REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2811/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. Dj. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-661/2017-2 od 30. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1604/2013-35 od 19. rujna 2016., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik N. Dj. iz Z., OIB: ... dužan je predati svoj posjed dijela nekretnine upisane u z.k.ul.991 ko G. S. kčbr. 955/4 P. M. u L. površine 40 čhv, kčbr.969/5 L. L. površine 52 čhv te iseliti iz polovine dvojne kuće za odmor i predati u posjed suvlasnicima Ž. S. iz Z., OIB: ... , R. Z. iz Z. OIB: ... , slobodne od svojih stvari i osoba u roku 15 (petnaest) dana, na svoj trošak, pod prijetnjom ovrhe te naknaditi tužitelju parnične troškove u istom roku.

2. Tuženik N. Dj. iz Z. OIB: ... obzirom na svoj posjed dijela nekretnine koju je dužan predati suvlasnicima, je nepošten posjednik od početka stjecanja posjeda dijela nekretnine 1995 godine.", a točkom 2. nalaže se tužitelju da tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.437,50 kuna u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Revizija nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

8. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanja:

„1. Može li sud odbiti zahtjev za predaju u posjed vlasniku, u vlasničkoj tužbi iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), a da nije ocjenjivao da li posjednik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) u smislu odredbe čl. 163. st.1. ZV-a i da li pravni posao za stjecanje prava vlasništva nekretnine zadovoljava pretpostavke iz odredbe čl. 115. st. 2. ZV-a (vlasništvo prednika).

2. Je li sud dužan očitovati se o istaknutom prethodnom pravnom pitanju koje je od prejudicijelne važnosti za odluku o sporu?“.

9. Obrazlažući razlog važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1201/07-2 od 5. veljače 2008., Rev-830/12-3 od 18. rujna 2013, Rev-2429/10-2 od 23. studenog 2011., Rev-1774/1999-2 od 6. rujna 2000., Rev-1051/02 od 11. siječnja 2005., Rev-1289/00-2 od 6. studenog 2003., Rev- 62/2003-2 od 29. prosinca 2004., Rev-2747/1999-2 od 18. veljače 2003., Rev- 709/09-2 od 31. siječnja 2012., Rev-303/02-2 od 25. ožujka 2003., Revt-150/06 od 31. listopada 2006., Rev-439/1999-2 od 3. prosinca 2002., Rev-749/06-2 od 10. listopada 2006. i Rev-866/03-2 od 10. ožujka 2004. uz tvrdnju da je pobijana presuda suprotna ustaljenoj sudskoj praksi te da su pitanja važna radi ujednačavanja sudske prakse.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da njemu i R. Z. kao suvlasnicima svakom u ¼ dijela nekretnine upisane u zk.ul. 991 k.o. G. S. kčbr. 955/4 P. M. u L. površine 40 čhv, k.č.br.969/5 L. L. površine 52 čhv tuženik preda svoj posjed dijela iste nekretnine i iseli iz polovine dvojne kuće za odmor i preda im je u posjed slobodnu od svojih stvari i osoba kao i zahtjev za utvrđenje da je tuženik nepošten posjednik od početka stjecanja nekretnine 1995.

11. Tužitelj tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina i iseljenje u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani tužitelj u ¼ dijela, R. Z. u ¼ dijela i D. V. u ½ dijela;

- da su tužitelj i R. Z. suvlasništvo predmetne nekretnine stekli na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. rujna 2005. od L. S.;

- da je tuženik nevlasnik u posjedu ½ dijela predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove i da je njegov posjed nezakonit;

- da se tuženik nalazio u posjedu dijela nekretnine kada je tužitelj stupio u suposjed 2005.;

- da je kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika i D. V. zastupane po specijalnom punomoćniku odvjetniku R. P., predmet kojeg je bila kupoprodaja ½ dijela predmetne nekretnine, ništetan.

12. Uz obrazloženje

- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici spornih nekretnina upisani tužitelj u ¼ dijela, R. Z. u ¼ dijela i D. V. u ½ dijela;

- da je tuženik od D. V. 1995. kupio suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina od kada se nalazi u isključivom posjedu dijela nekretnine koji odgovara kupljenom suvlasničkom dijela nekretnine;

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje prava suvlasništva i na ½ dijela nekretnine koju je tuženik kupio od ranije posjednice i suvlasnice D. V.;

- da posjed tuženika ima sve kvalitete posjeda predviđene čl.18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim.

13. Utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda drugostupanjski sud prihvatio je kao osnovano.

14. S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih presuda iz kojeg u bitnom proizlazi da tužitelj nije dokazao da su on i R. Z. jedini suvlasnici sporne nekretnine, dakle, da nije dokazao da su aktivno legitimirani zahtijevati predaju u posjed i drugog suvlasničkog dijela nekretnine, o prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka o sporu niti je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Budući da je tužbeni zahtjev po nižestupanjskim sudovima ocijenjen neosnovanim već zbog činjenice nedokazanosti prava suvlasništva i na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmet spora, dakle, zbog nepostojanja pretpostavke iz čl. 161. st. 1. ZV-a, ni o drugom naznačenom pitanju, kojim se problematizira osnovanost prigovora tuženika na pravo na posjed (čl. 163. st.1. ZV-a) ne ovisi odluka o sporu pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Slijedom iznesenog na temelju odredbe 392.b st. 3. ZPP-a valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil