REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2427/2017-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja 1. F. J. P. B., Češka Republika, P., OIB ..., i 2. S. L. B., Češka Republika, P., OIB ..., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z. i S. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva S. & V. u Z., protiv tuženika 1. I. d.d., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz R., i 2. D. R., R., vl. ugostiteljskog obrta C.- B. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik iz Odvjetničkog društva A. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2667/2015-3 od 11. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-32/2013 od 7. siječnja 2015., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2667/2015-3 od 11. svibnja 2017. i Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-32/2013 od 7. siječnja 2015. te se predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-32/2013 od 7. siječnja 2015. suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici u bespravnom posjedu nekretnina opisanih kako 4/5 dijela zgr. ... kuća za stanovanje iz zk.ul. ... k.o. R.-M. što u naravi predstavlja: lokal sa 48,70 m2, pripremnica sa 11.10.m2, spremište sa 19m2, WC I sa 2,78m2, WC II sa 3m2, WC III sa 3,35m2, glavni ulaz i hodnik sa 28,41m2, otvoreni atrij sa 61,50m2 i dvorište sa 21.61 m2 ili ukupno 199,45m2 pa su ih dužni od osoba i stvari osloboditi i predati tužiteljima u posjed te im nadoknaditi troškove ovog spora sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužiteljima solidarno naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.487,50 (slovima: osamtisućačetristoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) kn sa zateznom kamatom koja teče od dana 7. prosinca 2014. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 23.750,00 kn.

4. Nalaže se tužiteljima naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.237,50 (slovima: sedamtisućadvjestotridesetsedam tisuća i pedeset lipa) kn, u roku od 15 dana.

5. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 17.237,50 kn."

2. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2667/2015-3 od 11. svibnja 2017. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijane presude u skladu sa navodima revizije, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je dopuštena i osnovana.

6. Kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, dopušteno im je podnijeti (izvanrednu) reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP. Takva se revizija može podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

6.1. U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

7. U reviziji tužitelji postavljaju slijedeća pitanja:

"1. Smiju li sudovi razmatrati ili odlučivati o savjesnosti odnosno nesavjesnosti tj. o poštenju odnosno nepoštenju stjecatelja u slučajevima kada je stjecatelj upisan (bez ikakvog ograničenja) kao vlasnik u zemljišnoj knjizi (i koji je stekao nekretninu temeljem valjane isprave od prenositelja koji je bio nesporno upisan, u konkretnom slučaju (višedesetljetno) kao isključivi vlasnik u zemljišnoj knjizi), podnio tužbu u svezi upravo te stečene nekretnine protiv trećih osoba koji su u posjedu nekretnine, a bez da je istaknut protutužbeni zahtjev tih trećih osoba kao tuženika-protutužitelja i to sve s obzirom na pravne institute predviđene odredbama čl. 123. st. 1 i 2. ZV, a u svezi sa strogo danim ograničenjima mogućih prigovora posjednika (tuženika) koja su predviđena odredbom čl. 163. ZV u parnicama povodom tužbi, kao i pravne institute uređene odredbama čl. 122. st. 2 i 3 ZV te presumpciju predviđenu odredbom čl. 8 ZZK?

2. Mogu li sudovi utvrđivati, pa i utvrditi, nedostatak dobre vjere stjecatelja unatoč i usprkos postojanju pravnih instituta sadržanih u zakonskim odredbama i presumpciji navedenoj u odredbi čl. 122. st. 3. ZV, kao i čl. 8. ZZK koja propisuje da se nedostatka dobre vjere ne može prebacivati nikome samo iz razloga što se nije istraživalo izvanknjižno stanje, i to na način da se valjanim i nespornim izvodima iz zemljišne knjige, pa i izvodima iz nadležne ispostave ureda za katastar, kao i valjanoj ispravi kao modusu stjecanja nekretnine "suprotstavi" samo i isključivo izjava osobe, svjedoka i sl.?

3. Jesu li sudovi ovlašteni ( bez istaknutog protutužbenog zahtjeva i dostavljene valjane tabularne isprave od strane tuženika) utvrđivati poštenje i savjesnost stjecatelja prava vlasništva tužitelja kada se tužbenim zahtjevom traži iseljenje od stvari i osoba i predaja u posjed od strane posjednika predmetnog poslovnog prostora tužiteljima kao nesporno upisanim vlasnicima, nepoštenje i nesavjesnost upisanih vlasnika i to nakon više godina od provedenih bezuvjetnih, bezteretnih i neosporavanih upisa prava vlasništva na nekretninom koja je predmet iseljenja u tužbenom zahtjevu kod kojeg niti titulus niti modus ni na koji način nisu nikada osporeni, a s obzirom na pravne institute iz odredbi čl. 122. st. 2. i 3. ZV te presumpciju predviđenu odredbom čl. 8 ZZK?

