REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-1537/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 1.275.680,22 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-221/15 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-221/15 od 14. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-221/15 od 14. siječnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.275.680,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 187.632,26 kn teku od 15. listopada 2012. pa do isplate, - na iznos od 165.193,00 kn teku od 13. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 157.628,00 kn teku od 22. srpnja 2012. pa do isplate, - na iznos od 325.790,96 kn teku od 2. ožujka 2012. pa do isplate, - na iznos od 72.250,00 kn teku od 2. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 116.793,00 kn teku od 7. studenog 2012. pa do isplate, - na iznos od 132.109,00 kn teku od 1. studenog 2012. pa do isplate, - na iznos od 118.284,00 kn teku od 13. rujna 2012. pa do isplate,

po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 212.975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 1. siječnja 2012. (pa do otkaza) sklopile dvije police osiguranja, i to policu osiguranja od loma broj 91000700811 predmet koje je bilo osiguranje strojeva, aparata, uređaja i cjelokupnih instalacija u vlasništvu tužitelja na svim lokacijama; i policu 910007001809 od požara, potresa, poplave, izlijeva vode i dr. predmet koje su također objekti u vlasništvu tužitelja. Osim toga, utvrđeno je da se dogodio osigurani slučaj i da je tuženik isplatio tužitelju dio osigurnine, a predmet ovog postupka je isplata ostatka osigurnine.

2.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. M., kojeg je tužitelj privatno angažirao, koristi u ovom postupku, kao i prijedlog za saslušanjem tog vještaka kao svjedoka.

2.2. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da iz građevinskog vještačenja provedenog u predmetnom postupku nije moguće utvrditi ukupnu visinu štete, kao ni jesu li ulaganja u predmetne prostore bila nužna i korisna naročito jer je od nastanka štete (2012. godine) pa do izrade nalaza i mišljenja prošlo više od osam godina (a nije provedeno osiguranje dokaza) i većina štete je sanirana te očevidom nije bilo moguće utvrditi nastalu štetu već je nalaz i mišljenje vještak izradio prema dostupnoj dokumentaciji. Također je utvrđeno da je u nalazu i mišljenju vještak analizirao štetu na svakoj nekretnini posebno i za svaku utvrdio samo okvirnu procijenjenu vrijednost štete jer nije dostavljena dokumentacija na temelju koje bi bilo moguće procijeniti nastalu štetu, nije postojao elaborat osiguranja dokaza i zbog odmaka vremena nije bilo moguće izvesti provjeru na licu mjesta.

2.3. Tužiteljev prigovor da su tuženikovi zapisnici o izvidu štete na osiguranim objektima nečitki, prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da su predmetni zapisnici o izvidu štete tužitelju dostavljeni uz tužbu još 2015., te on do tada nije stavljao nikakve prigovore njihovoj čitljivosti, a vještakinja je pozvala tuženika na dostavu zapisnika u čitljivoj formi koje je potom dostavila e-mailom parničnim strankama, zbog čega je odbio dokazni prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđenja njihovog sadržaja. Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj ujedno i prekludiran u predlaganju ovog dokaza jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka.

2.4. Prvostupanjski sud je ocijenio da je teret dokaza u konkretnom predmetu na tužitelju koji nije dokazao opravdanost uloženih sredstava građevinsko obrtničkih radova s materijalom za dovođenje osiguranih nekretnina i pokretnina u prvobitno ispravno, funkcionalno i uporabno stanje i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako prvostupanjski sud nije proveo dokaz očevidom na svim mjestima nastanka štetnih događaja radi uvida u nastalu štetu i obavljene radove sanacije štete što bi olakšalo izradu nalaza i mišljenja neovisno o proteku vremena. Navodi i da je prvostupanjski sud pozvao tužitelja na uplatu predujma za održavanje očevida čemu je tužitelj i udovoljio, ali očevid svejedno nije održan.

3.2. Tužitelj nadalje ističe da je bilo potrebno provesti grafološko vještačenje rukom pisanih zapisnika o izvidu štete koji su nečitki i neupotrebljivi za što je odgovoran tuženik, a to se odnosi i na strojno pisane zapisnike koje je dostavio tek kasnije.

