REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 640/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADA RIJEKE, R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima V. K. i E. B., odvjetnicima u R. protiv tuženika A. d.o.o., R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnicu u R., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-618/2018-2 od 24. rujna 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-398/18-4 od 27. travnja 2018., na sjednici održanoj 26. travnja 2022.
r i j e š i o j e :
I. Ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-618/2018-2 od 24. rujna 2018., u pobijanom dijelu pod točkom I. stavcima 1. i 3. te točkom II. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troškova nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-398/18-4 od 27. travnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev na isplati iznosa od 91.793,22 kune s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na mjesečne iznose počev od dana dospijeća do isplate, a kako je to pobliže navedeno u izreci te presude za razdoblje od listopada 2003. godine do listopada 2004. godine (točka 1. izreke), te zahtjev za isplatu iznosa od 42.755,57 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na mjesečne iznose počev od dana dospijeća do isplate, a kako je to pobliže navedeno u izreci te presude za razdoblje od ožujka 2005. godine do kolovoza 2005. godine (točka 2. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi u roku od 15 dana parnične troškove u iznosu od 10.762,50 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 27. travnja 2018. godine do isplate (točka 3. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-618/2018-2 od 24. rujna 2018. suđeno je:
"I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-398/18-4 od dana 27. travnja 2018. godine, na način da se djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:
1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 132.369,09 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 16.922,35 kn od 10.11.2003. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.398,64 kn od 6.12.2003. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.452,06 kn od 26.1.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.420,70 kn od 14.2.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.362,34 kn od 13.3.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.157,27 kn od 13.4.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.318,12 kn od 7.5.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.162,40 kn od 5.6.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.140,04 kn od 6.7.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.137,04 kn od 9.8.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.142,56 kn od 17.9.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.216,40 kn od 7.4.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.135,69 kn od 7.5.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.078,97 kn od 9.6.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.065,04 kn od 7.7.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.061,84 kn od 7.8.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 7.197,63 kn od 17.9.2005. godine pa do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. godine u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.
2. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i u odbijajućem dijelu za iznos od 2.179,70 kuna sa zateznim kamatama potvrđuje prvostupanjska presuda.
3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.450,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 27. travnja 2018. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, dok se odbija tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška nastalog (u razlici od dosuđenog iznosa od 20.450,00 kuna do zatraženih 24.356,25 kuna), kao i zahtjev tuženika za naknadu troška.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.306,25 kuna."
3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući je u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova revizije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužitelj je „podredno“ podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) koja nije razmatrana jer je drugostupanjski u obrazloženju svoje presude naveo da je donesena na temelju čl. 373.a ZPP, pa je protiv takve presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa dospjele, a neplaćene zakupnine za poslovni prostor i to za razdoblje mjeseca listopada i studenog 2003., od siječnja do rujna 2004. te za razdoblje od travnja do rujna 2005., a ujedno i zahtjev za isplatu i po osnovi naknade štete u vidu izmakle dobiti koji je tužitelj istakao tijekom postupka koji se temelji na tvrdnji tužitelja da se tuženik nalazio u bespravnom posjedu poslovnog prostora.
7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik dana 12. veljače 2001. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u R., u površini od 156 m2. Drugostupanjski sud navodi tvrdnje tužitelja da je ugovor o zakupu djelomično raskinut nakon što je utvrđeno vlasništvo fizičkih osoba na dijelu od 94/154 poslovnog prostora, dok je u preostalom dijelu od 60/154 dijela poslovnog prostora ugovor o zakupu ostao na snazi do 2013. kada je u postupku utvrđivanja prava vlasništva utvrđeno da je vlasnik tog preostalog dijela Republika Hrvatska. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud je naveo da je po njegovom mišljenju Ugovor o zakupu iz 2001. „nastavio obvezivati ugovorne strane za dio od 60/154 dijela iznajmljenog poslovnog prostora“.
8. U tom dijelu drugostupanjska presuda je nejasna pa se ne može ispitati čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik navodi u reviziji. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude govori se o Dodatku Ugovora kojim su ugovorne strane uredile svoje međusobne odnose u vezi smanjenja površine poslovnog prostora tako što je zakup od 156 m2 sveden na 60 m2 i na zakupninu od 967,80 EUR mjesečno. Tuženik u reviziji osporava postojanje Dodatka Ugovora o zakupu (odnosno osporava da ga je potpisao), a u obrazloženju pobijane presude taj Dodatak se uopće ne spominje, odnosno proizlazi da je drugostupanjski sud pošao od činjenice da on ne postoji jer se navodi da je po mišljenju toga suda Ugovor o zakupu iz 2001. „nastavio“ obvezivati ugovorne strane za 60/154 dijela iznajmljenog poslovnog prostora i da je tužitelj zatražio zakupninu u „proporcionalnom“ iznosu. Ne osvrće se na činjenicu da je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da su ugovorne strane Dodatkom Ugovora odredile bitne sastojke, tj. površinu poslovnog prostora (60 m2) i zakupninu (967,80 EUR mjesečno).
9. Bez obzira na ovlaštenja koja ima drugostupanjski sud na temelju odredbi čl. 373.a ZPP (pri čemu treba reći da je drugostupanjski sud mogao donijeti preinačujuću odluku na temelju bitnih činjenica koje nisu sporne ili ih je sam utvrdio na osnovi isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu – u ovom slučaju nije navedeno iz kojih isprava ili izvedenih dokaza je utvrđeno da je Ugovor o zakupu iz 2001. nastavio obvezivati ugovorne strane) ne može se ispitati kako je taj Ugovor o zakupu nastavio obvezivati ugovorne strane s različitom površinom poslovnog prostora i s različitom zakupninom. Prema odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 91/96. i 124/97) ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklapa se u pisanom obliku, a onaj koji je sklopljen protivno toj odredbi je ništetan (st. 3. toga članka). Ugovor o zakupu prema čl. 5. toga Zakona sadrži, između ostalog, podatke o poslovnom prostoru i iznosu zakupnine. Stoga se ne može „nastavljati“ ugovor o zakupu sa znatno manjom površinom poslovnog prostora i različitim iznosom zakupnine. Znatno manji iznos poslovnog prostora i zakupnine podrazumijeva postojanje novog ugovora o zakupu, a isključuje nastavljanje ranijeg ugovora, odnosno produžavanje njegove važnosti konkludentnim radnjama ili na drugi način, osim ako to nije učinjeno u pisanom obliku.
10. Stoga je, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija te ukinuta drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom postupku sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući pri tome na umu pravno shvaćanje izraženo u ovoj odluci.
12. Odluka o troškovima nastalima u povodu izjavljene revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
