku niti je prema ocjeni suda trebala biti primijenjena. S obzirom na navedeno, odlukom o kazni sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
5.2. U preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na odluku o kazni osuđenik ističe da su sudovi pogrešno ocijenili okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne. Drugim riječima, osuđenik osporava odluku o kazni, a to ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka nego je riječ o prigovoru činjenične naravi koji nisu zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
6. Osuđenik ističe da je sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time što ga je obvezao na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku, umjesto da je sve supočinitelje obvezao na solidarno podmirenje imovinskopravog zahtjeva. Ove svoje navode obrazlaže time da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na ulogu osuđenika u izvršenju kaznenog djela. Time u stvari također prigovara činjeničnim utvrđenjima.
6.1. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, ovaj pravni lijek
III Kr 39/2022-3
ne može se podnijeti niti zbog navodnog prekoračenja ovlasti koje se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, a to proizlazi iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7. Slijedom navedenoga, osuđenikov je zahtjev odbijen kao neosnovan te je temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