4. Mora li sud drugog stupnja odgovoriti na žalbene razloge iznesene u žalbi protiv prvostupanjske odluke?"

8. Kao razlog važnosti tužitelji su naveli da je pobijana odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-214/09 od 20. travnja 2011., Rev-38/2002 od 22. listopada 2003., Rev- 2454/2000 od 22. listopada 2003. i Rev-625/1999 od 16. listopada 2003.

9. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena (u odnosu na prva tri pitanja), pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upisanog zk vlasnika za utvrđenjem da se tuženici nalaze u bespravnom posjedu nekretnina i to: 4/5 dijela zgr. ... kuća za stanovanje iz zk.ul. ... k.o. R.-M. što u naravi predstavlja: lokal sa 48,70 m2, pripremnica sa 11.10.m2, spremište sa 19m2, WC I sa 2,78m2, WC II sa 3m2, WC III sa 3,35m2, glavni ulaz i hodnik sa 28,41m2, otvoreni atrij sa 61,50m2 i dvorište sa 21.61 m2 ili ukupno 199,45m2 kao i predaju u posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari.

11. Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da tužitelji nisu dokazali da su vlasnici nekretnine koja je predmet ovog postupka te da nisu dokazali da se tuženici nalaze u bespravnom posjedu, sve sukladno odredbi čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP)

12. Odredbom čl. 161. ZVDSP određeno je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda u svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12.2. Dakle, navedenim odredbama čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a je propisano pravo vlasnika u okvirima vlasničkopravnog ovlaštenja zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu nekretninu da mu ona preda svoj posjed te nekretnine - a propisani su i uvjeti pod kojima posjed može ostvariti: mora dokazati da je nekretnina njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12.3. Navedeno valja sagledati u svijetlu odredaba čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZV-a kojima su uređeni prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev odnosno tuženik mora dokazati da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje nekretnine (pravo na posjed).

13. U situaciji kada je pravo vlasništva tužitelja na nekretnini upisano u zemljišnim knjigama, tada vrijedi predmnjeva istinitosti upisa, što znači da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava - prema odredbama čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK-a), s time da je dopušteno dokazivati da ono što sadrže nije istinito.

14.1. Prema prethodno navedenom, svaki vlasnik bi u parnici radi predaje u posjed, obzirom na tvrdnju da mu kao vlasniku pripada pravo posjedovati nekretninu te da mu je to pravo uskraćeno, trebao dokazati ono na čemu temelji tužbeni zahtjev. Trebao bi dokazati da na nekretnini ima pravo vlasništva koje ga ovlašćuje na zahtijevani posjed. Međutim, kada je tužiteljevo pravo vlasništva na nekretnini upisano u zemljišnim knjigama i vrijedi navedena predmnjeva istinitosti toga upisa tada tuženik kao posjednik nekretnine, a da bi uspio u sporu, treba dokazati suprotno toj predmnjevi ili da ima pravo koje ga (i pored tužiteljeva vlasništva) ovlašćuje na posjed. (Tako ovaj sud u odluci Rev-3459/2019 od 16. ožujka 2021.). Istinitost upisa u zemljišnu knjigu moguće je oboriti jedino tako da se na temelju odgovarajuće knjižne (tabularne) isprave (npr. ovršne presude kojom je utvrđeno da upisana osoba nije vlasnik nekretnine) ishodi brisanje neistinitog upisa.

15. Sukladno odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da je ono što je u njih upisano nije potpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZVDSP. U smisli st. 2. citiranog čl. ZVDSP stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako je u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a sukladno st. 3. citiranog čl. nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

16. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi, pa kao takve ih štiti predmjeva istinitosti upisa, sudovi u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno smatraju da se istinitost upisa može samo oboriti utvrđenjima da je prednica tužitelja prilikom zaključenja pravnog posla uz suglasnost i supotpis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (nagodbe sa G. R. koji je bio zamljišno knjižni vlasnik nekretnine) imala "(…) dovoljno razloga posumnjati u vlasništvo G. R. pa nije stekla vlasništva predmetnog poslovnog prostora (…)".

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, odnosno jesu li s obzirom na izneseno pravno shvaćanje, u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za predaju u posjed nekretnine, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18.1. U nastavku postupka sudovi će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci. Ujedno će voditi računa i o tome da je na tuženiku teret dokaza da je njegov pravni temelj posjedovanja jači ili jednak tužiteljevom.

19. Nadalje, s obzirom na to da je tri postavljena pitanja prihvaćena kao važna pitanja u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tih pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužitelja, to o rješavanju četvrtog postavljenog pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

20. U ponovljenom postupku sud će odlučiti o i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.