3.3. Tužitelj smatra i da je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja dinamike i načina isplate iznosa isplaćenih šteta, jer je prijeporan i iznos s kojim su štete likvidirane. Također, smatra proturječnim obrazloženje u dijelu u kojem prvostupanjski ukazuje na protek vremena od štetnog događaja do prijave štete, a propušta navesti koliko je vremena trebalo tuženiku kao osiguratelju da po prijavljenoj šteti izađe na lice mjesta i utvrdi i obradi pojedine štete. Ističe i da je visinu štete koju je tuženik priznao tužitelju, tuženik odredio paušalno te je propustio postupati pažnjom dobrog stručnjaka, dok je vještak kojeg je prvostupanjski sud odbio saslušati – D. M. svoje vještačenje izradio još 2014. godine uz izlazak na lice mjesta i obilazak svih oštećenih objekata.

4. Odgovor na žalbu podnio je tuženik predlažući da ovaj sud odbaci tužiteljevu žalbu kao nepravovremenu. Osim toga, ističe kako su neosnovani žalbeni navodi da je sudska vještakinja trebala izaći na teren da bi dobila podatke iz tehničke dokumentacije koju tužitelj nije dostavio, šteta je već sanirana te ne može vještak u sudskom postupku biti odgovoran što tužitelj nije zatražio osiguranje dokaza i dostavio svu relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi se štete mogle utvrditi. Tuženik navodi i da su zapisnici o izvidu štete tužitelju dostavljeni uz odgovor na tužbu još 2015. godine i da tužitelj ukupno šest godina nije stavljano nikakav prigovor na čitkost zapisnika, a tuženik je dostavio vještakinji i tadašnjem punomoćniku tužitelja prijepis zapisnika. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi i da je jasno i decidirano u odgovoru na tužbu kraj svake potraživane štete tužitelja naveo koliki je iznos osigurnine isplatio i kada i o tome dostavio dokaze, što znači da je već dostavio dokaze o navedenim isplatama i ništa više povrh toga ne može dostaviti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,

11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine (preostalog dijela od 1.275.680,22 kn) do potpunog namirenja štete koju je pretrpio zbog osiguranog slučaja - štetnog događaja na tužiteljevim objektima na raznim lokacijama.

8. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz očevidom na licu mjesta. Uviđaj se poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (članak 227. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), a uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka (članak 227. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).

9. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da okolnosti konkretnog slučaja u kojem nije dostavljena dokumentacija na temelju koje bi bilo moguće procijeniti nastalu štetu, kao i zbog proteka vremena (šteta je nastala 2012. godine) te činjenice da je šteta već sanirana, opravdavaju zaključak da izvođenjem uviđaja ne bi bilo moguće utvrditi opseg ni visinu štete, a što je utvrdila i sudska vještakinja građevinske struke M. P.. Također, sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza (članak 292. stavak 6. Zakona o parničnom postupku) te prvostupanjski sud koji je pozvao tužitelja na uplatu predujma za izvođenje dokaza, a potom odustao od njegovog izvođenja suprotno žalbenim navodima nije povrijedio odredbe parničnog postupka niti je zbog toga pobijana presuda nerazumljiva.

10. Ovaj sud primjećuje i da upravo za slučaj kad neki dokaz neće biti moguće kasnije izvesti ili će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Ovaj institut predviđen je Glavom devetnaestom Zakona o parničnom postupku, ali u konkretnom slučaju osiguranje dokaza nije provedeno.

11. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da samo na temelju privatnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojeg je angažirao tužitelj nije moguće utvrditi visinu štete u opsegu koji tužitelj potražuje kao ni da su tužiteljeva ulaganja bila nužna za otklanjanje štete, dok iz provedenog dokaza građevinskim vještačenjem u ovom predmetu ne proizlazi postojanje štete u utuženoj visini.

12. Budući da je tuženik dostavio prijepis zapisnika o izvidu štete na koji nije bilo primjedbi, neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je trebalo izvesti dokaz grafološkim vještačenjem radi utvrđenja sadržaja tog zapisnika, a sudska vještakinja je prilikom izrade nalaza i mišljenja imala u vidu i te isprave.

13. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje i visinu štete u utuženom dijelu, pravilno je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja dinamike isplate osigurnine (za koje isplate su spisu privijene i odgovarajuće isprave). Naime, da bi postojala odgovornost za isplatu razlike osigurnine bilo je potrebno utvrditi i da su ulaganja u tužiteljeve osigurane prostore bila nužna i korisna, kakvo utvrđenje je u ovom predmetu izostalo, pa provođenje dokaza radi utvrđenja iznosa isplaćene osigurnine za pojedine štete nije od utjecaja na osnovnost tužbenog zahtjeva.

14. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

15. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac, v.r.